Počelo je došašće ili advent, vrijeme duhovne pripreme za blagdan Božića. Kroz ove četiri nedjelje došašća jedan od načina da se što bolje pripremimo za Božić su i rana misna slavlja – zornice, koja su ujedno i jedno od važnijih obilježja došašća. Zornice ili “missae rorate” u adventu se slave najčešće u šest sati ujutro, a ima župa koje to čine sat ranije ili kasnije. U našem Franjevačkom samostanu u Tuzli mise zornice započinju u 6, 00 sati, a priliku za svetu ispovijed i molitvu krunice vjernici imaju već od 5, 30 sati.
Naziv za rane jutarnje mise koje se slave u zoru – zornice – jedan je od lijepih primjera ljubavi hrvatskog naroda prema vlastitom jeziku. Drugi narodi, pa ni slavenski, za ove rane mise nisu pronašli vlastito ime već ih nazivaju latinskim imenom rorate. Latinski naziv misse rotate uzet je iz ulazne pjesme “Rosite nebesa odozgo, i oblaci daždite pravednošću. Neka se rastvori zemlja i procvjeta Spasiteljem” (Iz 45,8). Mise zornice na najočitiji način otkrivaju smisao i značenje vremena došašća – kao što i njegov naziv govori o dolasku i budnom kretanju ususret Božiću koji dolazi. Malo koji liturgijski obrazac u crkvenoj godini, odnosno misno slavlje, pobuđuje tako iskren odaziv vjernika kao zornice i njihovo ozračje koje u Crkvi stoljećima ima posebno mjesto, jednako tako i među pukom koji u došašću tako doživljava stvarno zajedništvo u iščekivanju blagdana Božića. Osim toga, mise zornice iziskuju odluku da se kroz četiri tjedna pohađa crkva u ranu zoru kako bi se vjernici, kroz misna slavlja i svetopisamska čitanja koja se navješćuju u došašću, iznutra pripravili za Božić.
Zornice i misna čitanja
Mise zornice obično su se slavile uz svjetlo voštanica, a izražavaju čežnju za Gospodnjim dolaskom. Okupljeni u polutamnoj crkvi, vjernici simbolično očekuju dolazak Svjetla, tj. Krista Gospodina kojega je ono simbol – slično kao kod vrhunca liturgijske godine na misi bdjenja na Veliku subotu. U zornicama dolazi do izražaja spomen Majke Isusove koja je iščekivanjem Isusova rođenja vjernicima postala uzor čekanja Božića i Isusova dolaska na kraju vremena. Ulazna pjesma ”Rosite, nebesa” ukazuje na utjelovljenje Sina Božjega, kako je to anđeo navijestio Mariji. Zemlja, od koje se prorok nada da će se otvoriti, slika je majke koja rađa. ”Sam će vam Gospodin dati znak: Evo, začet će djevica i roditi sina, i nadjenut će mu ime Emanuel!” (Iz 7, 14). Ono čemu se prorok nadao, obistinilo se u Marijinu pristanku da prihvati Božju ponudu i postane Mesijina majka. Tako mise zornice nalaze svoje mjesto u pripravi za blagdan Isusova rođenja. U alpskim zemljama mise zornice nazivali su i ”anđeoskom službom”, jer se na njima čitao izvještaj o Navještenju Isusova rođenja (Lk 1, 26-38). U sklopu priprave za Božić, mise zornice su sve posjećenije. “Srca gore, evo zore!” – kaže pučka adventska pjesma pozivajući na budnost u vremenu adventa, kao priprave za blagdan Kristova rođenja, ali i za Kristov ponovni dolazak.
Došašće je vrijeme radosnog iščekivanja. Kroz misna se čitanja često pred vjernike stavlja lik Ivana Krstitelja i njegovih roditelja, Isusove majke Marije i svetog Josipa. Ivan Krstitelj onaj je koji je propovijedajući i krsteći na rijeci Jordanu, pozivao svoj narod da se pripravi za dolazak Spasitelja.
“Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!” (Mt 3,2) – riječi su Ivana Krstitelja koje su vrlo aktualne upravo u vremenu adventa.
Osim podsjećanja na Ivanovo djelovanje, evanđelja u došašću govore i o svemu onome što se zbivalo uoči Isusova rođenja – Marijino začeće, njezin posjet Elizabeti koja pod svojim srcem nosi Ivana Krstitelja, Josipov san i njegova odluka da ne napusti Mariju, nego da preuzme ulogu Isusova poočima… Svi su nam ti likovi upravo, kroz čitanja na misama zornicama, u došašću stavljeni u razmatranje.
Povijest i nastanak zornica
Mise zornice nastale su vjerojatno već u 5. stoljeću, nakon Kalcedonskog sabora i proglašenja dogme o Mariji Bogorodici, zbog čega imaju snažno marijansko obilježje. Riječ je zapravo o adventskim zavjetnim misama slavljenima na čast Blažene Djevice Marije. U početku su slavljene samo u subote došašća, no s vremenom su se počele slaviti i radnima danima. U Europi, osobito u germanskim krajevima, običaj slavljenja misa zornica proširio se u 15. stoljeću. U prijašnjim vremenima zornice su bile uvriježene u nekim krajevima među katolicima u BiH i Hrvatskoj, no danas su prisutne u svim krajevima gdje žive Hrvati katolici.
Povezanost zornica i puka
Velika je povezanost puka sa zornicama prema kojima je uvijek gajio posebnu naklonost i privrženost. Brojni su umjetnički prikazi svijećama osvijetljenih seoskih crkava u ranu zoru i vjernog naroda koji po sniježnim stazama polako pristiže na misno slavlje. Također i pučki običaji vezani uz blagdane koji padaju u vrijeme došašća, uz mise zornice koje sve to duhovno uobličuju, pokazuju koliko narodna duša živo osjeća ovo vrijeme i iz njega crpe duhovnu snagu koja ga je uvijek hrabrila i održala u teškim povijesnim izazovima. Od blagdana svete Barbare, kada su muškarci svojim dolaskom u kuću najavljivali obilje, a u nekim se krajevima već sijala božićna pšenica, blagdana svetog Nikole kada se dijele darovi najmlađima, preko blagdana svete Lucije kada je uobičajeno da se sije božićna pšenica – do adventskog vijenca i božićnog drvca koji je danas jedan od najpoznatijih božićnih simbola. Središte i duša svih tih izvanjskih izraza priprave za božićne blagdane, jest pohađanje svetih misa zornica koje vjernike sigurnim putom vode prema svetkovini Božića.
Priredio: Mladen Bosankić
