Proteklih godina Caritas u Bosni i Hercegovini radi intenzivno na koordinaciji i pomaganju migrantima i izbjeglicama koje se kreću kroz Bosnu i Hercegovini.
Od kraja 2019. godine Caritas BiH u Tuzli preko Caritasa Vrhbosanske nadbiskupije pruža usluge pranja i sušenja veša za migrante, izbjeglice i tražioce azila. Vešeraj je otvoren šest dana u tjednu.
“Naša je velika sreća što možemo biti ovdje u Tuzli i što možemo biti podrška ovim ljudima koji su tu već sigurno i više od jedne godine, da im pružimo podršku da nisu sami i da netko brine o njima”, kazala je za Hrvatski Glasnik Dijana Muzička, koordinatorica programa za pomoć izbjeglicama i migrantima u BiH, Caritas BiH.
U vrijeme najveće migrantske krize, kraj 2019. početak 2020.godine, svakog dana na tuzlanskoj stanici su svoje radne zadatke obavljale Ivana Lovrić i Amra Haračić, uposlenice Caritasa.
“U to vrijeme na stanici je boravilo oko 500 ljudi. Mi dođemo ujutro, primimo veš, a onda, istog dana, nakon pranja i sušenja vraćali smo veš tim ljudima. I tako svaki dan osim nedjelje. To nam je ujedno bio i prvi susret sa ovim ljudima i svo vrijeme dok smo radili na stanici imali smo samo pozitivna iskustva sa ljudima u pokretu”, kaže Amra Haračić.
Ivana Lovrić se prisjeća u kojim trenucima joj je bilo najteže.
“Jedan dan smo došli ujutro i primili veš. Poslije smo otišle to da operemo, a do naših prostorija došao je jedan Pakistanac. Dijete bez pratnje, imao je samo 14 godina. Naime, u džepu njegovih farmerica ostalo je nešto para. To su mu zapravo bile jedne pare koje je imao. Došao je do nas da potražimo njegove farmerke i sva sreća našli smo i novac, prije nego je veš opran. Mnogo je bilo stresnih situacija. To je bio najteži period za boravak ljudi u našem gradu. Svi znamo da je na stanici bio jedan improvizirani kamp, bilo je hladno i ljudi su spavali pod šatorima. Mi smo se hrabro i mogu reći snažno nosili sa ogromnim poslom i opet uspjevali da ga završimo na vrijeme”, priča za Hrvatski Glasnik Ivana Lovrić.
U međuvremenu, ljudi sa stanice su u ožujku 2020. godine premješteni u migrantski kamp u Sarajevu, a Amra i Ivana su postale najbolje prijateljice i nastavile su s radom.
“Naše radno vrijeme počinje u 8, 00 ujutro i traje sve do 16, 00 sati. Bitno je da je radna atmosfera pozitivna i kod nas je upravo tako. Lijepo se slažemo, družimo, pa nam tako i sav posao ne pada teško. Ponekad ima više posla, posebno kada se migranti, izbjeglice i tražitelji azila spremaju za put, onda nekad moramo baš brzo sve da pripremimo. Ujutro odlazimo po veš, pa ga onda naveče vraćamo”, dodaje Ivana.
U Caritasovom vešeraju se nalaze dvije mašine i dvije sušilice za veš. Kako nam kažu Amra i Ivana, ovdje se dnevno opere 18 mašina veša, isto toliko sušenja.
“Trenutno svaki dan obilazimo četiri lokacije. Najprije idemo u Sigurnu kuću centra «Puž» gdje uvijek imamo oko 20 korisnika naših usluga. Potom se uputimo u Dnevni centar Emmaus. Tu ljudi u pokretu mogu svaki dan da se istuširaju, promjene veš, pa je tako i potreba za našim uslugama velika. Nakon toga, obilazimo Drop-in centar gdje također ljudi mogu ostaviti svoj veš za pranje. Tu je i nekoliko stanova gdje žive tražioci azila. Zanimljivo je također da pružamo usluge i korisnicima Merhametove kuhinje koji nisu u mogućnosti da sami sebi operu veš”, ističe Ivana.
Naše sugovornice napominju da upravo po odjeći se može vidjeti kakav su put ovi ljudi prošli i kroz kakve muke dok dođu do našeg grada.
“Njima je ova usluga i više nego potrebna. Blanjtavo, poderano, vrlo često i odjeća koja se više ne može iskoristiti. Neke stvari čak znamo da operemo na ruke, pa tek onda ubacujemo u mašinu”, napominje Ivana.
Kako stvari stoje, potrebe za ovim vešerajom sve su veće i među našim ljudima.
Na kraju razgovora naše sugovornice zaželile su svima sretne nastupajuće blagdane.
S. P.
