Članice inicijative „Mir sa ženskim licem“ iz Tuzle, Bijeljine, Sarajeva, Mostara, Bratunca, Višegrada, Modriče, Bihaća, Zenice, Bosanskog Grahova, Prijedora, Banja Luke i drugih gradova, sudjeluju zajedno u okviru globalne kampanje „16 dana aktivizma protiv rodnozasnovanog nasilja“. Jedna od uličnih akcija održana je u Tuzli, a povodom obilježavanja Dana sjećanja na stradanje žena u ratu u BiH koju su ogranizovali aktivisti Udruženja „HO Horizonti“.
Inicijativa za utvrđivanje Dana sjećanja na stradanje žena u ratu u BiH pokrenuta je krajem rujna 2014. godine, da bi se umanjila isključenost žena u procesima memorijalizacije ratnih stradanja u BiH u razdoblju 1992.-1995. i unaprijedilo vrednovanje ženskih iskustava, doprinosa i stradanja u procesu oblikovanja zajedničke kulture sjećanja.
„Bez ijednog problema, ženske organizacije su se dogovorile oko datuma i počeli smo ga obilježavati. Podsjećamo građane na važnost žene u kulturi sjećanja. Već šest godina obilježavamo tu inicijativu u 16 gradova i općina u BiH“, rekla je Merima Skokić, aktivistica Udruženja „HO Horizonti“ iz Tuzle.
Obilježavanjem Dana sjećanja na stradanje žena u ratu u BiH, pokušava se doprinijeti suočavanju sa prošlošću i dostizanju rodne pravde. Društvo treba da pamti žene koje su stradale u ratu, kolikim naporima su bile izložene sa svojim obiteljima da bi preživjele. Nebitno u kojem dijelu BiH. Pomirenje je proces koji uključuje istinu, pravdu i opraštanje i jednako se tiče svih žena i djevojčica Bosne i Hercegovine, smatraju članice inicijative.
Inače, po podacima nevladinog sektora u razdoblju od 1992. do 1995. ubijena je 9901 žena. One čine 10, 31 posto od ukupnog broja stradalih u ratu i 25 posto civilnih žrtava rata. Njihove živote i sudbine su odredili greografski prostori ne kojima su se nalazile u tom razdoblju.
Ajna i Gordana ubijene su dok su bježale pred vojskama koje su zauzimale njihovo selo. Almasu, Šteficu i Maricu ubila je ista granata u frizerskom salonu. Klementina je poginula od granate na kapiji roditeljske kuće. Linda je ubijena u sanitetskom vozilu dok je spašavala ranjenike. Lejla je poginula dijeleći humanitarnu pomoć izbjeglicama. Milosava i Rašida još su žrtve nekažnjenih zločina. Svih njih nema u ratnim memorijalima i državnim statistikima, upozoravaju iz nevladinog sektora.
„Mi se pokušavamo prisjetiti da rat nije bio jednorodan, da su nažalost stradale one koje nisu nosile naoružanje niti bile u nekoj fronti i da su na neki način zaboravljene“, smatra Mira Vilušić, članica Udruženja „HO Horizonti“.
Ona je podsjetila na jednu gorku i poraznu čijenicu, a to je da je veliki broj žena silovan tijekom proteklog rata. Posljedice su nesagledive.
„Budući da sam po struci psihoterapeutkinja i radim taj posao, znam da one danas pate o teških, netipičnih bolesti. Prepuštene su same sebi. Izostala je psihološka, materijalna, moralna, zdravstvena podrška. Izostale su sve podrške. Mi ovim želimo da savijest građana i vlasti usmjerimo na to da su žene bile žrtve rata i da bi to bilo kulturno i civilizacijski i mladima to prenijeti. Da se zna da to nije bio samo rat muškaraca“, poručila je Vilušić.
U ime svih žena, jedinstvena je poruka upućena iz Tuzle: „Reci NE politikama BRISANJA I ZABORAVA i podrži čuvanje sjećanja na žensku stranu rata!
Nataša Tadić
