Stijepo Gavrić, istaknuti umjetnik i akademski kipar ovih dana radi na izradi kipa prvog bosanskog kralja Tvrtka I. Kotromanića koji će krasiti Sarajevo, glavni grad Bosne i Hercegovine i svjedočiti višestoljetnu postojanost i opstojnost ove zemlje. Kralj Tvrtko Bosnom je vladao više od četrdeset godina i kao ban i kao kralj, a njegov kip će biti smješten u parku iza zgrade Predsjedništva BiH. Kip je visok 3 i pol metara, a stajat će na kamenom postamentu visokom 3, 2 metra. Sama skulptura će biti teška više od jedne tone bronze, a kemeni postament mnogo teži.
Stijepo Gavrić je rođen u Tuzli, u Ljepunicama, ali je kao petnaestogodišnjak otišao u Sarajevo još davne 1973. godine gdje je nastavio školovanje.
„Iako sam još tada otišao, Tuzlu nikada nisam napustio. Ja Tuzlu i okolinu volim. Ja taj kraj doživljam kao malo drugačije od drugih, doživljavam ga boljim. Tuzlaci su nekako širi, tolerantniji, miroljubivi. To je zaista tako“, kaže nam Gavrić.
Izložbu u Tuzli nije imao gotovo od srednje škole, a prije rata je izlagao u tadašnjoj Galeriji jugoslovenskog portreta.
„Imao sam posljednjih godina nekoliko poziva, ali nisam izlagao. Moju izložbu je jako zahtjevno organizirati, jer radim od kamena i to je dosta komplicirano. Svaka skulptura mora biti posebno upakirana da se ne bi oštetila. Transport također nije nimalo jednostavan. Neuporedivo je to s organiziranjem izložbe slika“, kaže nam Gavrić.
Njegova djela, odnosno skulpture su uglavnom vezane za povijesne osobe. Pjesnik Mile Stojić o Gavriću je napisao:
Stijepo Gavrić je kipar ljudske fizionomije – upečatljive su njegove biste i portreti, bilo da se radi o anonimnim djevojčicama, madonama, svecima, crkvenim ocima, ili književnicima poput Zije Dizdarevića i Ive Andrića. Nije ni malo čudno da je Gavrićev omiljeni portretirani lik upravo Andrić, koji je bio ljubitelj mostova, kao svojevrsnih skulptura što savladavaju ponore, koji su «čista misao skamenjena u kršu». Poput Andrića, Gavrić je fasciniran klasicima, on uči od Fidije, od Michelangela, ali i od Hebbela i Rodina.“
Za Hrvatski Glasnik, Stijepo Gavrić kaže da mu mnogo znači to kada radi skulpture kao što je skulptura pape Ivana Pavla Drugog ili sada kip prvom bosanskom kralju.
„Čovjeku mnogo počnu značiti te ličnosti, jer radi se o jako izuzetnim ličnostima. Rad na takvim likovima zahtjeva da se čovjek posveti, udubi u značaj tih likova, da ih proba shvatiti i doživjeti pa tek onda i predstaviti. To je jako interesantan posao. Meni to mnogo znači pogotovo kada dođem u priliku da to i izvedem“, priča Gavrić za HG.
Njegove skulpture su žive, kao da su stalno u pokretu i šalju neku poruku.
„Kralj Tvrko će ovim kipom izaći pred narod, bit će takav kakav je i bio. Ja sam ga doživio kao jednog samouvjerenog lika, mudrog, sigurnog, koji čvrsto stoji na zemlji koju predstavlja. Spreman je da je uvijek čuva i štiti, a uz to je veoma dobronamjeran. To pokazuje svojim stavom, svojom podignutom rukom kao na srednjovjekovnom stećku, ruka je otvorena što govori da ne krije ništa i tako se pozdravlja prijatelj.“
Kralj Tvrtko je prikazan i s atributima srednjovjekovne države.
„Kralj ima i srednjovjekovni mač, oslanja se na srednjovjekovni štit sa ljiljanima, ima krunu na glavi, kraljevski plašt, ima sve što obilježava jednog kralja“, pojasnio nam je kipar Gavrić.
Kip kralja Tvrtka u Sarajevo stiže kada ova zemlja više nego ikada treba stalnog svjedoka koji će nas podsjećati na višestoljetnu državnost Bosne i Hercegovine.
„I tada je vrijeme bilo turbulentno kao što je to uvijek u Bosni. Ja sam to prikazao kroz zalepršani plašt koji je nemiran, na vjetru, da tako predstavim to vrijeme. Međutim, kralj Tvrtko je uspio da vlada cijelom Bosnom, njemu su se pridružili i dijelovi drugih zemalja. On je to uspio više mudrošću nego vojnički, nego ratom. Jedan takav mudar vladar je uvijek neophodan, pogotovo danas. Da nas podsjeti da je takav život moguć i poželjan“, pojašnjava nam akademski kipar Stijepo Gavrić.
Dodaje da se veoma ugodno osjeća dok radi na izradi kipa jednog takvog mudrog čovjeka.
„Ja sam još u procesu izrade, razmišljam stalno o fazama rada, kako će se to izvesti do kraja, razmišljam o suradnicima koji će raditi svoj dio posla. Ali sam svjestan koliki je značaj svega ovoga i sretan sam zbog toga.“
Stijepo Gavrić, akademski kipar je ujedno i likovni pedagog i profesor kiparstva u Srednjoj školi primijenjenih umjetnosti u Sarajevu. Njegovi spomenici i plastike postavljene su na mnogim mjestima, izlagao je u brojnim galerijama i višenagrađivani je umjetnik. Svaki dan sa svojim učenicima razgovara o umjetnosti i tome koliku ona ima moć.
„Umjetnici nikada nisu bili racionalni u materijalističkom smislu. Inače, ne bi se opredjelili za takvo nešto. Umjetnici posjeduju ljubav koja ih tjera, koja ih vuče i tjera na stvaranje. To ga drži, to ga hrani, to mu pomaže da prebrodi sve nedaće u životu. Rijetko koje vrijeme je bilo izdašno prema umjetnicima. Za umjetnike je uvijek nekako nesigurno vrijeme, a društvo ne brine puno o tome“, smatra profesor Gavrić.
Međutim, usprkos tome Gavrić se trudi da mladim ljudima pomogne da održe svoju ljubav, da se ne pokolebaju na svom putu.
„Ljubav prema umjetnosti drži čovjeka. Može se živjeti od takve ljubavi prema umjetnosti. Zaista, ne možemo reći da se o umjetnicima neko brine, čak im se i ne posvećuje neka posebna pažnja. Mi živimo neko drugo vrijeme u kojemu su neke druge stvari interesantnije. Međutim, postoji i drugi tip umjetnika, onaj klasičniji, kojemu možda ja pripadam, koji nije za neke spektakularne događaje, nego je radije okrenut sebi, ateljeu, svom radu, jer je to ono najvrjednije, to vrijeme provedeno u stvaralačkom činu. Ja uprkos svemu, dajem snagu mojim đacima da ne odustanu. Među njima već ima onih koji su izrasli u istaknute umjetnike, koji već rade i na neki način su već poznati.“
Od ovog istaknutog akademskog kipara i likovnog pedagoga svatko može učiti, jer njegove riječi su realne i ohrabrujuće, a djela koja ostavlja iza sebe oživljavaju našu povijest, podsjećaju nas na naš identitete, bogatu kulturnu i materijalnu baštinu. Njegova kiparska umijeća podjećaju nas na ljude koji su stvarali bogastvo jedne zemlje. Stijepo i sam kaže da čovjek treba svakodnevno učiti, od svakoga ponaosob, a i sam uči cijeli život.
Maja Nikolić
