Dalmacija nam je darovala U se vrime godišta, Veseli se Majko Božja i druge pjesme. Među njima je i “Spavaj, spavaj, djetiću” za koju se zna da potječe iz Grohota na Šolti. Iz Istre potječe Tri kralja jahahu, a najpoznatija pjesma iz sjeverne Hrvatske je Narodi nam se. Pjesma “Hajde, braćo, da idemo” bunjevačka je božićna narodna pjesma.
Piše: Gabriela Banović
Kao kršćanski blagdan, Božić se u svakom narodu obilježava na poseban način čineći i dio njegove etnografske baštine. Doživljaj Kristova rođenja kod hrvatskih katolika razvijen je i oblikovan do te mjere da se opravdano može govoriti o hrvatskom Božiću.
Božić je stoljećima odgajao hrvatskog čovjeka, i to ne samo u kršćanskoj vjeri, nego i za temeljne ljudske vrednote. Hrvatski je vjernik od Božića učio i naučio da nije najveće zlo kad je dijete rođeno na slamici oštroj, ako može računati s ljubavlju roditelja.
U božićnim je pjesmama, naime, jasno naznačena središnja kršćanska vjerska istina o rođenju Bogočovjeka, koga one često nazivaju Mladim kraljem, od Djevice Marije. Tu istinu pjesme uokviruju s jedne strane u idiličan svijet pastira, mudraca zvanih kraljevima, anđela, štalice, jaslica i zvijezde vodilje. Ipak, te pjesme ne skrivaju krutu životnu stvarnost i neizvjesnost u kojoj su bili novorođeni Isus, Marija i Josip. Pogodilo ih je siromaštvo, odbijanje ljudi i neprijateljska prijetnja samoga kralja Heroda. Upravo tu i takvu stvarnost živjela su pokoljenja koja su stvorila te božićne pjesme i zatim mnoge druge generacije koje su pjesme pjevale. Jedva da su koje druge pjesme Hrvati prihvatili u takvoj mjeri kao božićne. U njima pronalaze izraz vlastite duše, povijesti i sadašnjosti. Istodobno dopuštajući da ih te pjesme odgajaju i oblikuju njihove svjetonazore.
Hrvatska je baština zbog toga najbogatija božićnim pjesmama, a nekoliko njih svrstava se među najstarije primjere hrvatskoga pjesništva. Razlog tomu treba tražiti i u povijesnoj činjenici kako su Hrvati jedini pripadnici rimskoga bogoslužja koji su, uz latinski kao dominantni, ipak sačuvali svoj jezik. Riječ je o crkvenoslavenskom jeziku, i kasnije starohrvatskom jeziku, jedinome službenome nelatinskome liturgijskome jeziku rimokatoličke crkve prije Drugoga vatikanskoga sabora. Bogatstvu naše božićne pjesme, prema tome, doprinijelo je i to što su naši pretci razumjeli i mogli aktivno sudjelovati u bogoslužju mnogo ranije nego drugi narodi pa su se mogli i pojaviti tako bogati prepjevi evanđelja, kako božićne pjesme naziva fra Bonaventura Duda.
Kako su nastale pučke božićne popijevke?
Nepobitna je činjenica da su pučke božićne pjesme nastajale stoljećima dok nisu dobile svoj današnji oblik. Temeljene su i nadahnjivane etnoglazbom našega naroda. Plod su hrvatskoga pučkog genija, potvrda izuzetne kulturne raznolikosti koja se prenosila s pokoljenja na pokoljenje. Tijekom narodnog preporoda u prvoj polovici 19. stoljeća započeli su pojedini hrvatski krajevi prihvaćati božićne pjesme jedni od drugih i one su vremenom postale prepoznatljiva općenarodna svojina. Dalmacija nam je darovala U se vrime godišta, Veseli se Majko Božja i druge pjesme. Među njima je i “Spavaj, spavaj, djetiću” za koju se zna da potječe iz Grohota na Šolti. Iz Istre potječe Tri kralja jahahu, a najpoznatija pjesma iz sjeverne Hrvatske je Narodi nam se. Pjesma “Hajde, braćo, da idemo” bunjevačka je božićna narodna pjesma.
U hrvatskome je narodu, koliko je zasada poznato, tijekom 800 godina nastalo više od 500 pjesama za božićno vrijeme. Najstarija zapisna pjesma je Bog se rodi v Vitliomi. Pretpostavlja se da se pjevala još u 12. stoljeću, a najstariji poznati zapis potječe iz 14. stoljeća. U Pariškom zborniku (1380.) starohrvatskim jezikom i glagoljičnim pismom, uz ovu je zabilježena i stara pučka božićna pjesma Proslavimo Otca Boga.
Hrvatske pučke božične pjesme
Bog se rodi v Vitliomi božična je pjesma koja opisuje rođenje Isusovo prema Lukinu Evanđelju. I Pjevali su je čestitari, dok su išli od kuće do kuće, navješćujući radost zato što je slomljena djavla sila, zlo, tama, mržnja i propast. U toj se pjesmi grad Betlehem, prema bizantskoj i staroslavenskoj jezičnoj postavi, zove Vitliom, Tu pastiri blizu stahu / pri ovčicah i ne spahu. Kad su pastiri došli u štalicu, naišli su na veće čudo od anđeoskoga pjeva: Diva sina povijaše… travicu mu prostiraše / Bog v jasalceh počivaše … I tu je prestanak tisućljetnoga sukoba nomada stočara i poljoprivrednika: Volak zimu odgonjaše, / oslak (magarac) mu se poklanjaše. I opomena nama ljudima, tada i sada: “Skoti Boga znahu tada, / a grišnik ga ne zna sada.”
Jedna od najpoznatijih božićnih pjesama U se vrijeme godišća djelo je nepoznatog pjesnika. Polazište joj je prevedeni napjev stare latinske pjesme In hoc anni circulo (11. st.) koji opisuje sveukupnost biblijske božićne poruke. Temeljem nje hrvatski je čovjek ispjevao preko osamdeset poznatih varijanti ove pjesme, a vjerojatno ih je bilo i više! Uz jezične prilagodbe pjeva se od srednjega vijeka do danas. Gotovo svaka župa ima svoju varijaciju ove pjesme. U Pavlinskom zborniku iz 1644. godine zabilježena je kajkavskim govorom, Vu to vreme godišća. Čakavski je oblik zapisan 1701. godine, Va se vrime godišća, a u sjevernom Primorju i južnome dijelu priobalja zove se U se vrime godišta.
Narodi nam se kralj nebeski smatra se jednim od najstarijih, najveličanstvenijih, najpoznatijih i najomiljenijih hrvatskih narativnih božićnih napjeva. Božićna je himna koja potječe iz sjevernohrvatskog područja iz 13. stoljeća, kada je nova godina započinjala blagdanom Božića. Ovo remek djelo u malome ima 11 strofa, u kojima se opjeva cijelo razdoblje božićnog vremena počevši od blagdana sv. Stjepana pa sve do Tri kralja. Početni stihovi i danas odjekuju ne samo iz crkava nego i iz domova, gostionica, putova i trgova: Narodil se je kralj nebeski / od Marije, čiste djevice… A pripjev je pun radosti i dobrih očekivanja: Na tom mladom letu veselemo se / mladoga kralja mi molemo. I konačna i završna molba i molitva: Daj nam Bog zdravlje ino veselje / na tom mladom letu svega obilja! Prva je bila napisana u ikavici, ali je prešla u sve govore; ova druga u ekavici, koja nije bila prepreka da uđe u svaku hrvatsku crkvu, kuću, srce.
Veselje ti navješćujem dvodijelna je pjesma zapisana 1807. godine kojoj ne manjka radosti i veselja nadahnutih Lukinim evanđeljem. Sam naslov popijevke ističe osjećaj raspjevanosti pučke vjerničke duše. Uvelike je izražen romantičan i idiličan odnos majke i djeteta, snažna majčinska ljubav koja mu pjeva slatku uspavanku. Stihovi prenose poruku radosti koju je anđeo uputio betlehemskim pastirima u svetoj noći dolaska Novorođenoga Kralja na zemlju. Pjesnik je zapanjen Božjim rođenjem u siromaštvu, On kralj nebeski rađa se u štalici, na slamici!
Tri kralja jahahu narodna je popijevka iz Istre čijih devet strofa parafrazira priču o kraljevima i njihovu putu: dolazak u Jeruzalem, susret s Herodom, poklon Isusu, darovi. Punih pluća, zanosnim glasom orila se pjesma o svetim Trima kraljevima, upravo mudracima s Istoka: Tri kralja jahahu / s onih sunčanih stran / tri dara nošahu / mir, zlato i tamijan.
Kirie eleison jedna je od najsvečanijih pučkih pjesama. Prošireni je oblik zaziva Gospodine, Kriste i Gospodine, smiluj se, čemu je pridodan kraći izričaj vjere vezan uz motive povijesnog događaja Isusova rođenja. U šest strofa izražena je začuđenost samog pjesnika što se Bog rađa u štali, u najvećem siromaštvu. Čak se i pjesnik prepoznaje u njemu. Napjev je nastao na tlu Međimurja između 1820. i 1835. godine, a prema prvom rukopisnom zapisu u krugu obitelji Kollay.
Božić u suvremenom pjesništvu
Evanđelje je stoljećima nadahnjivalo pjesnike i skladatelje da liturgijskim i biblijskim sadržajem prenesu ozračje božićne radosti zbog Novorođenog Kralja. I dok je u tradicijskim pjesmama Božić na tragu vjeroispovijesti, u autorskoj književnosti on ima drukčiji izričaj. Odmaknut od svojega biblijskog konteksta i pretvoren u obiteljski blagdan, Božić u modernome pjesništvu donosi drukčiju vizuru: obiteljsko okupljanje, toplina božićnoga doma i božićni stol, božićno darivanje. No, Božić se veže i za osobni, individualni identitet te propitivanje sebe i svijeta u kojem živi. Božićne su slike i promišljanja u svoja djela ugradili Pavao Pavičić, Nikola Šop, Tin Ujević, Bora Pavlović, A.G.Matoš i mnogi drugi hrvatski pjesnici i književnici, a za ovu prigodu izdvajamo pjesmu U noći adventskoj bunjevačkog pjesnika i svećenika Alekse Kokića:
