Piše: Ivana Marić
Svaka druga godina u Bosni i Hercegovini je izborna, a svaka četvrta je „superizborna“, jer se u toj godini na Općim izborima odlučuje ko će u naredne četiri godine upravljati javnim dobrom. Većina će obećavati mnogo, a raditi malo. Borba je žestoka jer se radi o nekoliko milijardi, kojima bi sve željeli raspolagati. Stoga će vas političari u narednih deset mjeseci uvjeravati da su upravo oni vaš najbolji, a možda i jedini ispravan, izbor. Većini njih će jedini cilj biti da što više tog novca preusmjere na svoje račune, dok je malo broju javni interes vodilja. Zadatak birača će biti da pronađu tih par poštenih i vrijednih političara i da za njih glasaju, što će biti vrlo težak zadatak zbog buke i haosa koju će praviti oni drugi. Od takvih je realno očekivati da će pred izbore ponovo početi sijati strah od drugih naroda i rata, jer je strah uvijek bio njihov najbolji saveznik.
Radite dobre stvari i pričajte o njima
Pronalazak dobrih političara, kojima možete povjeriti upravljanje u naredne četiri godine, neće to biti jednostavno ni lako jer takvi političari više vremena troše na rad nego na priču o radu, dok ovi prvi svo vrijeme troše samo na priču, jer raditi nit’ žele i nit’ znaju. Ono što je sigurno je da kvalitetne političare nećete naći među onim najglasnijima, ni među onima koji šire nepovjerenje i mržnju prema drugima, posebno ne među onima koji vas uvjeravaju kako vas samo oni štite od tih drugih zlih ljudi i naroda, nećete ih naći ni među populistima punih samohvale, koji vam mašu iz aviona, kamiona i službenih automobila. Nećete ih sigurno naći ni među onima koji vam šalju slike iz bogomolja, postavljaju klipove kako velikodušno dijele novac sirotinji ili koji vas uvjeravaju u svoje poštenje, jer to pošteni ljudi i vjernici ne rade. Nećete ih naći među političarima koji druge vrijeđaju, prijete i plaše vas sukobima i novim ratom. Sigurno je da ih nećete naći ni među onima koji glume patriotizam, a koje je jedino profit zanimao kako ratni, tako i poratni.
Vlast mijenja ljude, ali i opozicija
Naslušat ćete se ove godine raznih obećanja. Prosperitet će vam obećavati oni koji ga nisu uspjeli osigurati za 30 godina, ali im je par godina opozicije potpuno razbistrilo um i napokon su shvatili šta trebaju raditi. Zato će vas sad uvjeravati da njima trebate ponovo ukazati povjerenje i to ne samo jedan mandat, već odmah dva. Velike su planove skovali i malo im je četiri godine za to. Kako im i neće biti malo, kad za 30 godina ništa uradili nisu. Drugi su to sad ljudi, spremni na sve da se izvuku iz opozicije jer znaju da ne bi preživjeli još jedan mandat u opoziciji.
Kolikogod vlast promijeni ljude, odlazak u opoziciju nakon nekoliko decenija vlasti, ih još više promijeni. Nije lako nakon toliko godina svakodnevnog slušanja hvalospjeha o sebi, tapšanja po ramenima, čašćavanja po kafanama i vikendicama, stotina poziva dnevno i trčanja u susret da vam ruke ljube, odjednom gledati u telefon koji ne zvoni i ljude koji sad bježe od vas jer vam više ne moraju lagati da ste najljepši i najpametniji. Nije lako trošiti novac iz rezerve jer su vas isključili s redovnog priliva novca s javnog na privatni fond niti gledati neutješnu rodbinu i prijatelje koje više ne možete zaposliti u državnu službu. Tek sad su shvatili koliko je sve skupo, kada ovih par godina sami moraju plaćati svoje ručkove i putovanja, jer su navikli da im to građani plaćaju.
Ko o čemu, oni o poštenju
O poštenju će vam pričati oni koji vas godinama pljačkaju, oni koji imaju potvrđene optužnice za kriminal, pa čak i oni koji su u zatvoru završili zbog svog „poštenja“. Oni koji su ranije poznavali samo svoje heroje i tuđe zločince, sada poznaju samo svoje nevine ljude u zatvorima i tuđe kriminalce na slobodi.
O obrazovanju će vam pričati oni koji su diplome kupili, kojima su diplome oduzeli i koji nijednog prijatelje iz studentskih dana nemaju. O tome će vam pričati i oni po čijem rječniku i načinu ophođenja prema drugima posumnjate da su i osnovnu školu pohađali, a kamoli fakultete i doktorate.
O uspjehu će vam pričati oni koji samo neuspjeh poznaju, koji su uništili javne kompanije, koji su u njih udomili plejade za rad nesposobnih rođaka i prijatelja, a najviše onih koji su bili spremni platiti samo da se osiguraju platom do kraja života i to bez ikakve obaveze da bilo šta rade. O uspješnoj ekonomiji će vam pričati oni koji su je uništili.
O religiji će vam pričati oni koji su je spoznali tek kad su vidjeli da im to donosi određenu korist. Među njima mnogi koji su je do jučer ismijavali. Isti oni ljudi koji su u prijašnjem sistemu prijavljivali one koji idu u džamije i crkve, sada prijavljuju oni koji ne idu.
O nacionalnom ponosu će vam pričati oni koji su spremni, po potrebi, promijeniti nacionalnu pripadnost i to po nekoliko puta. Naciju će braniti oni koji su je najviše ugrozili i nanijeli joj štetu i sramotu.
Ne slušajte šta pričaju, gledajte šta rade
Neće vam biti lako, zamutit će vam um statističkim podacima izvučenim iz konteksta. Navest će vas da mislite kako je sve ovo što je do sada urađeno ustvari pogrešno i da treba da se borite za ukidanje prava koja ste dobili da ne uništite ekonomiju. Neće vam reći da ekonomija nije urušena time što je minimalac povećan na 1.000 KM, niti time što su radnici u trgovinama dobili slobodnu nedjelju, što su povećane penzije i druga davanja osjetljivim kategorijama.
Neće vam reći da je ekonomija urušena višedecenijskim pljačkanjem novca građana, time što su nezasiti i što se iznosi ukradenih sredstava mjera milijardama, time što su za rukovodioce postavljali poslušne i podobne, a ne sposobne, što su uništava prirodu kadgod im je to donosilo prihod i što narod truju mržnjom samo da bi mogli nastaviti pljačkati. To vam neće reći, ali biste to trebali znati.
Ne slušajte populiste, ne nasjedajte na njihovu lažiranu statistiku, ne vjerujte u njihove prijetnje ratom, sami stvorite sliku o tome kako živite. Nemojte slušati kako su se promjene odrazile na druge, gledajte samo kako su se odrazile na vas. Imate li sada više novca nego ranije, da li sebi i svojoj porodici sada možete više priuštiti, da li je obrazovanje i zdravstvo bolje, da li su vam susjedi spremni pomoći i vi njima, bez obzira na nacionalnu pripadnost, da li se sada manje plašite za svoju budućnost. Ako znate odgovore na ta pitanja, izbor vam neće biti težak.
