Hoće li političari i politike u BiH, bili oni u poziciji ili opoziciji, znati ispravno upravljati ovim pozitivnim procesima ostaje za vidjeti. Dosadašnja praksa jedne vrste simbioze triju bh. mikronacionalizama zemlju je držala ne samo udaljenu od eurointegracija, nego sapetu u beskrajnim perpetuiranjima ratnih trauma, neprijateljstava i u nacionalne interese zamaskiranih pljačkanja javnih resursa i novaca
Piše: Franjo Ninić
Konačno je pozelenio semafor iz Bruxellesa i Bosna i Hercegovina je dobila pozitivni signal iz Europske unije da njezini vlastodršci, iako još stiješnjeni u komunitarističkom i nakaradnom modelu raspodjele političke moći, mogu otpočeti pretpristupne pregovore s EU. Važna je to vijest u aktualnom političkom rašomonu u našoj zemlji, čiji građani trideset godina nakon završetka rata još uvijek trpe zulum triju mikronacionalizama, bošnjačkoga, hrvatskoga i srpskoga, a kojima se pridružio i onaj „građanski“ – po državu i sve odnose u njoj štetniji od ova tri etablirana.
Pokazala se mudrom i učinkovitom u svakom pogledu strategija strpljivoga pregovaranja i umijeća kompromisa, a što su stranke Trojke (SDP, NiP i NS) ponudile kao novu paradigmu politike u Bosni i Hercegovini.
Intervencija međunarodne zajednice, poglavito SAD-a i Ureda visokog predstavnika u BiH (OHR) u zaobilaženju isključivo bošnjačko-centričnoga „građanizma“, strukturiranoga oko stranaka SDA i DF, u formiranju državne i federalne vlasti svakako je pripomogla pomicanju s mrtve točke u tako željenom procesu euroatlantskih integracija naše zemlje. „Povoljan“ geopolitički okvir uvjetovan ruskom agresijom na Ukrajinu i europski strah od ruske šape na Zapadnom Balkanu također su pridonijeli zelenom svjetlu iz Bruxellesa.
Hoće li bh. političari i politike, bili oni u poziciji ili opoziciji, znati ispravno upravljati ovim pozitivnim procesima ostaje za vidjeti. Dosadašnja praksa jedne vrste simbioze triju spomenutih bh. mikronacionalizama zemlju je držala ne samo udaljenu od eurointegracija, nego sapetu u beskrajnim perpetuiranjima ratnih trauma, neprijateljstava i u nacionalne interese zamaskiranih pljačkanja javnih resursa i novaca.
Stoga je ogromna odgovornost na liderima stranaka Trojke, koji su ipak, uz sve manjkavosti i nesnalaženja za koje su stoički podnosili opravdane i neopravdane kritike, napravili konkretni iskorak prema politikama i političkom pragmatizmu, koji u načelu dekonstruira spomenutu dugogodišnju simbiozu ili tronožac zatrovanih nacionalizama u BiH.
Određeni napredak i povratak integrativnim procesima u BiH napravila je i bh. „hrvatska politika“, koja je nažalost još uvijek koncentrirana oko HDZ BiH i HNS-a, kao navodnoga svehrvatskoga gremija u BiH. Dragan Čović, predsjedavajući i partije i toga navodnoga gremija, godinama se prodaje kao „nositelj europskih vrijednosti“, a u stvari pripada jednom interesnom hercegovačkom političko-ekonomskom gremiju, kojemu je cilj sačuvati kontrolu nad javnim poduzećima (EP HZ-HB, HT i HP Mostar) koja su bankomati stranke koja više od 30 godina upravlja životima i nestajanjem bosanskohercegovačkih Hrvata.
Čovićeva namjera da i planiranu „Južnu plinsku interkonekciju“ stavi pod svoju šapu, čak i pod cijenu da se zamjeri Amerikancima, potvrđuje rečeno. Sreća po bh. Hrvate i po državu Bosnu i Hercegovinu je činjenica da politike koje vodi Čović, a s njim i HDZ-HNS, nisu autonomne niti njihovih ruku djelo, nego na njih presudan utjecaj ima proeuropski i proamerički hrvatski premijer Andrej Plenković, koji je u više navrata morao zauzdavati Čovića & Co. u njihovim neo-hercegbosanskim lutanjima i koji je bio presudan lobist za ovaj krupni korak naše države prema članstvu u Europskoj uniji. Nadati je se da će s europeizacijom i otvaranjem strukturnoga dijaloga s EU i kod bh. Hrvata sazreti svijest o potrebi promjene političke paradigme u njihovim redovima i da će, kako je to s štetočinskim blokom SDA-DF već realizirano, i ova politička hdz-oligarhija otići u zasluženu mirovinu. Bio bi to još jedan dobitak na našem europskom putu.
Srpska ili republičko-srpska politika, utjelovljena aktualno u SNSD-u i proruskom igraču na Balkanu Miloradu Dodiku, tvrd je orah i zahtjevan partner ne samo Europskoj uniji, nego i pobratimima iz Trojke, HDZ-a, USA i OHR-a. Iako je deklarativno za europski put BiH, otvoren za kompromise, nutarnji dijalog – bez uplitanja stranaca, koje naziva pogrdnim imenima i koji mu nameću uglavnom nedjelotvorne sankcije – i pripada po svom habitusu nazadnom i među europskim desničarima omiljenom „suverenizmu“, predsjednik entiteta RS je zapravo antieuropski političar, stiješnjen između potreba sirotinjske ekonomije u RS, nužnosti čuvanja svoga poslovnog carstva i nerazumne rusofilije ili nekoga neo-panslavizma, a koji bi trebali osigurati nešto što je ratovima, krvlju, zločinima i genocidom obilježilo devedesete: ideja Velike Srbije ili „srpskoga sveta“ danas. Nadati je se da će približavanje BiH Europskoj uniji i usklađivanje naših politika i ekonomija s europskim i kod bosanskohercegovačkih Srba probuditi potrebu promjene vladajućih štetnih političkih struktura. Hoće li se u manjem bh. entitetu roditi neka „srpska Trojka“ koja bi promijenila paradigmu rusofilstva i permanetne potrebe nekakve seperacije Srba i Republike Srpske od države BiH, ostaje za vidjeti. Dodika zasad u okvirima pozitivnih procesa za BiH drže partneri iz FBiH, Sud BiH, OHR, EU i USA.
Bosna i Hercegovina je, usprskos svim njezinim nutarnjim nesporazumima, nedoraslim politikama i političarima – a sa svojim raskošnim kulturnim, religijskim i prirodnim raznolikostima – vrijedna da njezini ljudi žive bolje, zadovoljnije i u miru. Vrijedna je biti dio obitelji država članica EU.
Bosanski franjevac fra Šimo Šimić je još 1977. napisao: „Nisam mnogo putovao svijetom, ali teško mi je vjerovati da je Bog na nekom drugom mjestu toliko ljepote i bogatstva utkao na tako malenom prostoru kao što su Bosna i Hercegovina. A tko od smrtnika ne čezne za ljepotom i ne žudi za bogatstvom? Pa nije čudo da je naša krasna zemlja tokom vjekova bivala metom mogućnika svih vrsta. Tako su ljepota i bogatstvo Herceg-Bosne, njezin ures, postali uzrokom mnogih tragedija na njezinu tlu.“
Ja ću dodati: ne samo tragedija, nego i dobrih nakana za njezino tlo i njezine dobre ljude. Bilo bi lijepo da fra Šimina „ljepota i bogatstvo Herceg-Bosne“ postanu uskoro i bogatstvo naše Europske unije.
