Prije nekih šest ili sedam godina naišla sam u prostranstvima interneta na jednu zanimljivu objavu. Naime, jedna je osoba pitala za savjet odnosno za prijedlog čaja za mršavljenje, jer hitno mora skinuti barem dvadeset centimetara u struku kako bi stala u haljinu koju namjerava obući na svadbu koja je zakazana za, ne sjećam se tačno, tri ili četiri mjeseca. U komentarima se oglasilo mnogo ljudi iz struke koji su na krajnje kulturan i uljudan način pokušali da objasne kako ne postoji čarobni čaj nego sigurni skup malih, svakodnevnih, ali pažljivo odabranih koraka koje treba uraditi kako bi se skinuli kilogrami, a da se pri tome ne naruši zdravlje. Objasnili su i balansiranje obroka, ravnoteže ugljikohidrata, masti i proteina, uz konkretne primjere kao i uvođenje vježbi koje traju četrdesetak minuta, a koje se rade tri puta sedmično. Osim toga, javile su se i osobe koje nisu od struke, potvrdile sve navedeno svojim iskustvom postavljajući fotografije svojih realnih promjena koje nisu došle preko noći. Bilo je zaista konstruktivnih komentara i jako dobrih recepata laganih obroka koji se brzo pripreme. I onda je, sasvim očekivano, iskočio i komentar prijedloga nekog čaja za mršavljenje, cijena i mjesto gdje se može kupiti uz sugestiju da se litar tog čaja treba pijuckati cijeli dan pomalo. To je ujedno bio i jedini komentar na koji je odgovorila autorica postavljenog pitanja srdačno se zahvalivši na prijedlogu plus postavljajući još jedno pitanje – mora li se taj čaj praviti baš svaki dan ili se mogu napraviti veće količine odjednom za više dana…
Prestala sam dalje čitati, a onda sam u godinama koje su uslijedile i sama naišla na osobe (ili one na mene) koje su mi doslovno tražile čarobni recept za problem ili želju koju imaju, a taj bi recept trebao da košta što manje, da se kupiti gotov i da radi u roku od odmah. Kada objasniš da tako nešto ne postoji i da su neke stvari jednostavno proces sastavljen iz sitnih dijelova koji su tako sitni lako uklopivi u svakodnevnicu, gube interes za rješavanjem problema na duge staze bez i da ih zanima ta organizaciona strana priče o uklopivosti i energiju usmjeravaju na potragu nečega što bi funkcionisalo kao čarobni štapić čvrsto uvjereni da nešto tako zaista i postoji samo eto treba to pronaći.
I sama znam da nam svima fali vremena, da je život postao brz i često ne balansiramo nego žongliramo sa obavezama koje imamo, ali ne smijemo nikada zanemariti moć malih koraka koje smo dužni sebi da bismo stali u svoju želju, pa makar ta želja bila i haljina, jer želje u koje se uložimo ne donose samo ležerni ulazak u haljinu nego i zdravlje, ponos što smo istrajali, dobre navike koje nam uđu u rutinu i rade dugoročno i na kraju i hvatanje u koštac i sa budućim izazovima i željicama.
