Piše: Matea Tunjić
Ne dajte da vas začudi što se naziv zbirke priča koje vam danas donose Knjiške mrvice naziva Sarajevski Marlboro. Kao što vas ne treba čuditi ni činjenica da su pisane baš na dan i u istom gradu kad će se sa zagrebačke Šalate sve do Martinovke za nekoliko sati čuti Fildžan viška, Lijepa Alma i početni stihovi Možeš imat moje tijelo. Nepušač, misleći na večerašnji koncert Zabranjenog pušenja, piše o Sarajevskom Marlboru kilometrima udaljen i od Sarajeva i od Marlbora. Ironija i logika kakva se samo nalazi u državi koja povezuje subjekte i objekte potonje rečenice. Ne dajte da vas začudi blagi i zbunjeni pogled, ako ikada odete iz nje ili susretnete nekog turista dok šetate ulicama njenih gradova, kad budete morali objašnjavati njezino državno uređenje. Ne dajte ni da vas zbog kompliciranih birokratskih sustava uvrijedi i rečenica: “Gdje logika prestaje…”
Gdje logika prestaje, tu počinje doručak koji se sastoji od velike džezve s kavom i dvije cigarete, po mogućnosti baš Marlbora, premda već dugo nema onog sarajevskog koji je bio prilagođen ovom podneblju i čijim su proizvodom “suradnici Philipa Morrisa bili iznimno zadovoljni (…) i smatrali su da je njegov duhan, koji raste u okolini Gradačca i Orašja, jedan od boljih blend duhana uopće.” Pa da ih, makar i bile posljednje koje imaš do kraja mjeseca i makar ti doktor već triput rekao da moraš smanjiti kašiku i cigarete, dijeliš sa susjedom. Tako si međusobno spašavate život jer nitko logički ne može opovrgnuti činjenicu da ste smanjili cigarete, s dvije na jednu, s jedne na pola. Gdje logika prestaje, tu počinju izrazi neprevodivi na neki drugi jezik, a posebice na onaj formalni jezik logike. Pa se kao moja M. žalite da vam dečko ne može biti neki stranac jer kako ćete mu prevesti sve te viceve i igre riječima, razumljive samo onima s istog govornog područja. A kakva je to ljubav, ako se ne možete zajedno smijati? (Ne)srećom da se to govorno područje odavno proširilo preko granica pa gdje god da dođete kao da na ulicama, u kafićima i trgovinama, “namirišete” svoje. A tamo su, znate već, nekako svi naši. I njima ne morate kao lik iz Jergovićeve priče objašnjavati što je to dunjaluk ne nalazeći nikakav ekvivalent u engleskom ili bilo kojem drugom svjetskom jeziku. Ne morate im izazivajući zbunjene poglede reći: “To ti je, (…), nešto kao: all over the world. Nekome je all over the world od Baščaršije do Marijindvora, a nekome je okolo zemaljske kugle. A sretan, kao i nesretan, može biti i jedan i drugi.” Oni već znaju da je dunjaluk all over the world.
Gdje logika prestaje tu počinje Čovjek, onaj s velikim Č, kompliciran za objašnjavanje skoro kao i državno uređenje Bosne, a bome i Hercegovine. Jer čim je tu neko i, čim je neki spoj, tu biva i ljubav, htjeli to ljudi ili ne. I ne, nije to ona početna zaljubljenost, nego ljubav kakva se viđa u dugogodišnjim brakovima, spoj dok ih smrt ne rastavi. Suprug i supruga, duša i tijelo, iracionalni i racionalni dio, Bosna i Hercegovina. Čovjek, onaj s velikim Č, koji drugog gleda kao svog jer zna da nije drugog, ne bi bilo ni ovog prvog, a ni jedinstva ni sveze, ni Bosne, ni Hercegovine, ni Čovjeka, ni ljubavi. Tako bi barem trebalo biti. Pa kad se o tim ljudima priča svašta se zaista može reći. “A i ti bi mogo nešto napisati o Ivi T. Al pazi kako ćeš! Nemoj reć da je bio i osto komunista, a nemoj ni reć da nije dao ženi da slavi Božić. Preskoči i ono o Titi, a ne piši ni ono da je bio predsjednik općine jer se zna ko su bili predsjednici u onom sistemu.” Najbolje bi bilo da slažeš kako je Ivo T. fratar, al kako ćeš kad fratri ne mogu imati ženu i djecu. Ama reci samo da je taj čovjek dobra duša i ne moraš ništa više. Nek to ostane zapisano i bit će dosta.” Takvi su ti oni, tvrdoglavi i grobovi im s brda gledaju na dolinu u kojoj su proveli barem nekoliko godina svog nelogičnog života, kao da je život, ma gdje god se nalazili, imalo logičan. Na dunjaluk, na all over the world. Takvi su ti oni, svoji, njihovi i naši, Ljudi s velikim Lj, sastavljeni od jednakih sastojaka kao i svi drugi, samo malo prilagođeni podneblju, k’o Sarajevski Marlboro.
