Naslovna Istaknuto Indira Bektić u povodu stoljeća korištenja inzulina: Inzulin je zapravo život

Indira Bektić u povodu stoljeća korištenja inzulina: Inzulin je zapravo život

257

Godina 2022. slavi se kao godina pronalaska inzulina, a na današnji dan kanadski liječnik Frederick Banting uspio je izolirati hormon inzulina i  primijeniti ga na četrnaestogodišnjem dječaku oboljelom od dijabetesa. Zahvaljujući inzulinu dječakovo zdravstveno stanje se popravilo, a pronalazak inzulina ušao je u povijest.

Treba znati da su do  pronalaska inzulina oboljeli od dijabetesa tipa 1 su bili osuđeni na smrt, a i vrijeme koje su živjeli proticalo je u gladovanju kako bi razina šećera u krvi bila “podnošljiva”.

„Zato danas kažemo da  oboljelima od dijabetesa inzulin ustvari predstavlja život. Bez inzulina oboljeli mogu preživjeti svega par dana. Uz adekvatnu upotrebu inzulina, kvalitetnu i kontinuiranu edukaciju računanja unosa ugljikohidrata, određivanja ugljikohidratnog odnosa, faktora osjetljivosti na inzulin, pravilno računanje korektivnih doza inzulina moguće je živjeti kvalitetnim životom bez komplikacija koje su, u slučaju da ne vodimo dovoljno računa o kontroli bolesti neminovne“, kaže za Hrvatski glasnik Indira Bektić, borkinja za prava djece oboljele od dijabetesa podsjećajući nas na važnost obljetnice – stoljeća korištenja inzulina.

Indira je majka čiji sin već dugi niz godina vodi borbu s dijabetesom, ali koji  zdravim načinom življenja prkosi ovoj opakoj bolesti.

„Dijabetes je izuzetno teška i dosadna bolest u kojoj nemate niti jedan dan odmora. To je bolest u kojoj je svaki vaš dan matematika i kvalitet svakog vašeg dana zavisi od toga da li ste sve dobro izračunali i dozirali. Ovo je posebno teško djeci i omladini, koja se na neki način osjećaju “drugačijim” u odnosu na svoje vršnjake. Ali danas je tehnologija toliko napredovala da je doziranje inzulina sve  češće putem inzulinskih pumpi, kojih u Tuzlanskom kantonu ima više od pedesetero djece i omladine, što je ogroman uspjeh i što omogućava mnogo kvalitetniju kontrolu bolesti, ali i opušteniji tretman oboljelog“, ističe Bektić.

Oboljeli od dijabetesa su danas potpuno ravnopravni u obavljanju svakodnevnih obveza i ne postoji ništa što ne mogu učiniti kao i njihovi potpuno zdravi vršnjaci. Izuzetak je jedino u tome što se oni moraju pripremiti za svoje aktivnosti i biti (a izuzetno odgovorni prema sebi, svom organizmu i svom zdravlju u cjelini.

„U Bosni i Hercegovini su djeci i omladini oboljeloj od dijabetesa tipa 1 dostupni najsavremeniji inzulini i pen olovke. Ubrizgavanje inzulina špricama, debelim iglama je prevaziđeno i doista smo, što se tiče vrsta inzulina koje su nam dostupne u rangu sa nivoom zdravstvene zaštite koju imaju oboljeli u zemljama Europske unije, što je za svaku pohvalu“, kaže naša sugovornica.

U razgovoru za Hrvatski glasnik Indira Bektić, predsjednica Udruženja  roditelja i prijatelja djece s dijabetesom „Novi horizonti“ prisjeća se za Hrvatski glasnik puta  ka razini zdravstvene zaštite oboljelih od dijabetesa tipa 1 u Tuzlanskom kantonu kakav danas imamo. Kaže nam, bila je to mukotrpna borba s  vjetrenjačama,

„Ali smo ponosni i sretni što smo uspjeli. Prvo, jer smo uspjeli doprijeti do svijesti ljudi kakva je bolest zapravo dijabetes  tipa 1 i da to nije bolest u kojoj je dovoljno da ne jedete kolače i slatkiše.  Kada pravimo paralelu između onog što smo imali prije tri godine i onoga što imamo sad, napredak je ogroman. Želim istaći da je od novca, u ovom slučaju bila mnogo bitnija volja institucija sistema da se nivo zdravstvene zaštite oboljelih poboljša“, kaže ova borkinja i dodaje:

„Generalno nam nedostaje komunikacije između udruženja pacijenata kao korisnika zdravstvenih usluga i institucija sistema koje su donosioci odluka i pružaoci zdravstvenih usluga. Mnogo više treba slušati potrebe pacijenata, jer oni najbolje znaju kako koji lijek djeluje na njih i kakvi su krajnji ishodi liječenja. Krajnje je vrijeme da se odmaknemo od šabloniziranih listi ortopedskih pomagala i lijekova i da malo više čujemo glas pacijenata. Na kraju krajeva, pacijent uz obavezu plaćanja zdravstvene zaštite stiče i pravo da mu se osigura adekvatna zdravstvena zaštita.“

Senzori za kontinuirano mjerenje razine  šećera u krvi su na listi Zavoda zdravstvenog osiguranja Tuzlanskog kantona  što je svakako hvale vrijedno. Ipak, kada se radi o odnosu društva prema oboljelima od dijabetesa, Indira Bektić ističe, uvijek može bolje.

„Ono što bih željela poručiti u ime svih majki, u ime sve djece i omladine koja se bori da živi život sa dijabetesom je da imate malo više razumijevanja za njihovo stanje. Predrasude su još uvijek nešto sa čime se teško borimo, nekad mnogo teže nego sa samom bolešću. Zato, ako u svom okruženju imate djecu i omladinu oboljelu od dijabetesa dajte im neki znak da ih razumijete, da brinete o njima, pomozite im. Jedino što oboljeli od dijabetesa, bez obzira koje životne dobi su ne žele, je vaše sažaljenje, jer oni mogu zaista sve“, poručila je naša sugovornica.

Vrijedi istaknuti da u Tuzlanskom kantonu postoji  izuzetna suradnja sa Klinikom za dječije bolesti UKC Tuzla i timom liječnika  koji vode brigu o oboljelima od dijabetesa, kao i odlična suradnja s Ministarstvom zdravstva Tuzlanskog kantona,  Zavodom za javno zdravstvo Tuzlanskog kantona te Zavodom zdravstvenog osiguranja Tuzlanskog kantona.

Problema, za koje se nadaju da će uskoro biti nadiđeni, još uvijek ima  na Klinici za interne bolesti UKC Tuzla na kojoj se liječe oboljeli stariji od 15 godina, zbog nedostatka liječnika – dijabetologa.

M. Nikolić