Naslovna Društvo Audiovizualno naslijeđe kao neprocjenjivo blago u Tuzlanskom kantonu

Audiovizualno naslijeđe kao neprocjenjivo blago u Tuzlanskom kantonu

61

U okviru manifestacije „Dani audiovizualnog naslijeđa“, u utorak navečer Bosanski kulturni centar Tuzla je organizirao je projekcije dokumentarnih filmova nastalih na području Tuzle, Banovića, Lukavca i Živinica u razdoblju 1950. – 1971. godine. Filmovi su rađeni u produkciji Bosna Filma, Sutjeska filma i Studio filma, a prikazivanje filmova je omogućio Filmski centar Sarajevo.

Filmovi govore o životu radnika i običnog čovjeka toga vremena, o gospodarskom  razvoju tuzlanske regije, prikazujući autentične snimke prostora koji pola stoljeća  kasnije izgledaju potpuno drugačije. Sve to dokazuje da se dokumentarni film uspješno snimao sredinom prošlog stoljeća iako su bili ograničeni resursi pa je samo nekoliko kamera bilo u BiH. Danas ih ima i previše,  ali nema filmova.

„ Ovom manifestacijom pokušavamo ukazati na važnost očuvanja audiovizualnog nasljeđa i promovirati što je nasljeđe svake države i što institucije trebaju čuvati.  Za ovu godinu smo se se bazirali na dokumentarne filmove 20.stoljeća vezane za tuzlansku regiju. U arhivu bosanskohercegovačkog filma imamo deset filmova snimljenih u tom periodu“,  rekao je Nedim Ćudić, glasnogovornik BKC-a Tuzla.

Ćudić ističe da je osam  filmova digitalizirano, dva nisu. Filmovi su prvo prikazani srednjoškolcima kako bi se upoznali s  domaćom kinematografijom i kulturom življenja tog vremena.

Uvod u projekcije filmova je bilo otvaranje izložbe gramofonskih ploča „Čuvari vinila na 33 obrtaja“  iz privatne kolekcije profesora Tihomira Knežičeka koji ih je skupljao oko 40 godina. Kolekcija sadrži između 3.000 i 4.000 albuma, a dio je izložen uz prateći audio doživljaj sa gramofona.

„U pitanju je različit žanr,  ali sve se odnosi na muziku 60-ih i 70-ih godina.Ima nešto klasike. Na izložbi su prikazani omoti koji su tematski podijeljeni u različite oblasti. To su, primjerice licencna izdanja koja su izlazila na prostoru bivše Jugoslavije kao i inozemna. Na taj način želimo čuvati tradiciju slušanja gramofonskih ploča i korištenja vinila“, kazao je Knežiček.

Profesor smatra da  se i njegova kolekcija, ali i drugo audiovizualno nasljeđe može iskoristiti na jedan lijep način, a najbitnije da se to nasljeđe sačuva.

„ Najveći problem je održavanje gramofona, odnosno, nabavka igala za njega.  Te igle su skupe i ne mogu se baš naći. Za skuplje gramofone, ne mogu se naći. Tako je da postalo prihvatljivije da se uzme USB ili CD i tako sluša muzika. Ali nije to isti osjećaj“, poručuje Knežiček.

 Nataša Tadić