Piše: dr.sc. Božo Skoko
Država ne može biti međunarodno uspješna ako nije izgradila globalno snažan brend. A nema brenda države bez jasnog nacionalnog identiteta. Zato pokušajmo tragati za time što bi moglo činiti temelje suvremenog identiteta Bosne i Hercegovine, odnosno što bi to mogao biti zajednički identitet sva tri naroda. Što je to što nas čini ponosnima, posebnima i oko čega se svi zajedno okupljamo, što nas čini takvima kakvima jesmo i što bismo mogli ponosno pokazati drugima? Za početak, narodi u BiH stoljećima su u vlastitom krilu gajili one vrijednosti kojima se Europa danas diči, a to su zajedništvo u različitosti i snošljivosti… Bosna i Hercegovina stoga ne smije i ne može zaboraviti to svoje identitetsko bogatstvo, jer se njime ističe i prepoznaje pred desecima drugih država koje može smatrati konkurencijom na globalnom političkom, gospodarskom, turističkom i kulturnom tržištu. Rat je donekle ugrozio to bogatstvo identiteta, ali BiH ima sve preduvjete ali i obvezu da nastavi graditi svoj identitet u tom smjeru, jer su povijest i „puti Gospodnji“ prislili tri naroda da žive i grade budućnost zajedno na ovom malom prostoru. Takav identitet Bosne i Hercegovine opisivao je Ivo Andrić u svojim djelima, predstavljali su ga svijetu mnogobrojni putopisci, a rat je dodatno iskristalizirao u globalnoj javnosti nužnost zajedničkog suživota različitih kultura, civilizacija, religija i naroda. Ono što je devedesetih godina pojedinim političkim vođama bila prepreka danas ponovno mora postati magnet, jer to jedini način da BiH uspije i da se jasno pozicionira u svijetu. Strani turisti godinama posjećuju Sarajevo i Mostar kako bi osjetili „dijelić“ Orijenta u srcu Europe. Stoljećima se dive crkvama, džamijama i sinagogama koje stasaju jedni pored drugih i pozivaju ljude na molitvu i činjenje dobra… Nažalost, neki upadaju u zamku razmišljanja kako jedan nacionalni identitet isključuje drugi, bez obzira je li riječ o bošnjačkom, hrvatskom ili srpskom… Prava je istina da identitet Bosne i Hercegovine postaje prepoznatljiv jedino ako svi njezini identiteti žive u punini svojih posebnosti te se u stvarnosti nadopunjuju a ne isključuju. Identitet Bosne i Hercegovine je mozaik različitosti, poveznica drugih i drugačijih….
Druga važna odrednica bosnakohercegovačkog identiteta je prožimanje tradicije i modernog načina života, kakvu ćete rijetko pronaći u Europi. Na samo nekoliko kilometara udaljenosti pronaći ćete ljude i vidjeti njihov način života, koji se stoljećima ne razlikuje od života njihovih predaka, i istodobno moderno bilo života koje ovu zemlju povezuje s razvijenim svijetom, bez obzira je li riječ o modi, glazbi, flmu, plesu ili arhitekturi. Bez obzira je li riječ o Bošnjacima, Hrvatima ili Srbima, kad su u pitanju tradicija i običaji, malo gdje u Europi se očuvalo toliko izvornosti, i malo gdje se tako ljubomorno i pažljivo prenosi s koljena na koljeno. To bogato nasljeđe se prožima kroz njihove manifestacije i proslave, gastronomiju i proizvode… Raznovrsna tradicija i narodni običaji ovdje žive punim plućima, a ne čuvaju se samo u starim muzejima i knjigama. To je posebnost koju Bosna i Hercegovina mora njegovati i razvijati. S tim u svezi je i čuveno gostroprimstvo i ljubaznost ovdašnjih ljudi, koje je gotovo identično srdačno bez obzira na vjeru i naciju. Kava, rakija, puno zabave i smijeha te priče iz života nešto je što jednostavno osvaja zapadnog gosta. Stari zanati su zasebna priča, koja predstavlja snažan potencijal tzv. izvoznog identiteta. Nema dvojbe kako je i tradicionalna gastronomija neizostavan dio suvremenog bosanskohercegovačkog identiteta. Primjerice burek i pita, koji datiraju još iz otomanskih vremena nacionalno su jelo, a ne pojesti ćevape u Bosni ili Hercegovini svojevrsni je grijeh suvremenog turista. Danas kad cijeli suvremeni svijet traga za iskonom, Bosna i Hercegovina koja spaja tradiciju i suvremenost svakako može biti IN.
Snažna odrednica identiteta Bosne i Hercegovine koja se tiče tradicije jest i snažna religioznost, koja prožima sve sfere života bez obzira o kojim religijama i vjerama je riječ. Ovdje se stoljećima dodiruju i prožimaju kršćanstvo i islam kao dvije velike religije, odnosno tri vjere – muslimani, pravoslavni i katolici. Iako suvremena globalna politika između dviju velikih religija nastoji staviti golemi jaz nerazumijevanja, ovdje kao malo gdje drugdje u svijetu te religije i vjere surađuju i međusobno se nadopunjuju, jer vjernici koji su odrastali između crkve i džamije te međusobno čestitali Božić ali i Bajram drugačije ne mogu i ne znaju. Da međusobnom poštovanju i uvažavanju nema alternative, koliko god to nekome bilo i teško prihvatiti, nažalost pokazao je i nedavni rat. Takvo bogatstvo i isprepletenost vjera uistinu je bosnakohercegovačka posebnost i treba ju čuvati i razvijati kako dominacija bilo koje strane ne bi narušila taj sklad. Sarajevo se s pravom naziva europski Jeruzalem a Bosna i Hercegovina u religijskom smislu europski je biser, koji treba prepoznati i čuvati. Vjera u Bosni i Hercegovini na poseban način povezuje tradiciju i moderan život. Da je uistinu tako moguće se uvjeriti u svetištu Majke Božje u Međugorju u Hercegovini, regiji koja stoljećima svjedoči vjernost Katoličkoj Crkvi a koje je postalo jedno od najvećih katoličkih središta modernog svijeta nakon što je šestero djece posvjedočilo kako im se ondje ukazala Gospa. Ondje milijuni vjernika i nevjernika punih 45 godina pronalaze utjehu, mir, snagu i duhovno zdravlje. O snazi tradicije svjedoči na svoj način i Ajvatovica, najstarije dovište Bošnjaka u BiH, u blizini mjesta Prusac, poznatog kao duhovno i vjersko središte osmanlijske Bosne. Za Ajvatovicu je vezano kazivanje o milosti Allaha koji je vodom darivao žedni Prusac, nakon što je četrdeset jutara ondje klanjao sabah-namaz derviš Ajvaz-dedo. Od tada ondje hodočaste tisuće muslimanskih vjernika iz BiH i svijeta. Ovim svjedočanstvima bismo mogli dodati još desetke priča o vjeri i nadi, pouzadnju u nadnaravne moći i zadobivene milosti Stvoritelja (ma kako ga zvali u pojedinim religijama), koje žive u narodu i prenose se u budućnost. O prožetosti vjere u svakodnevnom životu govore i mnoge vjerske institucije koje pomažu općedruštvenom dobru i napretku Bosne i Hercegovine, promičući kulturu, obrazovanje, znanost…
