U sklopu prve “Ljetne operne škole Sućuraj – Hvar“, koju su ove godine osnovali profesorica Muzičke akademije Univerziteta u Sarajevu, operna diva Vedrana Šimić i dirigent i profesor Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu Simon Peter Dešpalj, u subotu će u Hrvatskom kulturnom centru biti upriličen veliki glazbeni događaj, opera Petra Iljiča Čajkovkoga „Ivana Orleanska“ u izvedbi studenata Muzičke akademije u Sarajevu.
Profesorica Vedrana Šimić nam kaže da je izuzetno sretna što s ovom izvedbom dolazi u Tuzlu, u svoj rodni grad i što su Franjevački samostan i HKD Napredak Glavna podružnica Tuzla ovaj umjetnički događaj prepoznali kao veoma važan.
“Opera je kao što znamo najkompleksnije glazbeno-scensko djelo, samim tim i najskuplje. Uključuje orkestar, zbor, soliste pjevače, scenografiju, kostimografiju, vrlo često i baletne plesače. Naša Orleanska naravno nije integralna izvedba, nego adaptirana za klavir i bez zbora, ali sa najbitnijim, a ujedno i najljepšim solističkim brojevima. Imat ćete priliku čuti vrsne mlade glazbenike, divne glasove, kako iz klase prof. Ademe Pljevljak-Krehić, tako i iz moje, a uz tri gostujuća studenta/apsolventa sa Muzičke akademije u Zagrebu, a koji već bilježe značajne solističke nastupe u Hrvatskoj i inozemstvu, uz maestra Dešpalja za klavirom”, kaže nam profesorica solo pjevanja Vedrana Šimić.
Gotovo da i nemamo priliku tako često vidjeti operu u Tuzli i opere su nam zapravo rijetko dostupne. Stoga je “Ivana Orleanska” izuzetno velik umjetnički događaj koji obogaćuje cijeli grad i pokazuje pravu funkciju Hrvatskog kulturnog centra “Sveti Franjo”.
“Naravno da obogaćuje kulturnu ponudu grada. Hrvatski kulturni centar se pokazao izvrsnim i toliko potrebnim za mnoge, važne kulturne događaje u našem gradu i nakon vrlo kratkog vremena je postao prepoznatljivo kulturno središte. Ostale su mi u sjećanju naše dvije izvedbe Nikole Šubića Zrinskog (2012.) i Ere s onoga svijeta (2013.) koje su također bile adaptirane bez zbora i orkestra, samo sa solima uz klavir, a u organizaciji HKD Napredak i Franjevačkog samostana u Tuzli. Pamtim i u BKC-u gostovanja Sarajevske opere sa Hasanaginicom i Zmajem od Bosne Asima Horozića i to je to od opere. Ivana Orleanska je i školska lektira koliko znam. Nadam se da škole neće propustiti priliku za vidjeti i doživjeti izvedbu koju su mladi s toliko entuzijazma pripremili i kojima je svaki nastup značajan za graditi sebe kao umjetnika i stjecati toliko dragocjeno iskustvo. Koliko oni daju sebe sa scene, toliko publika dobiva i obrnuto”, kaže sopranistica Vedrana Šimić koja je posebno zadovoljna suradnjom i prijateljstvom s maestrom Dešpaljom.
“Prije više od 20 godina u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu započela je moja suradnja s maestrom Simonom Dešpaljem. Sve moje uloge sam nastudirala i pripremila s njim. Slijedom okolnosti, maestro unatrag par godina radi kao izvanredni profesor na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu, a mene je moj put odveo na Muzičku akademiju Univerziteta u Sarajevu. Maestro je oduvijek preferirao rad s pjevačem u sobi, na pripremi za pozornicu i i za to doista ima veliki dar, jako puno ljubavi, znanja i strpljenja. Takvi su doista rijetkost i koliko god bih pokušala riječima opisati koliko mi je značio taj rad, podrška, savjeti, dosljednost, koliko sam naučila i gradila svoju umjetnost – malo je”, priča nam profesorica Šimić.
Stoga je smatrala i veoma važnim pozivati i dovoditi na akademiju kolege umjetnike, vokalne pedagoge, dirigente, a kako bi mladi dobili informacije, naučili nešto novo, ostvarili kontakte.
“Tako je proljetos maestro Dešpalj došao na Muzičku akademiju Univerziteta u Sarajevu kako bi s našim studentima solo pjevanja radio par dana kao gostujući profesor i da konačno upoznaju u stvarnosti onoga kojega na nastavi svako malo spomenem. Budući da maestro svoje slobodno vrijeme uglavnom provodi na otoku Hvaru, a da s našim fra Mariom Divkovićem već neko vrijeme snujem kako ćemo i što bismo mogli započeti u Sućurju, tako se rodila ideja da osnujemo Ljetnu opernu školu Sućuraj. Ove godine smo organizirali samo za naše studente, iako je interes bio dosta veliki i imali smo svako malo upite za nove polaznike. Nakon što je čuo glasove s kojima raspolažemo na Odsjeku za solo pjevanje, rodila se ideja koji bi naslov mogao ići. Vrlo intenzivno se nekoliko dana pripremala opera Ivana Orleanska, Petra Iljiča Čajkovskog, a čiju adaptaciju, kao i prijevod na hrvatski jezik je priredio sam maestro”, otkrila nam je profesorica Vedrana Šimić.
HKD Napredak i Franjevački samostan Tuzla oduvijek su vidjeli veliki oslonac u Vedrani Šimić za organizaciju velikih glazbenih događaja. Njezin entuzijazam i želja da donosi i uzdiže umjetničku glazbu velika je privilegija za Napredak i samostan.
“Ponosna sam Napretkovka još od obnove Društva i podružnice u Tuzli. Zahvalna na uzajamnoj odanosti, a najzahvalnija jer misija Napretka i dalje traje i kako je onomad podržavao Vedranu, Ivanu, Dejana, tako danas podržava mlade glazbenike i daje im priliku da se predstave i da imaju gdje nastupiti. Iznimno je važno, jer što bismo bili bez kulture i kulturnih djelatnika? A kako da se isti izgrade, a uostalom i da traju ukoliko nemaju potporu?”
Profesorica Vedrana posebno je ponosna na fra Maria Divkovića, bosanskog franjevca koji je Ljetnoj opernoj školi na Sućurju otvorio vrata otoka i tamošnjeg samostana.
“Kad god sam u društvu i spominje se fra Mario Divković, uvijek kažem da gdje god fra Mario ide, sa sobom kulturu “nosi”. Surađivali smo na puno velikih glazbenih projekata još za vrijeme njegove službe u Tuzli, među ostalima ranije spomenuti “Ero sa onoga svijeta” i “Nikola Šubić Zrinski” sa prvacima i solistima Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu u kostimima tekućih predstava koje i danas možemo vidjeti u spomenutom kazalištu. Ugostio je velike operne umjetnike poput Giorgia Suriana i mnogih drugih. Fra Mario jednostavno zna koliko je to važno, ima sluha i velika je potpora kulturnim događanjima oduvijek, pa tako i sada dok je na službi u Sućurju. Unatrag par godina tamo je zaživjela Likovna kolonija, a od ove godine i Ljetna operna škola, za koju se nadam da će postati tradicija. Nije se dvoumio niti trenutka kad sam upitala da li je takvo što izvedivo u Sućurju, a tek kakav nam je domaćin bio! Fra Mario, hvala”, ponosno govori profesorica.
Sa fra Mariom Divkovićem
Opera “Ivana Orleanska” događaj je za pamćenje, a mladi ljudi su se toliko uživili u svoje uloge da svojim izvedbama pokazuju jednu zrelost i ljubav što već sada garantira da će operna noć u subotu biti veličanstvena.
“Ne želim da zvuči kao floskula, ali zaista sam jako ponosna na njih. Divno je gledati u što se ti mladi ljudi pretvaraju iz dana u dan, kako rastu, sazrijevaju i kako svakim nastupom idu korak naprijed, a tek koliko sam osobno naučila i učim svakodnevno od njih. Iza nas je mukotrpan i dugotrajan rad, pun raznih odricanja i podređenosti, a koji sve dok se bavimo ovim pozivom ne prestaje. No, ne možete niti zamisliti na što smo mi sve spremni za ovu ljubav i kako nam ništa za nju nije teško. I u Sućurju i Gdinju je publika s oduševljenjem prihvatila i velikim pljeskom nagradila protagoniste. Sretna sam i zahvalna da plod ove lijepe priče imamo priliku prezentirati i u Tuzli. Dobro nam došli i vidimo se”, poručila je naša sopranistica Vedrana Šimić.
Maja Nikolić
