Piše: Matea Tunjić
Zamislite da ste slavna slastičarka, da živite i radite u Bostonu i da ste napokon završili tortu za proslavu restorana u kojem radite. Zamislite i da se ta torta servira tako da djelomično mora biti u plamenu. Već slutite u kojemu smjeru ide vaše zamišljanje? Ta, što bi moglo poći po zlu ako u rukama nosite ogromnu tortu u plamenu? Da, upravo to što ste zamislili. Jedino u čemu nam se možda ne slažu razmišljanja jest što se sve osim torte zapalilo u restoranu i kako je, zaboga, do toga došlo?
Olivia Rawlings poznata je slastičarka koja trenutno živi i radi u Bostonu. Za proslavu u restoranu u kojemu radi napravila je tortu Aljaska. Dok ju je nosila u plamenu do glavnog stola obučena u elegantnu haljinu, njezine su ruke odlučile biti samostalne i neovisne od ostatka tijela. Torta naposljetku nije završila na stolu na kojemu je trebala, a Olivia je s mjesta zločina pobjegla kao muha bez glave. Očekujući da će, bez obzira na svoj talent, iskustvo i genijalnost u kuhinji, dobiti otkaz i ne razmišljajući o sljedećem koraku, Olivia se zaputila u Vermont svojoj prijateljici jer, kad stvari pođu po zlu, prijatelji su oni koji nam, koliko god da su od nas udaljeni kilometrima, čuvaju leđa i bivaju rame za plakanje. Tako je i Olivijina prijateljica Hanna uz čokoladnu pitu smirila Oliviju i pružila krov nad glavom nekoliko dana dok ne odluči što i kako dalje.
No, tu tek počinje Olivijina priča i njezine su avanture tek u začecima jer se već po dolasku kod Hanne susretne sa slatkim tajnama čarobnog Vermonta, upozna se s tračevima i pričama koji se trčeći okolo, brzi poput valova šire po malenom mjestu. Kad naša slavna slastičarka privremeno prihvati posao u jednom pansionu, tek onda shvati kako fama volat, kako glasina leti pa se, ni kriva ni dužna, bori s osudama da je nekome ukrala posao ili s predrasudama koje prate “gradske cure” iz “velikih gradova”. No, osim s glasinama, Olivia se definitivno, uz slatke kolače koje će vješto spravljati još od razgovora za posao na kojemu je morala odmah praviti pitu od jabuka, nađe bok uz bok sa slatkim obiteljskim tajnama svoje šefice i vlasnice pansiona, ali i s još slađim tajnama sina vlasničine prijateljice. Kako se Olivia snašla sa svim tim verbalnim i pravim slasticama, kojim se sve receptima za kolače i međuljudske odnose koristila, kriju Louisine stranice koje se čitaju u jednom dahu, ne puštaju iz ruku poput najdraže pita od jabuka, a čak i kad ih odlučite ostaviti na stol, vrlo brzo im se poput najdraže slastice vratite s guštom.
