Dolaskom Franjevaca u Bosnu 1291. godine, svoj prvobitni dom pronašli su u Srebrenici. Provincija je zatim dobila naziv Bosna Srebrenička, a danas je pod nazivom Bosna Srebrena. Ubrzo po njihovom dolasku sagradili su i prvu crkvu “Svete Marije”, koja je kroz povijest urušena. Na njenim temeljima sagrađena je nova crkva u kojoj se danas redovito održavaju Svete mise. Danas Župa Srca Isusova djeluje na tom području.
„Oni koji u Božiću prepoznaju Božji dolazak kroz čovjeka trebali bi stvarati novu klimu i ovdje u Tuzli i u Srebrenici, koja će naše društvo i naše vjerske zajednice nakon pokidanih odnosa vratiti na ispravan put“, rekao je za Hrvatski glasnik fra Franjo Ninić, župni upravitelj Župe Srebrenica.
Razgovarala: Ivana Perić
HG: Mnogi ljudi u Tuzli pa i šire ne znaju mnogo o Župi Zvornik Srebrenica. Možete li nam reći kako crkva u Srebrenici djeluje?
Fra Franjo Ninić: Kada govorimo o Župi Zvornik Srebrenica, riječ je o velikom području središnjeg Podrinja koje obuhvaća općinu Sapna. Svete mise se održavaju dva puta mjesečno, prve nedjelje u mjesecu u Srebrenici u 11h, u Zvorniku u 15h. Zatim, svake treće subote u mjesecu u istim terminima.
HG: Franjevci Bosne Srebrene potiču iz Srebrenice, možemo li se osvrnuti na taj dio povijesti?
Fra Franjo Ninić: Srebrenica je jedno od rodnih mjesta bosanske franjevačke zajednice. Naša se provincija, a kasnije vikarija, zvala Provincija Bosna Srebrenička upravo po Srebrenici. Danas ona nosi naziv „Bosna Srebrena Svetog križa“. Upravo zbog toga smo mi franjevci vezani za to područje velike povijesti. Franjevci su dugo godina radili na tim područjima sa katolicima koji su se tamo naselili. U 14. stoljeću bila je velika kolonija dubrovačkih trgovaca koji su trgovali sa srebrom. Neposredno prije rata u Bosni i Hercegovini, fratri su otkopali ostatke samostana i sagradili zavjetnu kapelu u kojoj se danas održavaju mise za vjernike. Fratri su iz Srebrenice kroz vrijeme kasnije prelazili u Zvornik i Tuzlu. Srebrenica je također mjesto rođenja Fra Juraja Dragišića. Ove godine obilježavamo 500 godina od njegove smrti. Bio je istaknuti latinist i filozof svoga vremena. Povijest Srebrenice od izuzetnog je značaja za sve Franjevce koji djeluju na području Bosne i Hercegovine.
HG: Imaju li Srebrenica ili Zvornik danas ulicu koja podsjeća na tu značajnu povijest. Radi li se nešto po tom pitanju?
Fra Franjo Ninić: U Srebrenici nema ulice koja je posvećena Franjevačkoj provinciji, bivši upravitelj fra Joso Oršolić pokrenuo je u Općinskoj upravi pitanje o promjeni naziva ulica u kojima je nalazi kapela. Tamošnja politička situacija je poprilično nestabilna i teško je donositi odluke o promjenama. Tamo svaka takva promjena bi nosila nacionalnu konotaciju. U Zvorniku je slična situacija po tom pitanju. Nadamo se da će se promjeniti i da ćemo moći imati Franjevačku ulicu kao ovdje u Tuzli.
HG: Kako će biti proslavljen Božić u Srebrenici, hoće li biti misa polnoćka?
Fra Franjo Ninić: Prošle godine smo slavili misu polnoćku, došli su vjernici iz Srebrenice, Bratunca i Zvornika. Nakon toga smo imali i druženje sa vjernicima. Ove godine ako nam dozvole epidemiološke mjere slavit ćemo redovito polnoćku kao što se slavi i u ostalim crkvama. Održat ćemo je u Zvorniku sa našim vjernicima, kojih je nesto vise od 30.
HG: Vi kao župni upravitelj planirate vratiti likovnu koloniju u Srebrenicu, koja ove godine nije mogla biti održana zbog pandemije COVID-19. Na koje načine približiti Srebrenicu ljudima, da to mjesto postane grad pomirenja?
Fra Franjo Ninić: Zbog postojeće situacije ove godine nismo mogli izložiti ni prošlogodišnje radove. Ove godine je trebala biti peta likovna kolonija, međutim ona nije odgođena. U dogovoru sa umjetnicima iz Bosne i Hercegovine, Srbije, Hrvatske i Crne gore i drugih zemalja Europe odlučili smo da oni urade slike, koje će biti gotove do kraja siječnja naredne godine, nakon čega bi organizirali petu likovnu koloniju. Ono što bismo trebali učiniti ove godine i na koji način želimo približiti Srebrenicu je učiniti da Srebrenica ne bude mjesto narativa rata i mržnji nego mjesto o zajedničkom životu. Planirali smo ovog mjeseca u Srebrenici pored predavanja o obljetnici “fra Juraja Dragišića” uz “Napretkov trio Musica Salinea” organizirati večer na kojoj ćemo također izložiti slike sa prošlogodišnje likovne kolonije. Želimo to posvetiti kulturi, povijesti Franjevaca i umjetnosti.
HG: U vremenu smo Došašća. Sveti Franjo ovo vrijeme nazivao je “malom korizmom”. Kako da čovjek radi na sebi u ovim danima kada je sve ubrzano i podrijeđeno kapitalizmu?
Fra Franjo Ninić: Advent je vrijeme u kojem bismo se trebali vratiti unutar sebe, unutar svog života, odnosa sa bližnjima i pokušavati stvarati nove vrijednosti. Zašto korizma? Korizma je vrijeme obraćenja, kada se ljudi iznova vraćaju činjenju dobrih djela. Zato smo mi kršćani u ovom periodu pozvani zagledati se u svoj život i život zajednice. Sagledati način na koji postupaju prema drugima, je li njihovo iščekivanje dolaska u Božiću samo njihovo ili to pripada svakome ko u ovom svijetu traži svoje mjesto. Živimo u vremenu koje je natopljeno osjećajem straha, danas je dominantna kultura i kod da se ljudi rastavljaju, postavljaju se socijalne distance. Advent kao vrijeme priprave za susret s Bogom trebao bi donijeti jedan duhovni način približavanja ljudi jednih s drugima. Živimo u zemlji koja nije pogođena samo Corona virusom, pogođena je raznim dezintegrativnim faktorima koji redovito mjeđu ljudima prave razdore, ekonomijom koja iskorištava siromašne.
HG: Može li Došašće u srcima ljudi biti prekretnica da međuljudski odnosi postanu mnogo bolji, da ljudi postanu solidarniji?
Fra Franjo Ninić: Mi bismo osobito za vrijeme Adventa trebali stvarati jednu novu kulturu empatije prema ljudima koji su na rubovima. Stvarati novu kulturu odgovornosti jedni prema drugima. Oni koji u Božiću prepoznaju Božji dolazak kroz čovjeka trebali bi stvarati novu klimu i ovdje u Tuzli i u Srebrenici, koja će naše društvo i naše vjerske zajednice nakon pokidanih odnosa vratiti na ispravan put. Potičem čitatelje, osobito vjernike da postanu solidarniji i da grade empatiju prema malim ljudima, kao što su ljudi u Župi Srebrenica.
