Na misi Polnoćki u Tuzli, u crkvi Franjevačkog samostana, kojom dočekujemo rođenje djeteta Isusa okupio se veliki broj vjernika. Bilo je jako svečano, lijepo i sveto. Polnoćka nas je uvela u najsvjetliji blagdan i odagnala od nas, makar na trenutak, sva sivila današnjice.
“Iako smo danas stigli, živimo vani, nizašto ne bismo propustili Polnoćku. Nije Božić bez Polnoćke”, kaže nam Andrijana.
“Došli smo s djecom. Oni do sada nisu dolazili, jer su mali. Ali su sada sami iskazali želju da idu s nama. Djeci je ovo doživljaj, a i nama je ovo posebna Polnoćka jer smo prvi put došli s djecom”, kaže nam mladi bračni par Pejić.
I tako, redali su se osjećaji oduševljenja i blagosti kod vjernika na ovu svetu noć u Franjevačkom samostanu u Tuzli. Svetu misu Polnoćku predslavio je gvardijan Franjevačkog samostana u Tuzli fra Željko Nikolić uz koncelebraciju župnog vikara fra Mije Ljubisa, dok je pjesmom Polnoćku uzveličao župni zbor Iuventus Salinarum pod ravnanjem Zlatka Špoljarevića.
U veoma otvorenoj i jasnoj pripovijesti fra Željko Nikolić je stalno govorio o miru. Istaknuo je da Božić u svojoj srži nosi jednu ključnu poruku – Čovjeku, svijetu i Bogu potreban je mir.
“Dok smo večeras okupljeni u crkvama radosni što živi i zdravi dočekujemo još jedno rođenje našeg Gospodina, promatrajući događaje u svijetu oko nas ne možemo ne zavapiti za mirom… I to mirom u svome dvostrukom značenju”, istaknuo je gvardijan na početku propovijedi.
Naglasio je da smo danas svi željni mira, balansa akcije i meditacije, rada i odmora, djelovanja i kontemplacije. Balansa kojega je narušio suvremeni način života, istkan od stalnoga trčanja za ispunjenjem svoje mehaničke funkcije u svijetu: funkcije radnika, roditelja, učitelja, menadžera, vjerskoga ili nekoga drugoga službenika.
“Čovjek našega vremena je sveden na anksioznoga ili depresivnoga muškarca ili ženu, otuđenu pritiskom kulture individualizma i uspjeha. Kultura prisilnoga egocentrizma stvara od čovjeka pojedinca, stroja bez empatičnosti, od obitelji skup jedinki koje ne osjećaju jedni druge kao svoje, od društva bezličnu masu egomaničnih bića bez suosjećanja i odgovornosti za drugoga, a od države ili njezine politike stvara se kasta povlaštenih lovaca za voljom za moću. Sve to je proizvelo, uz spomenute anksioznosti i depresije, strah od smislene budućnosti i masovnu bježaniju u tzv. „društva blagostanja“, na Zapad, gdje situacija nije ništa bolja”, napomenuo je.
Stoga je neophodno vratiti čovjeka njemu samomu i barem ovih dana, dok traju blagdani, pomoći mu sići u dubine vlastite rastrganosti gdje će pronaći barem nešto od mira i spokoja koji ga čine čovjekom.
“Božić je zaista prigoda za taj povratak čovjeka samome sebi i istinskom iskustvu obitelji, društva, politike i države. Iskustvu mira o kojemu pripovijedaju božićna evanđelja i pjevaju božićne pjesme”, istaknuo je gvardijan fra Željko te pozvao sve ljude na stvaranje mira.
“Draga braćo i sestre, dok vapimo za mirom moramo postati svjesni da nam nitko taj mir neće donijeti, ako se mi oko mira ne potrudimo, ako mi ne postanemo blagovjesnici poruke koja noćas odzvanja crkvama cijelog svijeta. Dragi vjernici i dragi sugrađani dok okupljeni u ovoj našoj crkvi dočekujemo još jedno Rođenje zapamtite da mir nema alternativu….mir je poruka Božića oko koje smo i noćas okupljeni”, poruka je gvardijana fra Željka Nikolića.
Upravo ovakve poruke mira ohrabruju, jer je današnji čovjek umoran od loših vijesti, strašnih slika kojima smo svakodnevno okruženi. Strah koji živi u čovjeku, zbog neizvjesnosti od sutrašnjice, može ublažiti jedino mir i ljudi koji su kroz svoje djelovanje, poput naših svećenika, spremni svakodnevno propovijedati mir. Ljubav među ljudima najvažnija je poruka Božića.
Večerašnje slike Polnoćke iz Tuzle vraćaju nadu da ljudi žele jedino sretan i ispunjen život, vape za mirom. U to smo se uvjerili i kroz razgovore s ljudima nakon mise polnoćke uz kuhano vino koje su pripremili naši franjevci.
Maja Nikolić
