Naslovna Istaknuto Vlč. Marko Zubak, ravnatelj KŠC Sv. Franjo: “Uskrs je pobjeda života nad...

Vlč. Marko Zubak, ravnatelj KŠC Sv. Franjo: “Uskrs je pobjeda života nad smrću, ljubavi nad mržnjom i istine nad lažima”

191

Blagdan Uskrsa je. U velikom tjednu donosili smo vam poruke svećenika, tijekom Velikog četvrtka, Velikoga petka, Velike subote, a osobito za danas Vam u prazničnom duhu donosimo razgovor sa Vlč. Markom Zubakom, ravnateljem KŠC Sv. Franjo u Tuzli, s kojim smo razgovarali o značaju Uskrsa kako za odrasle tako i za djecu i učenike, ali i uz čestitike za ovaj za katolike najveći praznik.

Razgovarala: Ivana Perić

HG: Što bi Uskrs trebao značiti u životu kršćanskih vjernika i koliko je obilježavanje kršćanskih blagdana važno u hrvatskom društvu?

Ono što je prirodi proljeće, što su nebu zvijezde, moru alge, čovjeku zrak…, to je kršćaninu Uskrs: novo rađanje, novi život, smisao postojanja, najveća pobjeda. Dovoljne bi bile riječi Sv. Pavla: “Ako Krist nije uskrsnuo uzaludna je vjera vaša, uzaludno je propovijedanje naše, uzaludan je život naš” (Usp. 1Kor 15,12). Naprotiv, Uskrs je osmišljenje svake patnje, svake nevolje, ispravak svake nepravde, utjeha svakom razočaranju. Jednom riječju POBJEDA života nad smrću, ljubavi nad mržnjom, istine nad lažima. Stoga ne čudi što je i u duši hrvatskog čovjeka jednako prisutno slavlje Uskrsa koliko i Božića. Dovoljno je pogledati prepune crkve za vazmena bdijenja ili kroz korizmu pobožnost križnoga puta. Kako je samo isprepletena Isusova patnja i bol s našom i našega naroda, kao i drugih naroda. Ali naša je duša uskrsna, nepobjediva, nerazoriva, iako ranjena grijehom i slabostima, ona je oplemenjena patnjama i iskrenom ljubavlju prema Bogu patniku i pobjedniku na drvu križa. On se, naime, u toj patnji u potpunosti solidarizirao s čovječanstvom: “A On je naše bolesti ponio, naše je boli na se uzeo, dok smo mi držali da ga Bog bije i ponižava. Za naše grijehe probodoše Njega, za opačine naše Njega satriješe. Na Njega pade kazna-radi našeg mira. Njegove nas rane iscijeliše”(Iz 53,4—5).

HG: Kao ravnatelj KŠC Sv. Franjo, kako se Uskrs dočekuje u vašoj školi, da si su u povodu ovog blagdana upriličene neke aktivnosti?

U našem Katoličkom školskom centru “Sv. Franjo” u Tuzli nastojimo obilježiti sve važnije blagdane prisutne u našem narodu. Svakako najsvečanije obilježavamo Božić i Uskrs. Poznate su i naše humanitarne i misijske aktivnosti. Upravo smo ovih dana primili vijest da u Gani, u zapadnoj Africi, jedan bunar nosi ime našeg Centra jer smo im pomogli ga iskopati i tako  su brojni ljudi spašeni od žedji. Vjera bez djela je mrtva.  I za sve se pripremamo duhovnim slavljima Riječi i Euharistije. Tako je bilo i sada pred Uskrs, predavanje i duhovnu obnovu predvodio nam je generalni vikar i povjerenik Vrhbosanske nadbiskupije za KŠC-e dr. Sladjan Ćosić, govoreći nam o Judinim i našim zabludama u hodu za Isusom, o našim medjuljudskim odnosima, o pitanju vjere i (ne)povjerenja. Staro je pravilo da Tko ne napreduje, taj nazaduje! A naše načelo je semper magis – uvijek više! Ne manje i ne polovično, nego oduševljeno i kreativno, s dušom. Takodjer su naši učenici i djelatnici pripremili uskrsna jaja koja daruju našim Prijateljima u gradu Tuzli koji nas uvažavaju i s nama suradjuju. Uvijek se obraduju tom znaku pažnje. I uvijek nas svi blagdani vraćaju u sretno djetinjstvo potičući nas na zajedništvo, ljubav i solidarnost. Naši učenici također pred Uskrs imaju Dan povjerenja. On se sastoji u tome da učenici podijeljeni u više grupa mogu, po želji sudjelovati u onom što najviše vole ili u čemu do tada nisu imali priliku sudjelovati: od razgovora i kave s direktorom do IT radionica i izvođenja laboratorisjskih pokusa kabineta biologije i kemije, opuštenih sportskih i drugih korisnih aktivnosti u kojima se oslikava zajedništvo, učenje i druženje.

HG: Blagdan Uskrsa ove godine dočekujemo u mnogo lakšim okolnostima za razliku od proteklih godina uzrokovanih pandemijom, jesu li se obitelji udaljile, kako roditelji komentiraju i koji je Vaš komentar?

Vlč. Marko Zubak: Iako kod nas u Federaciji BiH nisu još dokinute mjere uzrokovane pandemijom, značajno su ublažene i ljudi se sada uglavnom osjećaju slobodnije. Ipak ne manjka opreza. Znamo da na zemlji nema raja. Ona je tuge i nevolje dol! Čim pomislimo da je nekakvo zlo prošlo, nešto nas novo zaskoči, poput rata ili poskupljenja ili straha od nestašica ili straha od budućnosti i sl. Već smo duboko pogodjeni masovnim odlascima ljudi iz naše zemlje, a sve je neizvjesnije i tamo kamo su otišli. Ne bih se iznenadio da se ubrzo vrate jer mislim da je kod nas ovdje najsigurnije i da je kod svoje kuće i u svome zavičaju najlljepše, makar i ne mogli sebi priuštiti sve ono za čim čeznemo, jer to nam često nije ni potrebno. Nerijetko bolujemo od suviška! Susreo sam ljude koji su se razboljeli kada su im otišli njihovi bližnji. Sada su sretni ako im dodju, ali na žalost mnogima je sve teže doći.

HG: Korizma je iza nas, period prvenstveno vlastitog pročišćenja ali i vrijeme oprosta, u svijetu u kakvom se danas naše društvo nalazi, koje su to poruke mira koje biste uputili vjernicima?

Vlč. Marko Zubak: Važno je živjeti u Istini. To znači biti povezan s Bogom, ali pravilno i potpuno. Imati čvrsto uporište na zemlji, poput Isusa, ali biti uvijek zagledan u Nebo. To nam lijepo prikazuje jubilarni križ, izradjen dvije tisućite godine u povodu dvije tisuće godina kršćanstva, kojega ima gotovo svaka župa. On prikazuje upravo to: Isus razapet na križu, ali se nogama odupire o tlo, a pogled mu je usmjeren prema Nebu. Onima kojima križ nije blizak neka uče od stabla. Jer I križ je stablo života. Ono ima duboke žile u zemlji da ga vjetar ne bi iščupao, ali svoje grane širi u visine prema Nebu i u širinu prema drugima, a sve to čini da bi donosio plodove. Zato su tri stvari nama dostupne koje čovjeka čine vrijednim: dobro odgojeno dijete, lijepo napisana knjiga i vrijedno zasadjeno stablo. Drugo što je potrebno u ovim smutljivim vremenima jest sve preispitivati, a dobro zadržati, kako nas i upozorava Pavao: “Razborito ispitujte sve, zadržite ono što je dobro, držite se po strani od svake vrste zla”. (1 Sol. 5,22). Važno je imati mir u sebi i medju sobom. U biblijskom smislu imati mir- SHALOM– znači biti cjelovit u sebi, s drugima i s dragim Bogom. MIR je prvi dar USKRSLOGA KRISTA. “Mir vama, ne bojte se, Ja sam”! (Iv 20,19). A kako sve to postići? U svjetlu i pod okriljem Božje riječi. U svjetlu Božje objave i Božje riječi treba sebe upoznati, u svjetlu Božje riječi treba sebe preispitivati i u svjetlu Božje riječi treba sebe mijenjati. Mi se ne trebamo usporedjivati s drugima, nego sa samima sobom. I svaki dan se trebamo pitati: Jesam li danas bolji nego što sam bio jučer? Jesam li bolji nakon proslave Božića i Uskrsa? Jesam li bolji danas kad mi je Bog dao još jedan dan, još jednu priliku, novu šansu da ga više upoznam, da budem bližnji bližnjima, svjetlo u tami, ljubav u mržnji, mir u nemiru. Kako kaže sv. Terezija Avilska: “Neka te ništa ne uplaši, ništa ne smete, sve prolazi. Samo Bog ostaje!

Pjesnikinja Manda Suda ovako nas lijepo potiče:

NA KRAJU SVIJETA SVJETLOST ŠTO POKAZUJE PUT,

UMORNIM PUTNICIMA ZA RAJ,

O, NEMOJ POGRIJEŠITI MOJ PRIJATELJU,

IAKO SU TVOJE SNAGE ISTROŠENE

 BORBAMA S PROLAZNOŠĆU,

USTRAJ JOŠ MALO,

DRUGI TE ŽIVOT ČEKA.

SRETAN VAM USKRS!”