Vanja Stankić je mlad, obrazovan i kreativan. Po struci je stomatolog. U Bosni i Hercegovini nema priliku da odradi ni pripravnički staž. Slobodno vrijeme u pandemiji iskoristio je stvarajući predivna umjetnička djela na različitim vrstama materijala. Ovaj perspektivni mladić planira odlazak iz BiH, jer ovdje ne vidi budućnost. U međuvremenu ukrašava Tuzlu i uljepšava živote „običnih“ ljudi donoseći im radost svojim djelima.
Iako je diplomirani stomatolog, Vanja Stankić ne uspijeva pronaći posao u struci. U ovo vrijeme, kada su se sve zemlje svijeta zatvarale, a u Bosni i Hercegovini uvedene brojne mjere, među kojima i zabrane kretanja, iskoristio je da stvara.
„Kada sam počeo da učim kaligrafiju, prvo sam pisao na papiru, pa sam prešao na platno, pa sam prešao na bratov skateboard, a jedan ormar u kući je bio sljedeća radna površina. Onda sam prešao na majice i sa bratom nastavio nešto što će prerasti u mali porodični biznis. Tek onda sam prešao na veće površine. Ne crtam svuda, jer nemamo u gradu puno površina na koje se smije bez problema umjetnički izražavati. Ali, pronalazim stalno nove.“
Ako budete prolazili kroz Gradski park Tuzla, osvrnite se i uživajte u jednom novom, divnom i neobičnom muralu, onome koji je uradio Vanja Stankić. Koristeći se malo poznatom tehnikom, stvorio je djelo koje očarava. Njegov potpis može se prepoznati i na ulazu u park ukoliko krenete iz pravca Kapije, a jedan specifičan se nalazi i ispred Gimnazije „Meša Selimović“ Tuzla.
„Ovo što je sada ovdje napisano su frakture slova. Svaki dio koji se odvojeno radi sklapa se kasnije u simbole, a simboli tvore mural. U osnovi svega je kaligrafija koju ja izučavam. Počeo sam, normalno, sa učenjem slova, pa sklapanjem rečenica, pa tek onda prešao na kombinaciju sa simbolima, ukrašavanjem i stvaranjem ovoga što danas radim. Također je veoma bitno kojim se materijalima i priborom radi da bi to dobilo odgovarajuću formu.“
Pažnju javnosti u posljednje vrijeme naročito su privukle oslikane kante za smeće duž jednog tuzlanskog šetališta, također djelo Vanje Stankića.
„Bio je to umjetnički poriv kada sam vidio prostor na kojem mogu da se izrazim. Htio sam uljepšati te kante za smeće, a na taj način i eventualno privući pažnju ljudima da su one tu i da ne bacaju smeće gdje ne treba. Razmak između kanti za smeće je petnaestak metara, a primjetio sam da više smeća ima pored nego u samim kantama. Oslikavanje je u ovom slučaju i poziv za buđenje ekološke svijesti.“
Sva ova umjetnička djela nastaju iz ruku diplomiranog stomatologa koji se ne uspijeva zaposliti u struci.
„U struci ne radim, jer se još niko nije smilovao da me pusti da odradim pripravnički staž, a kamoli da dobijem posao. Nema nikoga ko bi me mogao „pogurati“, kako to obično kod nas ide tako da nemam ni priliku da pokažem znanje i steknem iskustvo u struci. Fakultet sam završio prijepandemije i evo još ne uspijevam dobiti priliku. Možda i zbog ove trenutne situacije, ali tako je bilo i prije.“
Zbog svega ovoga, Vanja Stankić razmišlja o odlasku iz Bosne i Hercegovine. Biće to još jedan u nizu primjera gdje država i društvo nisu prepoznali i priznali znanje, želju za radom i trud. Na našu žalost. I na sreću onih gdje se ovakvi mladi ljudi trajno nastane.
E.A.
