Roditeljska kuća za djecu oboljelu od malignih bolesti i njihove obitelji trebala bi biti otvorena do kraja ove ili početkom sljedeće godine u Tuzli. Ovime bi se djeci omogućio boravak sa obitelji tijekom samog liječenja čime bi se olakšao cjelokupan proces koji obično traje dvije godine.
Na Odjeljenju za onkologiju i hematologiju Univerzitetskog kliničkog centra Tuzla trenutno boravi četvero djece, a na liječenju ih je dvanaest. Liječenje traje dugo i kompleksno je, pa liječnici kao izuzetno važno ističu psihosocijalni čimbenik, odnosno emotivni status roditelja i djece u tom procesu.
„Obično sve te porodice imaju i drugu djecu koja su kod kuće, koja su na čuvanju ili familiji ili ocu. Uglavnom, većina mora da radi tako da je taj proces vrlo komplikovan i mi ćemo tom roditeljskom kućom dobiti da majka i dijete u pauzama svoga liječenja mogu da izađu u jedan prirodniji ambijent, ne mogu reći da idu svojoj kući, ali ukoliko je to približno, a biće, jer imamo iskustva sa roditeljskim kućama u drugim gradovima i zemljama, da to u stvari pomaže i porodici, a naravno i ljekarima i medicinskom osoblju, jer nekada imamo problem. Mi na odjelu imamo osam velikih kreveta i četiri mala kreveta, nekada i šest, znači negdje je to dvanaest kreveta, nekada nismo u mogućnosti, pa moramo napraviti i pauzu u liječenju da bismo nekog drugog pacijenta primili“, kaže dr. Amila Latifagić, šefica Odjeljenja za hematologiju i onkologiju Klinike za dječije bolesti UKC-a Tuzla.
Dr. Latifagić
Roditeljska kuća u Sarajevu pokazala se kao dobro rješenje jednog segmenta problema s kojima se oboljela djeca i njihovi roditelji suočavaju, a to je razdvojenost.
„Roditeljska kuća nudi tu jednu porodičnu atmosferu koja dokazano pozitivno utječe na sam tok liječenja i naravno sve ono što u sklopu roditeljske kuće dolazi – psihosocijalna podrška, imamo zaista jedan dobar, vrlo razvijen program psihosocijalne podrške unutar roditeljske kuće, besplatne namirnice životne, besplatne higijenske potrepštine i ono što je nama roditeljima i najvažnije jedno prilagođeno u potpunosti i sigurno okruženje za jedno dijete oboljelo od maligne bolesti“, naglašava Atifa Buldić Bešić, majka izliječene djevojčica, a danas PR Udruženja „Srce za djecu“
Dr. Amila Latifagić, šefica Odjeljenja za hematologiju i onkologiju Klinike za dječije bolesti UKC-a Tuzla kaže da će se rad roditeljske kuće olakšati obiteljii, ali i liječnicima, kao i ostalom medicinskom osoblju.
„Svi koji su bili ili liječeni na odjeljenju znaju da liječenje ovakvih pacijenata traje dugo. Znači, to nije liječenje ni sedam dana, ni mjesec dana, to je liječenje koje traje dvije godine. Većina akutnih limfoblasnih leukemija, većina non-hočkin limfoma, većina neuroblastoma je liječenje koje je vrlo kompleksno, znači zahtijeva jedan multi timski rad više grana medicine, kad govorim to znači ne samo pedijatrija, već i dječija hirurgija, neurohirurgija, ortopedija, radioterapija do transplantacije koštane srži koju većina malignih bolesti kod djece se na kraju završe kao vid liječenja ukoliko trebaju“, kaže dr Latifagić.
Ideja o gradnji Roditeljske kuće u Tuzli rođena je prije četiri godine.
„Krenuli smo mi već uveliko sa drugom fazom izgradnje projekta. Prva faza je podrazumijevala rješavanje svih onih administrativnih, pravnih pitanja kao i samo temeljenje, a druga faza podrazumijeva izgradnju same konstrukcije i krovne konstrukcije. Ono što se desilo u međuvremenu za ovu drugu fazu koju smo neko vrijeme morali i pričekati jeste i sama ova inflacija i globalna kriza koja je utjecala na porast cijena građevinskog materijala, pa smo tražili najbolje načine kako da usmjerimo projekat, jer postoji sada razlika u samoj vrijednosti projekta u odnosu na onu neku startnu poziciju odakle smo krenuli. Mi očekujemo da ćemo u ovo skorije vrijeme završiti ovu drugu.“
Financijska konstrukcija je zatvorena, a završetkom treće faze koja podrazumijeva vanjske i fine unutarnje radove Roditeljska kuća u Tuzli bi svoja vrata trebala otvoriti do kraja ove ili početkom sljedeće godine. Glavni investitor je Vakufski sekretarijat Kuvajta sa 800 tisuća maraka, dok je Vlada Tuzlanskog kantona u ove svrhe izdvojila 50 tisuća maraka.
Enisa Alibalić
