U nedjelju 5. listopada skupina tuzlanskih vjernika, predvođena gvardijanom fra Željkom Nikolićem i samostanskim vikarom fra Mijom Ljubosom, tradicionalno je hodočastila u Bač Gospi Gradovrško-bačkoj.
Slika Gospe Gradovrško-bačke više od tri stoljeća povezuje puk tuzlanske župe i bačke vjernike, a u novije je vrijeme ova veza održavana i vidljiva kroz hodočašće na prvu nedjelju u listopadu.
Od 2007. godine okupljaju se u Baču sadašnji župljani tuzlanske župe i potomci nekadašnje Župe Soli čiji su pretci u 17. stoljeću doselili u plodni bački kraj. Povezanost između Tuzle i Bača seže u daleku prošlost kada su, nakon napuštanja gradovrškog samostana 1688. Godine, preostali franjevci s narodom krenuli prema sjeveru i konačno se zaustavili na području Bačke. Kao što je poznato, tada su sa sobom ponijeli ikonu Gospe Gradovrške koja se do tada nalazila u samostanu na Gradovrhu. Danas se ikona Gospe Gradovrško-bačke čuva u franjevačkom samostanu u Baču i izložena je na časšćenje vjernicima.
Kada su na ovogodišnjem hodočašću stigli u Bač, tuzlanski su hodočasnici prvo posjetili franjevački samostan gdje ih je srdačno dočekao gvardijan fra Josip Špehar. Potom su se kratko u molitvi zadržali pred ikonom Gospe Gradovrško-bačke. Nakon toga su tuzlanski hodočasnici u samostanskoj crkvi, zajedno s domaćim vjernicima, sudjelovali u svetom misnom slavlju. Svetu misu je predvodio gvardijan fra Željko, uz koncelebraciju fra Mije Ljubosa i župnika Župe Bač vlč. Marinka Stanića. Na početku misnog slavlja fra Željko je pozdravio tuzlanske vjernike i domaćine koji u zajedništvu izražavaju svoju pobožnost Gospi Gradovrško-bačkoj, čašćenoj i čuvanoj u starom bačkom samostanu.
Propovijedao je fra Mijo Ljubos koji je tumačeći nedjeljna misna čitanja istaknuo kako ona govore o vjeri.
„Imamo li mi vjeru čuda ili pak čudo vjere? Imamo li vjeru koja treba proizvoditi čuda ili imamo čudesnu vjeru koja dolazi iz pouzdanja u Boga? Ako bismo imali tako veliku vjeru, bismo li bili ponosni na svoju vjeru ili na čuda koja iz nje proizlaze?“ započeo je promišljanje o osobnoj vjeri fra Mijo promišljajući o glavnim naglascima misnih čitanja, dok se nije zaustavio na evanđelju u kojem Isus govori o snazi vjere.
„Ima li u nama onog čuda vjere, čudesne vjere? Kada se završe svi naši poslovi, kada na koncu dana vidimo koliko smo se trudili, koliko smo nastojali oko nečega, kada vidimo koliko smo se patili, možemo li reći: ‘sluge mo beskorisne’? Kada Isus kaže da smo ‘sluge bskorisne’, ne znači da nemamo koristi, nego da nam on daje tu korist. A ono što trebamo uvijek činiti, jest svjedočiti – to nam nikad ne smije dosadit“, dio je fra Mijine propovijedi koji je na kraju zaključio :„Možemo, po uzoru na našu Gospu Gradovrško-bačku, imati to zrno vjere i pouzdanja u Gospodina iz kojih ćemo svjedočiti i premještati dudove iz Bača u Tuzlu i iz Tuzle u Bač.“
Misno slavlje glazbeno je animirao Zlatko Špoljarević.
Na kraju svete mise domaći gvardijan fra Josip pozdravio je hodočasnike iz Tuzle i zahvalio im na zajedništvu i dolasku u Bač. Susret je nastavljen u samostanskoj blagovaonici na zajedničkom ručku koji su pripremili vrijedni domaćini.
M. B.
