Ponovno zabrinjavaju podaci o nedostatku liječnika. Čak pedeset posto liječnika primarne zdravstvene zaštite nedostaje u BiH. Posljedice bi mogle biti nesagledive, jer su liječnici obiteljske medicine prva ruka spasa svim pacijentima, ali institucije veoma malo čine da ih zadrže u BiH. Podatak da jedan liječnik brine o više od 2000 pacijenata dovoljno govori koliko je situacija ozbiljna.
Samo je 746 liječnika obiteljske medicine u cijeloj Bosni i Hercegovini. Nastavi li se ovakav trend odlaska stručnog osposobljenog medicinskog kadra, zdravstvene ustanove bi mogle biti pred kolapsom. Također, ni mladi nisu zaiteresirani za rad u manjim ambulantama, a nerijetko je teško doći i do specijalizacije. Dr. Sanel Husarić iz Srebrenika sam se izborio za specijalizaciju koju obavlja u Tuzli.
„Svjedoci smo iz dan u dan, da sve više mladih liječnika napušta našu državu. Idu vani. Ja uopće nisam razmišljao da napuštam državu i idem vani. E sad, nadam se da ima perspektive i da će u budućnosti biti stabilniji sistem“, kaže dr. Husarić.
To što nedostaje liječnika obiteljske medicine trebalo bi sve zabrinuti. Najviše pacijente.
„Mi smo ulazna vrata u zdravstveni sistem i većina problema naših pacijenata rješava se upravo na primarnom nivou. Ne bismo smjeli dozvoliti da pacijenti ostanu bez doktora primarne zdravstvene zaštite posebno bez porodičnog dogtora. Mislim da je to veliki problem i ukoliko se ne počne na vrijeme rješavati, problem će se samo produbljivati“, kaže dr. Amira Srabović, načelnica Službe porodične medicine Doma zdravlja Tuzla
Da je broj liječnika i više nego nedovoljan najbolje govori činjenica da umjesto 35 pacijenata, koliko bi trebali, obiteljski liječnici pregledaju i do 70 pacijenata. A uz to, još dodatni problem – umjesto da se posvete pacijentu, pred njima je prvo velika administrativna procedura.
Mi se sada suočavamo s tim, da kada vam se u ordinaciji nađe pacijent, vjerujte ja sam najmanje doktor. Ja sam najviše administrativni radnik. Trebam da upišem razlog dolaska pacijenta, trebam da to sve unesem u zdravstveni akrton, papirnati karton pa u elektronski zdravstveni karton. U međuvremenu trebam da uradim nekoliko radnji za pacijenta, da dobije elektronsku uputnicu, elektronske recepte i da na neki način pregledam pacijenta“, pojasnila nam je dr. Senada Selmanović, predsjednica Udruženja doktora porodične medicine Tuzlanskog kantona.
Težak i iscrpljujući svakodnevni rad, koji je uz to nedovoljno plaćen, svakako je jedan od vodećih razloga odlaska liječnika iz BiH. A sluha nadležnih, kaže nam doktorica Senada Selmanović, nema.
„Mislim da je jako bitna zdravstvena politika koja je, kada je u pitanju porodična medicina, zakazala. Nije bilo dobre razvojne politike u smislu jačanja primarnog sektora. Moramo shvatiti, da smo mi sposobni svojim obrazovanjem koje stječemo, kao specijalisti porodične medicine, da odgovorimo na 70 do 80 posto zahtjeva naših građana.
Stoga je ključno pitanje što ako ostanemo bez ovih liječnika? Kome ćemo pokucati na vrata i hoće li nas uopće više tko imati pregledati? Odgovor leži isključivo u institucijama sustava koje su očito još slijepe nad gorućim problemom u društvu.
Maja Nikolić
