Često nismo ni svjesni značaja komunikacije u obiteljskom ili poslovnom okruženju i koliko kvalitet komuniciranja utječe na naš svakodnevni život, osobito u javnom diskursu. Uz časne izuzetke, ljudi koje svakodnevno gledamo i slušamo u javnom prostoru imaju slabu ili nikakvu kulturu komuniciranja. Nažalost, oni su danas nerijetko prvi i jedini edukatori mladima, što u konačnici implicira stanje u kojem se trenutačno nalazimo, upozorava doktor komunikacijskih i informacijskih znanosti Damir Šehanović.
Podcrtavajući značaj i utjecaj medija u komunikacijskom procesu, osobito u izvanrendim situacijama poput nedavnog masakra učenika u beogradskoj osnovnoj školi, Šehanović u razgovoru za Fenu ističe da je komunikacija unutar obitelji, a potom škole i društva u kojem se krećemo, prva instanca u izgradnji kvalitetne i zdrave komunikacije.
Kaže da radeći dugi niz godina s individualnim klijentima ili skupinama iz bh. kompanija i institucija, educirao ih je o alatima i tehnikama komuniciranja, kako kvalitetno kreirati poruku i kojim kanalima je prenijeti krajnjem korisniku. Kroz interakciju s klijentima još jednom se uvjerio u snagu medija i značaja kojeg imaju na publike.
“Nevjerojatan je utjecaj medija i zbog toga bi trebali imati jaču svijest o odgovornosti prema onima kojima se obraćaju. Svjestan sam komercijalizacije medija, značaja klikbejta i želje za ekskluzivno ću, ali neki kodeksi se ipak moraju poštivati. Nakon nedavne tragedije u beogradskoj osnovnoj školi, kada je život izgubilo osam učenika i jedan školski radnik, gotovo svi mediji su pisali da počinilac zločina neće odgovarati, jer je mlađi od 14 godina i ne podliježe zakonskoj odgovornosti. Kakvu poruku time šalju mlađima od 14 godina? Da će biti amnestirani od odgovornosti bilo šta da učine? Da ne govorim o komunikaciji koju prakticiraju učesnici reality programa kojima je okupiran medijski prostor. Dovoljno je samo vidjeti najavu za „Zvezde Granda“, način na koji se svađaju i vrijeđaju, i shvatiti kakva se matrica komuniciranja kreira i nameće kao standard svim onima koji takve programe gledaju. Jasno mi je da je u takvom haosu lakše vladati, jer politički lideri su direktni ili indirektni vlasnici medija. No, moramo imati na umu da je društvena odgovornost jedan od primarnih postulata medija, osobito javnih emitera”, ističe Šehanović.
Primjenjujući rezultate svojih istraživanja za doktorski rad, ali i iskustva stečena kroz novinarstvo i odnose s javnostima, Šehanović naglašava i značaj komunikacije u predstavljanju identiteta, brendiranju i imidžingu.
“Ova oblast mi je posebno draga i planiram se njome ozbiljnije baviti u budućnosti, jer je sve više klijenata koji žele iskomunicirati svoj brend sa postojećim i novoželjenim publikama. Istovremeno, mnogi od njih nisu svjesni razlike između identiteta i imidža te kakav značaj ima komunikacija u rasčlanjivanju ova dva pojma. Raduje me da sve više kompanija i pojedinaca shvača značaj komunikacija unutar svojih redova i da za rad na unapređenju interne i eksterne komunikacije angažiraju profesionalce. Ohrabruje činjenica da su na tome počeli raditi gradovi i općine u Bosni i Hercegovini. Sve je više onih koji tome pridaju ozbiljnu pažnju i žele brendirati svoju životnu sredinu, ispravno komunicirajući sliku sebe koju žele poslati drugima. Sarajevo, Banjaluka i Mostar dosta su uradili na tome, ali vjerujem da će u godinama koje dolaze na sebi više poraditi moja Tuzla, prelijepo Trebinje ili Bihać”, zaključio je Šehanović.
Svoja bogata iskustva iz oblasti novinarstva i znanstvena iskustva stečena tijekom boravka na doktoratu u Francuskoj, Šehanović danas dijeli sa studentima u Bosni i Hercegovini i van njenih granica. U ponedeljak (15. svibnja) će na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, u okviru Majskih susreta Odsjeka Komunikologije/Žurnalistike, održati predavanje na temu pripreme, realizacije i standardizacije TV intervjua. Već u lipnju, svoja istraživanja predstaviće na NECS (European Network for Cinema and Media Studies) konferenciji u norveškom Oslu gdje će govoriti o filmskim festivalima iz regije Balkana i na koji način komuniciraju i brinu o svojim publikama. U pripremi je i knjiga o filmskim festivalima na Balkanu kao platformi kulturne diplomacije, festivalskoj „mekoj moći“, te brendingu i imidžingu gradova i država u kojima se održavaju.
