U posljednje vrijeme sve se glasnije govori o tonama industrijskog otpada koji je neadekvatno odlagan 80-ih godina prošlog stoljeća u industrijskoj zoni tuzlanskog kraja. Neizvjesno je kada će ovaj problem biti riješen, stoga je od izuzetne važnosti inzistirati na ekološkim projektima koji bi u kontinuitetu pomagali čišćenje zagađenog zemljišta i zraka. Jedan takav projekt, sadnja brzorastućeg drveta paulovnije, počeo se realizirati u krugu dvije lukavačke tvornice – GIKIL i SISECAM Soda.
Projekt je ideja profesora Zehrudina Osmanovića sa Tehnološkog fakulteta Univerziteta u Tuzli. Podrazumijeva sadnju paulovnije na zagađenim površinama u industrijskoj zoni. Ovo drvo karakterizira izuzetno brz rast. Čak kubik drveta može izrasti u razdoblju od deset godina. Povlačeći hranjive tvari iz velikih dubina pomaže prečišćavanje zemljišta, a ogromni listovi prikupljaju otrovne čestice čisteći zrak. Biomaterijal koji ostane od paulovnije može se dalje koristiti u cementnoj industriji što bi ekološki zatvorilo cijelu priču, tvrdi prof. Osmanović.
„Njena apsorbciona moć, CO2 je otprilike šest paulovnija kao jedan bor, a recimo jedna paulovnija kao tri hrasta otprilike. Negdje 6800 kilograma CO2 prikupi znači po jednom hektaru ako se zasadi. Možda najvažnija od svih karakteristika je njena energetska vrijednost koja je između 17 i 18 hiljada kilodžula po kilogramu što će reći kao jedan lignito, kao jedan ugalj, dakle to je vrlo lijepo zamjensko gorivo.“
U lukavačkom GIKIL-u nedavno je završen projekt remedijacije industrijske zone koksa na pogonu fenola. Izvezeno je oko 690 tona zemljišta, nakon prečišćavanja vraćeno, a od jeseni na tom mjestu planiraju zelenilo. Za sada su zasadili 40 paulovnija, a planiraju još 80. Rukovoditeljica Sektora za zaštitu okoliša, Emra Halilović ističe da, osim što lijepo izgleda i isplativo je, drvo paulovnija ima i pozitivan utjecaj na zaštitu okoliša.
„Paulovnija poboljšava kvalitet zraka, poboljšava kvalitet zemljišta s obzirom na to da su njeni listovi bogati azotom i da na taj način pozitivno utječe na plodnost zemljišta. Ima sposobnost da poboljša svojstva zemljišta ukoliko je ono zagađeno. Paulovnija je pokazala izuzetno visoku razinu apsorbcije ugljik dioksida čak i do deset puta više nego ostala stabla, pa tako i u proizvodnji kisika. Ono što je još karakteristično za stablo paulovnije jeste da baš ti njegovi ogromni listovi mogu doprinijeti smanjenu emisija prašine na način da se čestice prašine, čestice čađi i ostala zagađenja zalijepe za njezinu površinu, odnosno za njene listove i na taj način se smanjuje, odnosno poboljšava kvalitet zraka.“, ističe Halilović.
I u SISECAM SODI, tvornici koja se nalazi u gradskoj zoni Lukavca, aktivno rade na ozelenjavanju površina. Od 2018. godine ovdje je zasađeno više od 200 stabala različitih biljaka.
„Prema planu aktivnosti iz okolinske dozvole vršimo ulaganja, poštujemo apsolutno svu zakonsku regulativu ove države po pitanju emisija u zrak i vodu. Paulovnija izuzetno brzo raste i mi smo pedeset komada do sada zasadili, a i do kraja godine ćemo značajan broj“, kaže Nihad Akeljić, izvršni direktor kontrole kvaliteta ekologije, zaštite i zdravlja uposlenika u Sisecam Soda Lukavac.
Sadnja paulovnije, niti bilo kojeg drveta ne može zamijeniti ekološke procese remedijacije i fizičkog uklanjanja opasnog otpada iz industrijskih zona, ali može biti važna podrška u rješavanju problema zagađenosti zemljišta i zraka.
E.A.
