Piše: Barbara Pavljašević
Za tuzlansko naselje Kreka se u 19. i 20. stoljeću, govorilo da je Europa u malom. Naime, u tom živopisnom radničkom naselju nekada je živjelo čak 27 nacija, a najstariji stanovnici i njihovi potomci i danas rado evociraju uspomene na, kako kažu, sretnija vremena.
Kreka je svojedobno bila prepoznatljiva po sportskim klubovima, generacijama uzornih gimnastičara, košarkaša, kuglaša, stonotenisača. Među pomenutih 27 nacija, značajan je bio broj čeških obitelji. Uz obitelji Samek, Havel, Rička i mnoge druge, u ove krajeve stigli su i Stuhliji, vrsni majstori, zanatlije, sportaši, umjetnici.
Kada su početkom dvadesetoga stoljeća prvi Stuhliji stigli na teritorij tuzlanskog okruga nije se moglo ni pretpostaviti da će u desetljećima koji slijede to postati jedna od najuglednijih doseljeničkih obitelji. Obitelj Stuhli (Stuchly) vodi podrijetlo iz češkoga grada Brna, gdje su, prema predanjima, još krajem XIX. stoljeća bili ugledni pivari. Kada su prvi predstavnici ove obitelji stigli u Tuzlu, danas se ne zna točno, ali se vjeruje da je u razdoblju Austrougarske vlasti većina čeških, poljskih i drugih europskih stanovnika došla na teritorij Bosne i Hercegovine. Podaci o Stuhlijima kreću od bračnog para Barbare (rođ. Miškov) Stuhli i Antona Stuhlija, te njegovog brata Karla (Karela) i supruge Kate. Barbara i Anton su izrodili četiri sina: Josipa – Pepija, Vladu, Jaroslava i Otta, a Karlo Stuhli je imao sina i četiri kćeri: Kilijana, Betiku (pravo ime Barbara), Božanu, Emiliju i Mariju (Miciku).
Dugo se vjerovalo da su Stuhliji bili „samo“, zanatlije, a malo je poznat podatak da je npr. Anton Stuhli sa suprugom stigao u Tuzlu, jer je bio postavljen za republičkog nadzornika za finacije u tadašnjim rudnicima. Dva sina Antona i Barbare Stuhli su živote nastavili u Sarajevu i Doboju, dok su u Tuzli cijeli životni vijek proveli Jaroslav i Otto sa svojim obiteljima, a njihovi potomci i danas su stanovnici ovog grada. Josip Stuhli u Sarajevu je također bio zaposlen u rudnicima BiH, na mjestu financijskog inspektora, dok su Vlado i Tonči Stuhli u Doboju, jednom od najznačajnijih željezničkih čvorova Europe, bili mašinovođe. Jaroslav i supruga Amalija izrodili su četvoro djece, a Otto i Živana Stuhli tri sina. Od obitelji Kilijana Stuhli do danas, bilo je troje djece. Njihov sin Zdravko Stuhli, dugogodišnji je istaknuti prosvjetni djelatnik, koji je u svojoj obitelji rođen kao treće dijete. Drugo dvoje djece Antonija i Božidar su umrli kao jednogodišnje bebe. Od te loze Stuhlija danas u Tuzli žive Zdravkovi sinovi Vedran i Danijel, te kćerka Iva, ali i novi naraštaji ove obitelji: Iris, Sergej i Rio Stuhli.
Za Stuhlije u prethodnim desetljećima bilo je karakteristično da su imali mnogobrojne obitelji, sa troje ili četvero djece. Bili su to, uz druge češke obitelji u tuzlanskom kraju, čuvari bogate tradicije ovog naroda i graditelji jedne posebne stranice povijesti grada Tuzle. Interesantan je i podatak da je većina muških članova obitelji Stuhli imala nadimke. Tako su Stuhlije poznavali i kao, Pepija, Kešu, Cicu, Veću, Dadu…
Bili su to, gotovo po pravilu, izuzetno svestrani ljudi. Otto Stuhli bio je, uz svoje redovite poslove, član dobrovoljnog vatrogasnog društva, ali i jedan od najaktivnijih članova tadašnjeg „Sokolskog doma“ . S drugim je uglednim stanovnicima tadašnjeg naselja „Kolona“ u Kreki, bio i jedan od začetnika gimnastičkog sporta u Tuzli. Danas urušena zgrada DTV „Partizan“ bila je stjecište mladih ovog kraja, ali i mjesto na kojem su počele neke od velikih sportskih karijera. Ipak prve gimnastičke korakre načinili su upravo doseljenici u Kreku, a jedan od njih je svakako bio Otto Stuhli. Njegov sin Stanislav – Slavko bio je, kasnije, prvotimac košarkaškog kluba Sloboda i istaknuti sportski radnik. Mirovinu je zaradio kao profesor tjelesnog odgoja i košarkaški trener, dok je njegov mlađi brat Zdravko – Dado, bio vrstan glazbeni umjetnik. Profesor trombona Dado Stuhli bio je jedna od glazbenih ikona ovog grada. Još kao petnaestogodišnji dječak je, uz profesora Čestmira Dušeka, započeo svoj profesionalni glazbeni angažman u simfonijskom orkestru u Tuzli. Školovanje je kasnije nastavio u Beogradu i Sarajevu, a po okončanju sveučilišnog obrazovanja, vratio se u rodni grad, gdje je uz ostale vrsne glazbenike gradio bogatu povijest ukupnog umjetničkog miljea grada Tuzle. S druge strane, potvrda svestranosti Stuhlija je i podatak da je, recimo, Branimir Stuhli, po struci bio medicinar, izuzetno je svirao klarinet i saksofon i bio član svih značajnih orkestara koje je Tuzla u svojoj povijesti imala. Jedan je period imao i vlastiti orkestar. Uz to Branimir Stuhli je među prvima u Tuzli započeo posao privatnog hotelijerstva. Desetljećima je jedna od najprepoznatljivijih građevina na samom ulazu u Tuzlu, bio upravo motel „Stuhli“.
Iz obiteljske loze Jaroslava i Amalije Stuhli, djeca Slavko – Cico, Branimir i Ivanka su uz skolonost ka umjetnosti, koja je kod Stuhlija očigledno bila urođena, ostvarili i značajne profesionalne uspjehe, a zajedno sa svojim obiteljima i danas spadaju u ugledne potomke Čeha na području Tuzle i okoline.
I sarajevska loza obitelji Stuhli, koja kreće od Josipa Stuhlija i njegove supruge Olge i danas je izuzetno cijenjena i poštovana. Dio su i bogate udruge „Češka besjeda“, koja okuplja potomke Čeha koji su u davnim vremenima stigli na teritorij Bosne i Hercegovine.Sarajka Zvjezdana Stuhli jedan je vremenski period obnašala i funkciju predsjednice „Češke besjede“.
Stuhliji su i danas, kao i u desetljećima koja su iza nas, ugledni gospodarstvenici, sveučilišni profesori, umjetnici. Preci su novim naraštajima obitelji Stuhli ostavili bogatu povijest i legende koje je potrebno sačuvati od zaborava, ali je potrebno graditi i novu povijest obitelji koja je bila i ostala jedna od posebnih stranica života grada Tuzle.
