U organizaciji Koordinacije braniteljskih udruga domovinskog rata HVO-a, večeras je u Hrvatskom domu u Tuzli predstavljena knjiga „Sjene prošlosti“ Nike Jurića.
Hvale vrijedno djelo kojim nas je gospodin Jurić itekako obogatio. Obogatio je našu povijest jednim vrijednim životnim iskustvom i svjedočanstvom, ali i naučio koliko je pisana riječ važna, jer ono što je zapisano zauvijek ostaje. Pogotovo kada se radi o jednom ovakvom kronološkom, dnevničkom, istinitom pisanju iz srca koje ne pušta u zaborav Tuzlu, Lipnicu, Juriće, obiteljsku tradiciju, djetinstvo, ali ni slučajno ne pušta zaboravu i manipulitranju važnim povijesnim događajima koji su se događali i čiji je Niko bio svjedok i sudionik.
Ono što čini posebnu ljepotu ove knjige svakako je i taj, kako Niko Jurić s ljubavlju piše o svojoj majci Ruži koju je neizmjerno volio, čije su mu riječi utjehe i brige uvijek bile veliki oslonac i vjetar u leđa. Njezine rieči „Čuvaj se“, kada dođete do njih, stalno će vam nekako odzvanjati i kada nastavite čitati knjigu. Nevjerojatno je koliko nam je ovom knjigom Niko Jurić približio nedavnu povijest, ali i sebe osobno.
Uranjajući među retke ovih ispisanih skoro četiri stotine stranica kojima je Niko Jurić povjeravao najsitnije tajne svoje duše, zaista bi bilo vrijedno da se promocija ove knjige ne zaustavi u Tuzli nego da ide dalje i govori o naravi i dobroti ovdašnjih ljudi i karakteru tuzlanskog područja.
Promotori knjige „Sjene prošlosti“ bili su Ivo Andrić Lužanski, hrvatski političar, predsjednik Hrvatskog vijeća obrane Hrvatske zajednice Soli, nekadašnji predsjednik Federacije BiH i zastupnik u Hrvatskom saboru.
On je rekao da je ovo njegova sedamnaesta promocija, ali da osjeća posebnu tremu zbog važnosti teme knjige i samog događaja.
„Jedna od glavnih zadaća ove knjige jeste otimanje od zaborava“, rekao je Ivo Andrić Lužanski i dodao da se posebno zahvaljuje autoru što je svojim objavljenim svjedočanstvom u ovoj knjizi, sa suđenja u Beogradu Iliji Jurišiću još jednom posvjedočio istinu i pomogao da se istina sazna.
„Gospodin Jurić nam u ovoj knjizi piše i o prelasku u 115. brigadu Zrinski Hrvatskog vijeća obrane gdje je časno obnašao dužnost zamjenika zapovjednika za sigurnost. A posebnu zahvalnost dugujem zapovjednicima Zvonki Juriću i Niki Juriću što su pomogli da ratni put brigade bude završen bez ijedne jedine mrlje. Ova me knjiga podsjeća i na moje djetinstvo i zahvalan sam autoru knjige što je napisao jednu ovakvu knjigu, jer ovo je knjiga svih nas“, istaknuo je Lužanski.
Niko Jurić je napisao ova sjećanja zbog toga što je jedan od sudionika ratnih zbivanja u BiH, točnije u Tuzli, da se ne zaboravi i da pokaže da se, unatoč tome što je rat mnogima bio opravdanje za sve, da se i iz tih zbivanja moglo izići čistoga obraza i uzdignute glave i da nema opravdanja za one koji su sve pokušali objasniti floskulom pa bio je rat, shvati me.
Knjiga „Sjene prošlosti“ ogroman su pokazetlj identiteta, pripadnosti Tuzli, Lipnici i Bosni i Hercegovini koje Niko Jurić toliko voli i kojima se stalno vraća. Značaj ovog autobiografskog djela je nemjerljiv, jer će povjesničari koji budu trebali i istraživali prošlost ovog područja teško to više moći činiti bez ove knjige. Odnosno ona im može biti nit vodilja.
Vedran Petrović, povjesnilčar i promotor knjige naglasio je da ova knjiga nije važna samo za povijesnu ulogu s ovog ratnog aspekta, nego da je ova knjiga važna za očuvanje i stalno podjećanje na našu kulturu, tardiciju i baštinu, a posebno za ulogu majke i onog temelja društva – obitelji.
„Niko Jurić se stalno vraća na svoju majku, ona je bila njegov veliki oslonac i stalno isticanje bitnosti obitelji je jedna činjenica tog nekog tradicionalnog shvačanja načina razmišljanja naših ljudi, da je obitelj ustvari temelj svakog društva. Obitelj je bila glavna vodilja Niki Juriću koja mu je davla neprestanu snagu da proživi sve što je proživljavao sa hrabrošću. Niko Jurić je jedan skroman čovjek i to je uočljivo i u knjizi, ali to dovoljno govori o njegovoj veličini, jer skromni ljudi su zapravo veliki ljudi“, rekao je Petrović.
Autor Niko Jurić zahvalio se svima koji su ga podržali da knjiga „Sjene prošlosti“ ugleda svjetlo dana, a posebice svojoj obitelji, supruzi Teodori koja je tijekom promocije čitala dijelove knjige te kćerki, sinu i unuku kojemu je knjigu i posvetio, smatrajući da su „Sjene prošlosti“ itekako važne za generacije koje dolaze.
Veoma je dojmljiv i izrazito lijep taj Jurićev odnos prema supruzi kojoj u svakom trenutku zahvaljuje što je uz njega, naziva je svojom desnom rukom, stalno pokazuje na nju i i predstavlja je „Moja Teodora“. Posebno je bilo emotivno tijekom obraćanja autora kada je ponovno spomenuo svoju majku Ružu, podigao glavu prema nebu i izrazio uvjerenje da ga i u tom trenutku promocije prati i hrabri, a svom ocu Miki koji nije skrivao suze, posebno se naklonio i zahvalio.
Autor Niko Jurić nije krio ponos i zahvalnost što su večeras s njim bili i pripadnici II. Manevarske jedinice milicije, dva bivša gradonačelnika Tuzle Jasmin imamović i Selim Bešlagić, zatim Meša Bajrić šef Stanice javne bezbjednosti Tuzla, zapovjednik 115. Brigade Zrinski Zvonko Jurić, njegove kolege iz 115. Brigade Zrinski te brojni ugledni gosti Grada Tuzle.
Niko Jurić je rođen 1958. u Lipnici kod Tuzle. U Lipnici je završio osnovnu, u Tuzli srednju školu, a u Sarajevu Fakultet političkih nauka – odsjek sociologija. 1982. počeo je raditi u Srednjoškolskom centru Banovići, kao profesor sociologije. Od 1988. radio je u SJB Tuzla na poslovima pomoćnika, zamjenika, a od 1990. komandira Stanice milicije „Tuzla 1“. U travnju 1992. od strane načelnika SJB Tuzla bio je postavljen za komandira II. manevarske jedinice milicije. 15 svibnja 1992. bio je sa svojom jedinicom na raskrižju Brčanska Malta u Tuzli, sa zadaćom omogućavanja nesmetanog i sigurnog izlaska pripadnika tadašnje JNA i kolone vozila iz kasarne „Husinska Buna“. Prije, a i prilikom njihovog nailaska, kontinuirano je izdavao zapovijedi pripadnicima II. Manevarske jedinice milicije da netko ne bi metak opalio, da se sklone civili, kako bi kolona sigurno napustila prostore grada Tuzla. Iz vozila, koja su se kretala u koloni, pucalo se na građane i miliciju. Milicionari su odgovorili na vatru, što je na žalost uzrokovalo ljudskim žrtvama. U studenom 1992. postavljen je za pomoćnika zapovjednika SIS 115. brigade „Zrinski“ i ostao na toj dužnosti do prestanka ratnog puta brigade. Od 1995. radio je u više policijskih postaja PU istarske na poslovima pomoćnika načelnika za policiju. Umirovljen je 16.12.2018.
15.5.1992. bio je datum, koji ga je motivirao i potaknuo na pisanje ove knjige. U njoj je nastojao istaknuti zanemarenu, ali značajnu ulogu Hrvata Tuzle i okoline u obrani BiH. Taj dan je bio prekretnica u njegovom, kao i životu njegove obitelji.
Gospodina Jurića mnogi poznaju, ali kroz ovu knjigu potpuno ćete ga moći upoznati. Jasna su njegova razmišljanja, promišljanja, ispunjen život dobrotom, čežnjom za mirom, ali i željom da svaki dan ne bude uzalud utrošen. Kako je to spisateljica Ivona Grgić i sama u predgovoru naglasila, ova je knjiga njegovo nastojanje da nas podsjeti da je život samo jedan.
Ova knjiga zapravo slavi univerzalne vrijednosti, a Niko Jurić nerijetko je kroz svoj život bio čovjek odnosno most koji je spajao ljude i mnogo toga dobroga činio za njih, stavljajući istinu na prvo mjesto. Promocija knjige završena je s mnogo emocija i ispunjenim srcem autora.
Maja Nikolić
