Piše: Johann Sattler, šef Delegacije EU u BiH i specijalni predstavnik EU u BiH
Anegdota kaže da je na jednoj zabavi, spisateljica Margaret Atwood, autorica legendarnog djela „Sluškinjine priče“, u pop kulturi poznatog upozorenja na opasnosti totalitarne i distopijske budućnosti, sjedila pored neurokirurga. „Vi ste spisateljica? Sjajno!“, povika neurokirurg i nastavi, „kad se umirovim, volio bih napisati roman!“ u dovitljivom maniru, Atwood britko odgovori: „Kakva slučajnost“, reče, „kad se ja umirovim, baš bih se voljela okušati u neurokirugiji.“
Ova ključna profesija, sa zadatkom da one na pozicijama poziva na odgovornost za njihova djela, pod ozbiljnim je pritiskom širom svijeta. Ljudi su se navikli da prime vijest čim se nešto desi, a istovremeno su se odvikli da plaćaju za tu uslugu. Rezultat toga se osjeti u svim redakcijama – neizmjeran vremenski pritisak, prelazak sa financijski zahtjevnog istraživačkog rada na jeftine izvore tuđih mišljenja, te smanjeni proračuni. Nije onda ni čudo da svake godine brojni principijelni novinari i novinarke daju otkaze iz očaja zbog stanja novinarske profesije. Divim se i poštujem one koji istrajno ostaju vjerni svom pozivu.
Stanje medija je najčešće ogledalo društva u kojem djeluju. Pravne države, države sa niskom stopom korupcije i transparentnom i odgovornom vladom nalaze se na visokorangiranim pozicijama u međunarodnom vrjednovanju slobode medija. U poređenju sa većinom svijeta, države članice EU-a imaju relativno dinamične i neovisne medijske sektore. Međutim, kako je predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen naglasila u svom govoru o stanju Unije 2021. godine, ključno je napraviti dalje korake na zaštiti neovisnosti i pluralizma medija.
Revolucionarni europski Zakon o slobodi medija koji je trenutno u zakonodavnoj proceduri u EU-u, donijet će nove zaštitne mjere protiv političkog uticaja na uređivačke odluke i protiv nadzora novinara. Naglasak je stavljen na neovisno i stabilno financiranje javnih medijskih servisa te na transparentnost vlasništva nad medijima i dodjelu državnog oglašavanja. Propisuju se i mjere zaštite neovisnosti urednika i objelodanjivanja sukoba interesa. Zakon će također urediti pitanje koncentracije medija.
Odluka vodstva Republike Srpske da kriminalizira klevetu predstavlja ozbiljan korak unazad za slobodu izražavanja i medija. Predlagači ovog zakona argumentiraju da je EU-ova kritika ovog prijedloga licemjerna obzirom da je kleveta kriminalizirana u većini država članica EU-a. Na ovo bih prvo odgovorio da se kriminalizirana kleveta generalno smatra zastarjelim institutom, a stručnjaci iz ove sfere i međunarodnih organizacija preporučuju svuda dekriminalizaciju klevete. Postoje bolje zakonodavne metode za rješavanje problematike lažnih navoda. Dodao bih i da se sve svodi na kontekst, a trenutni kontekst medijskih sloboda u Republici Srpskoj govori o ozbiljnim pritiscima na medije.
Visoki zvaničnici Republike Srpske su prijetili ili vrijeđali novinare i medije, kritički nastrojenim novinarima se uništavala imovina, bili su prebijani, a policijske agencije su vršile pritisak nad njima da im otkriju svoje izvore. Takva sredina je neprijateljski nastrojena prema slobodi medija. Slabosti u vladavini prava znači da novinari nemaju ni institucionalnu ni pravnu zaštitu. To je taj kontekst u kojem se predlaže kriminaliziranje klevete.
Zabrinjavajuće je vidjeti širom BiH da ne postoji institucionalno procesuiranje prijetnji ili napada na novinare. Prijavljeni slučajevi vrlo rijetko rezultiraju osuđujućom presudom. Brojne vlasti nemaju uspostavljene sustave koji posebno evidentiraju prijetnje novinarima.
Zabrinjavajuća je i tendencija pokretanja parnica kako bi se ušutkali kritičari ili izvještavanje koje ne ide na ruku određenim strukturama. Kako bi spriječili stvaranje okruženja koje tjera novinare na samocenzuru, sudovi trebaju odgovoriti brzim procesuiranjem predmeta klevete i uz dosljednost sudske prakse pri određivanju naknade štete. Zakonodavstvo o slobodnom pristupu informacijama i govoru mržnje ostaje fragmentirano i neusklađeno sa međunarodnim i europskim standardima. Odredbe o zaštiti podataka i pristupu informacijama se još uvijek tumače na način da se primat daje zaštiti osobnog, a ne javnog interesa.
Slobode izražavanja i medija su temelji svakog slobodnog društva. Bosna i Hercegovina treba veće slobode i više napretka na svom putu ka Europskoj uniji. Ostavimo prijetnje, zastrašivanja, pritisak na medije i sve manji prostor za civilno društvo kao nešto o čemu ćemo s mirom čitati u distopijskoj fikciji, a ne nešto što toliko novinara proživljava svaki dan.
