Ovisnost o igrama na sreću ozbiljan je društveno-socijalni problem u Bosni i Hercegovini, a istraživanja pokazuju da se među ovisnicima nalazi i određen broj učenika. S ciljem prevencije, u srednjim školama u Tuzlanskom kantonu uskoro počinje realizacija programa „Ko zapravo dobija?“ čiji je cilj smanjiti utjecaj igara na sreću na djecu i mlade.
Čak 70 posto maloljetnika u Federaciji Bosne i Hercegovine barem je jednom odigralo neku od igara na sreću. Podatak je ovo istraživanja Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Univerziteta u Tuzli koje pokazuje i da je 8 posto učenika razvilo patološke kockarske navike.
„Igre na sreću postoje hiljadama godina, ali mi imamo problem ukoliko nam ranjive kategorije poput omladine ili osoba koje su sklone razvoju mentalnih bolesti češće upražnjavaju ove aktivnosti i ne mogu si odrediti količinu novca i vrijeme potrošeno i provedeno u igranju. Tako se razviju različite psihosocijalne posljedice. To je posebno karakteristično za mlade zbog toga što prekomjerno troše novac i onda zapadaju u taj jedan začarani krug pokušaja da se vrati taj novac. Onda se negdje izoliraju iz društvenih okolnosti, izostaju sa nastave i svojih regularnih obaveza i onda imaju neko niže samopouzdanje. Pri tome se razvije malo anksioznost, depresija i druge mentalne bolesti i naravno onda to negdje preraste u jedno ovisničko ponašanje koje se jako teško liječi“, kaže nam profesorica Meliha Bijedić sa Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta, Odsjek Poremećaji u ponašanju.
U Bosni i Hercegovini nezvanično ima oko 50 tisuća patoloških ovisnika o klađenju. Građani naše zemlje samo su u prošloj godini na konto igara na sreću potrošili oko 2 milijarde maraka. U društvu se ovo još ne prepoznaje kao problem.
„U ogromnom broju slučajeva niti roditelji, niti djeca i mladi znaju da se tek tako provođenjem vremena u kladionici i povremenim igranjem može razviti ovisnost, a sa njom i opasne bolesti. Ovim istraživanjem smo utvrdili da djeca i mladi igraju kladionice sa svojim roditeljima. Postoji i problem nepoštivanja zakona po kojem kladionice i uplatna mjesta za igre na sreću moraju biti minimalno sto metara udaljene od obrazovnih institucija i vjerskih objekata. S druge strane, imamo jedno agresivno oglašavanje priređivača igara na sreću gdje je to vrlo dostupno djeci i mladima. Ono što je još interesantno da se za vrlo mali iznos novaca, za jednu konvertibilnu marku, oni mogu ići da se klade, da provode vrijeme u kladionici i pri tome računaju da nešto i zarade. Međutim, ono što uslijedi je ulaganje tih novaca i još većih u nadi da će se osvojiti više“, naglašava Bijedić.
S ciljem smanjenja broja djece i mladih koji sudjeluju u igrama na sreću i jačanja svijesti o štetnosti kockanja, po modelu iz Hrvatske u Bosni i Hercegovini se realizira program „Ko zapravo pobjeđuje“. Riječ je o sveobuhvatnom programu koji uključuje osam tematskih radionica za mlade uzrasta 15 i 16 godina, odnosno prvih i drugih razreda srednjih škola i jedno interaktivno predavanje za roditelje te djece, kao i predavanje, odnosno interaktivna radionica za sve uposlenike škole.
„Radiće se i na razvijanju kritičkog mišljenja i podizanja znanja o priređivanju igara na sreću, da to nije način da se zaradi novac, a posebno će se obraditi dio koji su vezani za posljedice ovisnosti. Naučno je dokazana učinkovitost ovog programa i u Hrvatskoj, gdje se realizira već deset godina, a i u Kantonu Sarajevu, gdje se realizira posljednje dvije godine. Cilj je da ovaj program postane dio kurikuluma nakon što se vide rezultati projekta kroz jednu školsku godinu“, ističe profesorica Meliha Bijedić sa Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta, Odsjek Poremećaji u ponašanju.
Program, koji se posljednje dvije godine realizira u školama na području Sarajevskog kantona, uskoro će biti uveden u deset škola i na području Tuzlanskog kantona. Izbor škola vršit će se po osnovu broja učenika, blizini kladionica, a cilj je da se pokrije što više općina.
Enisa Alibalić
