Anto se nakon fijaska sa farbanjem kose, pritajio u svom toplom domu, a komšija S. se postarao da cijelo selo sazna za novopečenog gavrana, pa im se broj posjeta u kući naglo poveća i svi su odmah sa vrata pitali:”Šta će ti, jadan, ota kapa u kući?”
– Ma fasov’o sam upalu ušiju, pa ih moram dodatno utopljavat’.
Ljudi su, pristajajući na šegu, nudili da donesu kapi za uši što je on kategorički odbijao, ali neki su bili uporni, pa ga opskrbili tečnim kortikosteroidima iz kućne apoteke – zdjele za voće u kojoj stoje lijekovi, noktarica, krojački centimetar i još neke sitnice metnute tu da se slučajno ne zature. Navaljivali su da kapi ukapa odmah i jedva se branio od dušebrižnika odnosno uhobrižnika. Jedna mu je žena pred svima trgnula onu kapu i zadovoljila svoje oči uz salve smijeha. Shvatio je Anto da je nekako procurila u selo njegova tajna. Na komšiju S. nije sumnjao, ali u ženu jeste, jer je ona često znala olakšati dušu ispovijedajući se konama. I kada se činilo da je Anti sve krenulo nizbrdo, neki mu prijatelj sa fejzbuka ponudi da bude administrator na njegovoj stranici “Životinje i mi”. Anti svanu, pa zaboravi na crnilo na glavi i svima razglasi da je postao admin. Ljudi nisu ni znali šta je to, ali su čestitali za svaki slučaj.
– Admineeee – povikao je komšija S. – more l’ se unić’?
– A kad nije moglo?! – uzviknu radosni Anto.
– Doš’o sam samo na jednu rakicu uz koju bi ti saopštio kako se selo oduševilo što si post’o admin. Jest da ja ne znam ni šta znači ota funkcija, al’ sam kadar saznat’.
– Ma, dragi moj S., ima jedna grupa na fejzbuku i tu se objavljuju slike životinja. Evo sad ću ti pokazat’, e ja sam sad u toj grupi bog i batina.
– Vidi tačkaste mačke! – oduševi se S.
– Ovo je leopard.
– Vidi ti to, meni je otaj isti mačka.
– A ovo je puma.
– Mrka je, rođo, k’o i ti. I znači ti si sad tu administrativni radnik, nešto k’o sekretarica?
– Tako nekako. E, da te nešto pitam. Jesi li ti kome slučajno nenamjerno rek’o da sam se farb’o?
– Bože sačuvaj!
– Onda je u mene ona žena.
– Rođo, đe si ti kupio otu farbu?
– Kod nas u trgovini, što?
– Trgovac te onda od’o.
– Pa kako on zna?
– Ti k’o dijete. Kupio si farbu, žena ti sijeda, nosaš kapu u kući, nije niko lud. Selo poveže dva i dva dok si rek’o piva. Ja se napijem kod trgovine i krenem kući, nisam ni otključ’o vrata, a sestre me zovu i reže da sam opet pijan doš’o kući. Nego ti nisi dever’o s narodom dok se nisi ufatio otog mobilnog.
Selom ubrzo puče priča da je Anto promijenio ime u Admin, a šuškalo se i da je promijenio vjeru. Svi su krivili fejzbuk i pokušavali djecu maknuti s otoga da se i njima ne bi šta slično desilo. Kada bi Antu ko u putu oslovio sa “admine”, on se nije ljutio, što je jezicima bilo dovoljno da potkrijepe svoje sumnje. I dok je Anto dijelio mačkaste leoparde i pume, djeca mu saznaše za najnovije vijesti.
