“Da ideš na pusto ostrvo i možeš ponijeti samo jednu knjigu, koja bi to knjiga bila?”, pitanje je koje je, uz ostale predmete, krasilo jednu od maštovitih igara zasluženih za ublažavanje dosade i kraćenje vremena, posebice onda kad iscure sve baterije na mobilnim telefonima, kad naglo nestane struje i nema dostupnog interneta u autobusu. Premda danas odrasli i djeca ovu igru rijetko igraju u njihovo slobodno vrijeme, ako ga uopće i imaju, knjiga o kojoj danas govorim zahtijeva malenu modifikaciju našeg početnog pitanja. Zamisli svoju imaginarnu knjižnicu u kojoj se, uz sve veći popis knjiga koje želiš pročitati, nalaze svi tvoji omiljeni naslovi. Da izbije požar u tvojoj imaginarnoj knjižnici, za kojom bi se knjigom, čak i po cijenu vlastitog života bacio u vatru samo da je uspiješ sačuvati od vječnog zaborava?
Odgovori na ovo pitanje dakako mogu biti mnogi i raznoliki, a neke od njih utjelovljuju i likovi knjige Fahrenheit 451 američkog autora Raya Bradburyja. Premda se ne radi o gašenju požara u nekoj knjižnici, glavni junak ovog znanstveno-fantastičnog i fikcijskog romana je vatrogasac s nešto drugačijim zadatkom od onoga na koji su vatrogasci naviknuli. Da se radi o požarima i vatri, svjedoči i naziv knjige, koji autor objašnjava prije početka. “Fahrenheit 451 – temperatura na kojoj papir počinje izgarati.” No, nije zgorega spomenuti, u slučaju da netko od prirodnih znanstvenika uzme knjigu u ruke, da je autor navodno priznao pogrešku, zamjenu mjernih jedinica, napisavši fahrenheit umjesto celzijevih stupnjeva i tako izazvao pomutnju u laičkoj raspravi oko točke paljenja papira. Zanimljivim biva i odabir zanimanja glavnog lika kao firemana, vatrogasca. A baš u odabiru fireman i umjesto firefighter, koji bi bolje odgovarao našem prijevodu, uočava se igra riječi i dvije strane medalje onoga koji ima posla s vatrom.
Posao našeg firemana Guya Montaga jest da podmeće požare u sve ljudske domove, čuvare bilo kakvih knjiga. Društvo u kojemu junak romana živi zabranilo je čitanje takvih “gluposti” kao što su dobri, stari svjetski klasici, a o pisanju novih bestselera ili stručnih knjiga uopće ne smijemo ni govoriti. Knjige ljudima donose samo nesreću i brige, a oni žele postići upravo suprotan cilj – biti sretan. Na putu sreće treba dakle odagnati sve potencijalne brige, njihove uzroke staviti pod tepih i bezbrižno se prepustiti sadržaju mass medija, kakav god on bio, užurbano trčati na sve aktivnosti i, naravno, ni pod koju cijenu ne čitati knjige.
No, što se dogodi kad glavni junak u šetnji nakon posla susretne malenu susjedu koja ga pita je li sretan, “sretan, od svih gluposti”? Kako mu se život promijeni kad ispuni smisao hrvatske inačice riječi fireman i jedanput, gledajući vlasnicu knjiga kako svoj život zajedno s knjigama predaje žarko narančastom plamenu, od vatre sačuva knjigu umjesto da je spali? Koja mu se pitanja rode u duši i kakvim očima počne promatrati svijet nakon skrivanja knjige u domu, znajući da se igra vlastitim životom? Ray Bradbury nam, vodeći nas kroz svakodnevnicu jednog vatrogasca, na njih daje odgovore. Pritom njegova sjajna priča, uz odmor od svakodnevnih obveza, ako joj dopustite, dušu budi na promišljanje o načinu života i, premda je riječ o distopiji, o ubrzanom tempu i društvu u kojem trenutno živimo.
Da o temperaturi na kojoj papir počinje izgarati ne otkrivam previše, na kraju mi ostaje citirati riječi našeg junaka: “Mora biti nešto u knjigama, stvari koje ne možemo zamisliti, nešto što bi nagnalo ženu da ostane u kući koja je u plamenu; mora biti nešto u njima. Ne ostaješ ni zbog čega.” Što je to “nešto” što krije ova vatrena knjiga, ostaje vama da otkrijete sami. Stoga, u ovim zimskim danima, pored vruće čokolade, kave ili čaja, dekice i toplih radijatora, neka vaše ruke grije i Fahrenheit 451. Ako je, pak, kojim slučajem kanite čitati pored kamina, oprezno s njom, tamo je mnogo više stupnjeva od 451og.
Matea Tunjić
