Naslovna Istaknuto Generalni konzul Republike Hrvatske u Tuzli Ivan Bandić: Hrvatska je iskreni prijatelj...

Generalni konzul Republike Hrvatske u Tuzli Ivan Bandić: Hrvatska je iskreni prijatelj Bosni i Hercegovini

701

Generalni konzul Republike Hrvatske u Tuzli Ivan Bandić, u povodu Dana državnosti Republike Hrvatske, za Hrvatski glasnik ističe da je više nego ikada važno da Bosna i Hercegovina prihvati Hrvatsku kao iskrenog prijatelja koji potiče i snaži ovu zemlju na njezinom euroatlantskom putu.

„Dijalog, povjerenje, solidarnost, ravnopravnost i uvažavanje različitosti temeljni su stubovi za izgradnju Bosne i Hercegovine. Hrabri i iskreni ljudi to mogu, makar bili svjesni težine, žrtve i gubitka komoditeta“, kaže za Ivan Bandić.

Kaže nam da ga posebno obeshrabruje činjenica što se Hrvatsku kroz dnevnu politiku i politiziranje pokušava prikazati kao neprijatelja BiH, što nikako nije istina.

„Koliko je Hrvatskoj stalo da BiH uđe u EU je toliko očito i elementarno i geostrateški. Znači, da u Bosni i Hercegovini ne živi ni jedan Hrvat, zemljopisno i geopolitički Hrvatska grli Bosnu i Hercegovinu. Tisuću kilometara granice, svi pravci: putni, željeznički, plinski vode jedni drugima. I naravno, Hrvatska je najsretnija kada u Bosni i Hercegovini vlada politička stabilnost, kada se jednako uvažavaju prava sva tri naroda koja u njoj žive. Hrvatska onda ima susjeda s kojim ruku pod ruku može graditi budućnost obje zemlje i svih ljudi koji žive na tim prostorima.“

Generalni konzul Ivan Bandić je osam godina boravio u Tuzli gdje je davao maksimalne napore u povezivanju i jačanju gospodarskih veza Sjeveroistočne Bosne i Republike Hrvatske. Uskoro odlazi u mirovinu u nadi da će BiH postati zemlja u kojoj će ljudi shvatiti da su, bez obzira na nacionalnu pripadnost, upućeni jedni na druge te da će se prestati s osporavanjem legitimiteta i identiteta narodima, jer to ne donosi ništa dobro.

HG: Gospodine Bandiću, republika Hrvatska danas proslavlja Dan državnosti. Hrvatska je danas punopravna članica Europske unije i NATO saveza. Kako Vi danas vidite svoju zemlju, je li Hrvatska prosperirala?

Bandić: Ako gledamo gdje je Hrvatska danas u odnosu na devedesete godine, onda je sve svoje strateške i nacionalne interese zadovoljila, u smislu integriranja u euroatlantske asocijacije. Prošla je veoma težak put i uspjela je. Osam godina nakon članstva u EU, mnogi će reći da nije to ono što smo očekivali, ali nema nigdje ništa idealno. Međutim, ako gledamo da smo danas ravnopravna članica europkse obitelji, mi možemo reći da smo uspjeli. Također, mi moramo znati da je i raspad bivše države bio izuzetno složen. Mnogi u svijetu nisu baš blagonaklono gledali na raspad bivše države, odnosno na stvaranje novih država. Hrvatska je tisućljetni san svog naroda ostvarila i kamo sreće da je to prošlo bez rata, bez razaranja i bez žrtava, ali to je očito bila cijena koja se morala platiti. Sam čin stvaranja države Hrvatske je bio veličanstven. Ja sam imao tridesetak godina i svega se veoma dobro sjećam. Vladao je jedan veliki zanos. Sjećam se i referenduma u svibnju 1990. godine i prvog višestranačkog, demokratskog sabora. Ovaj datum 30. Svibnja zaista ima svoju težinu i svoju poruku

HG: Nakon 8 godina, koliko je Hrvatska u Europskoj uniji, što se pokazalo, koliko je važno to njeno članstvo u europskoj obitelji?

Bandić: Izuzetno je važno. Od samog početka stvaranja Hrvatske kao države, devedesetih godina, je  postavljen taj cilj, priključenje Europskoj uniji. Kada danas gledamo s ove pozicije i vidimo što se događa u Bosni i Hercegovini, na Zapadnom Balkanu, onda se vidi koliki je uspjeh Hrvatske i da je taj svoj strateški nacionalni cilj ostvarila. Pred nama je još ulazak u Shengen kao i ulazak u Eurozonu koji će na još jedan dodatni način stabilizirati financijsku i gospodarsku situaciju u Hrvatskoj. I tada ćemo opet moći reći da je Hrvatska zaista sve napravila. Mnogi danas gledaju na Europsku uniju kao na jedan uređen prostor s demokratskim standardima. Ja često kažem da je EU kao Champion liga i svi žele igrati u jednoj takvoj ligi, da ne ostanu tamo negdje, u nekim nižim zonama.

HG: Koliko se jako i snažno Hrvatska zalaže da Bosna i Hercegovina uđe u Europsku uniju?

Bandić: Po tom pitanju ja uvijek postajem emotivniji, jer sam sin ovih prostora. Dobro se sjećam svoje karijere u Budimpešti gdje sam bio veleposlanik, i uvijek bih s drugim veleposlanicima razgovarao o Bosni i Hercegovini, više nego o Hrvatskoj. Koliko je Hrvatskoj stalo da BiH uđe u EU je toliko očito i elementarno i geostrateški. Znači, da u Bosni i Hercegovini ne živi ni jedan Hrvat, zemljopisno i geopolitički Hrvatska grli Bosnu i Hercegovinu. Tisuću kilometara granice, svi pravci: putni, željeznički, plinski vode jedni drugima. I naravno, Hrvatska je najsretnija kada u Bosni i Hercegovini vlada politička stabilnost, kada se jednako uvažavaju prava sva tri naroda koja u njoj žive. Hrvatska onda ima susjeda s kojim ruku pod ruku može graditi budućnost obje zemlje i svih ljudi koji žive na tim prostorima. I ja živim u Tuzli, na Banji, i moji susjedi kad trebamo jedni drugima dođemo i pokucamo na vrata. Brat je brat, ali susjed je taj koji uvijek prvi uskoči kada treba pomoći. Ovo su neki banalni primjeri, ali govore i pokazuju  koliko smo upučeni jedni na druge.

HG: Kako biste Vi ocijenili političke odnose unutar BiH  i zvaničnog Sarajeva?

Bandić: Ja se tu kao diplomat sada moram ograditi, jer što je službeno Sarajevo? Za mene je zvanično Sarajevo ono u kojemu vlada koncenzus svih, onih ljudi koji obnašaju vlast. Ne želim banalizirati, ali ovdje se sve svodi na to kako će jedni druge prevariti, kako će jedni drugima dokazati da su superiorniji. Ovdje su veliki problemi zbog donošenja izbornog zakona, ovdje je problem CIK-a, Ustavnog suda, Tužiteljstva. Zašto? Zato što se uvijek gleda kako napraviti štetu drugoj ili trećoj strani, umjesto da vidimo kako ćemo zajednički problem riješiti. Nekada se iskreno pitam, kuda ide ova zemlja. Imam osjećaj da je BiH imala više optimizma 1997. godine nego danas. To je čak i bolno reći. Pitamo se tko je odgovoran za to što ovo društvo ne ide u dobrom pravcu, što su tu prisutni antagonizam, podjele, sukobi, retorika koja nije ništa manje zapaljiva nego 1991-e. Zašto se to događa? Uvijek tražimo krivce na nekoj drugoj strani, ali se trebamo okrenuti prema sebi. Ono što me još brine, kao čovjeka s ovih prostora, kako je moguće da jedan narod govori da ima problem, to ne govori političari nego je takav osjećaj kod ljudi, kako je moguće da s druge strane nema ni političkog, ni intelektualnog, ni društvenog refleksa da se pomogne taj problem zajednički riješiti. Ne, nego je ovdje jedna isključivost. I kako onda možemo sjediti bez uvažavanja jednih prema drugima. Tu je potreban minimum dijaloga, solidarnosti, povjerenja. Možda sam pesimističan, ali me sve to skupa brine.

HG: Ovdje je u posljednje vrijeme u fokusu politike izborni zakon, kako međunarodnih institucija tako i unutarnje politike u BiH. Kako vi vidite izbor tri člana predsjedništva, posebice hrvatskog člana predsjedništva?

Bandić: Negirati politički legitimitet i nacionalni identitet jednom narodu, u ovom slučaju Hrvatima,  je ubijanje budućnosti ove zemlje. Jer osporavanjem političkog i nacionalnog identiteta je prvi korak u negiranje i vjerskog, jezičnog, kulturološkog, povijesnog, tradicionalnog i svakog drugog, a na to hrvatski narod niti moze niti smije pristati. Na političkim predstavnicima Hrvata u BiH je da tu zadnju liniju jasno i nedvosmisleno artikuliraju, na onom minimumu koji je definirao prvo Washingtonski, a potom i Daytonski sporazum, jednakopravnost i ustavna konstitutivnost s druga dva naroda. Legitimno predstavljanje kao izborna volja kroz institucionalnu ravnopravnost naroda ozvaničenu u Predsjednistvu BiH i Domove naroda. Tko želi dobro ovoj zemlji poštovat će taj princip.

HG: Je li moguće pomiriti koncept nacionalne i građanske države?

Bandić: Ja mogu samo reći svoj osobni stav po pitanju legitimiteta, koji ako je ugrožen, onda je teško preći preko toga. Ako netko negira narod kojemu kao eto pripada, onda se pitamo koja je uopće svrha tog predstavljanja. Ja ću reći jedan apsurd koji gospodin Komšić zagovara. Grčevito i svake godine on zastupa Dan ZAVNOBIH-a , Dan državnosti Bosne i Hercegovine, a taj sam ZAVNOBIH eksplicitno govori da ova zemlja nije ni hrvatska, ni srpska ni musmanska nego da je i hrvatska, i srpska i muslimanska. Znači, i jedni i drugi i treći. Gospodin Komšić negira upravo tu konstitutivnost. To meni djeluje nevjerojatno. Svaki pripadnik određenog naroda je i građanin ove zemlje, državljanin ove zemlje. Također, imamo slučaj Sejdić- Finci. Niti jedan od njih sebe nije predstavljao kao individuu, nego kao predstavnika svoje zajednice, židovske ili romske. Također, i na popisu 2013. godine 95 psoto građana se izjasnilo pripadnicima određenog naroda. Zašto onda stvari ne nazvati onakvima kakve one jesu?

Bandić: HG: Hrvatska je do sada milijune eura uložila u obnovu i razvoj Bosne i Hercegovine kroz brojne velike projekte. Zašto joj se vrlo često spočitava da se petlja u unutarnje odnose u BiH?

Bandić: To je ključno pitanje. Ako ne možete smoći snage za suradnju, onda se opravdavate u pasivnosti i stvaranju neprijatelja tamo gdje ga nema. Postoji put, postoje razgovori, sastanci, institucije. Sjetite se samo hajke oko Pelješkog mosta, oko odlaganja radioaktivnog otpada. Taj problem je predstavljen kao da Hrvatska želi pobiti cijelu Bosnu i Hercegovinu. Pa valjda se sjedne za stol i razgovara se. Prije nekoliko dana smo imali slučaj, da je Hrvatska zbog kategorizacije svojih cesta morala donijeti Odluku na koje granične prelaze mogu ići kamioni preko 7, 5 tona. Ovdje se to danima tumačilo kao neprijateljstvo prema BiH. Pa ako je ikome stalo da to funkcionira, onda je Hrvatskoj stalo. Vidimo također i koliki se problem stvara prema Hrvatskoj, zašto su hrvatski predstavnici u Vijeću ministara bili protiv ukidanja viza Saudijskoj Arabiji. Propast će turizam u BiH, jer Hrvati nisu dozvolili ulazak. Ne bih želio da se ovaj razgovor svede na dnevnu politiku, jer naši odnosi i ono što je naša budućnost je život jednih s drugima. Ova dnevna politika pravi ogromnu štetu, ali očigledno smo osuđeni na to.

HG: Osam godina ste u Tuzli. U rujnu odlazite u mirovinu. S kakvim osjećanjima odlazite odavde?

Bandić: Mnogo toga lijepog me veže za Tuzlu. Čak i u onom lošem što mi se dogodilo prije dvije godine ovdje, ja sam izvukao nešto dobro. Tuzla i Bosna i Herecgovina su me mnogo obogatili. Upoznao sam mnogo dragih i dobrih ljudi. Bosna i Hercegovina je meni u srcu kao i Hrvatska. To naprosto ne razdvajam, nikada ne praveći nikakve granice, nikakva ograničenja, nikakve predrasude, jer samo otvoreni jedni prema drugima možemo popravljati ovo naše društvo.

HG: I na kraju, moramo spomenuti da ste se osobno zalagali da se podigne Hrvatski kulturni centar u Tuzli…

Bandić: Da, ja sam imao sreću da sam došao u Tuzlu kada je intenzivirana gradnja. Ja sam zahvalan svima, posebno Vladi Republike Hrvatske koja je to objeručke podržavala u svakom pogledu. Posebno moram spomenuti bivšeg gvardijana fra Marija Divkovića koji se cijelim srcem založio za Centar. Hrvatski kulturni centar ima sve obrise mjesta koji će obogatiti Tuzlu, ovu regiju, sve ljude dobre volje.

Maja Nikolić