Naslovna Istaknuto Arif Ahmetašević: Mirotvorac u najtežim vremenima

Arif Ahmetašević: Mirotvorac u najtežim vremenima

128

Tuzlanska Banja je danas mjesto tuge i ogromne žalosti. Mjesto je ovo na kojem posljednja počivališta 71 mladog čovjeka podsjećaju na svo zlo rata koje oduzima živote. Njihovi roditelji danas se prisjećaju posljednjih susreta sa svojom djecom. Pričaju nam o dobroti  djece koja su svojom mladošću i nadom za boljim životom prkosila ratnim vremenima.

Njihovi roditelji i danas žive s bolom, jer pravda nikada nije ugledala svjetlo dana. Mnogi od njih su mirotvorci, koji nas uče praštanju i ljubavi.

Primjer je Arif Ahmetašević, otac djevojke Edine Ahmetašević (20) koja je nastradala na Tuzlanskoj kapiji. Kao vojnik Armije Republike Bosne i Hercgovine Arif je imao priliku da se osveti, no on je izabrao ljudskost. Naime, četiri mjeseca nakon što je Edina stradala na Kapiji, Arifu su se predala četiri vojnika Vojske Republike Srpske. On je donio odluku da ih se ne povrijedi, nego vrati obiteljima u Doboj.

„Ne sjećam se svih detalja, ali se sjećam svojih razmišljanja: „Zašto bih ja bio ubica“. Iako sam pušku nosio s ponosom kao pripadnik Armije BiH, nikada nisam mislio da bih nekoga na pravdi Boga ubio. Ja sam otišao tadašnjem efendiji Muhamedu Lugaviću, mom prijatelju i pitao ga jesam li dobro postupio, on mi  je rekao: „Ne može biti ispravnije““, kaže Arif Ahmetašević, otac stradale Lejle.

Zbog svoje humanosti, Arif Ahmetašević je i dobitnik Zlatne povelje „Linus Pauling“ za mir, a Međunarodna liga humanista proglasila ga je 2005. godine humanistom godine, a brojne međunarodne i državne organizacije dodijelile su mu priznanja.

„Mislim da je neko od njih, koji su zarobljeni, da su oni predložili da me nagrade. Mene nikada nije tangiralo što mi je prvi komandant bio katolik, drugi je bio također katolik. Poslije toga sam ja bio ranjavan i prebačen u drugu specijalnu jedinicu. Nikada mi nije smetalo što je moj komandant bio druge nacionalnosti. Kada već govorimo o tome, ja bih samo poručio današnjoj mladosti da je rat toliko pogana stvar“, ističe Ahmetašević koji ni nakon 26 godina nije dočekao pravdu.

„Kanite se nacionalizma. Nacionalizam je pogan. Ja više volim lopova nego nacionalistu. Neka se ljuti ko god hoće, ali nacionaliste ne volim iz kojeg god on naroda dolazili. Jer vidite koliko je mladih ubio taj nacionalizam“, kaže nam Arif.

Ovaj istaknuti humanist neprestano se bori za pravdu i govori o važnosti mira i suživota u BiH.

M. Nikolić