Tuzla će u nedjelju 19. listopada postati pozornica jedne od najpoznatijih opera svih vremena — Carmen Georgesa Bizeta. U izvedbi polaznika Ljetne operne škole Sućuraj, publiku na pozornici Hrvatskog kulturnog centra “Sveti Franjo” očekuje spoj mladalačke energije i ozbiljnog umjetničkog rada. Dirigentskom palicom orkestrom i izvođačima ravnat će maestro Darijan Ivezić, koji zajedno sa sveučilišnom profesoricom i opernom pjevačicom Vedranom Šimić vodi ovu inspirativnu glazbenu priču.
U razgovoru za Hrvatski glasnik, maestro Ivezić otkriva kako je raditi s mladim talentima, što za njega znači “Carmen” i koliko je važno mladima otvoriti vrata operne umjetnosti.
Opera Carmen u Tuzli nije samo kulturni događaj, već i potvrda da opera ima budućnost – u rukama novih generacija.
Razgovarala: Maja Nikolić
HG: Maestro Iveziću, kako je došlo do saradnje s ljetnom opernom školom Sućuraj i ideje da se Carmen izvede u Tuzli?
IVEZIĆ: Ljetnu opernu školu Sućuraj je u ljeto 2023. pokrenula Vedrana Šimić, uz dragog kolegu s Muzičke Akademije Simona Dešpalja. Na prvom izdanju Škole ostvarena je produkcija opere “Ivana Orleanska” P. I. Čajkovskog, koja je također izvedena u Tuzli s velikim uspjehom. Za drugo izdanje škole pozvan sam pridružiti se uhodanom timu u pripremi i izvedbe opere “Carmen” G. Bizeta, na čemu se ovim putem zahvaljujem Vedrani Šimić, sjajnoj sopranistici i vokalnoj pedagoginji. Naslov je došao sam po sebi, budući da je “Carmen” jedan od najpoznatijih opernih naslova, istovremeno vrlo prikladan mladim pjevačima, a uz to je i praizvedena 3.3.1875., čime se ove godine obilježava 150 godina od prve izvedbe u pariškoj Opéri Comique. Nakon uspješne izvedbe naše produkcije u Sućurju, ideja je naš rad prikazati diljem regije, budući da su i sami polaznici iz raznih krajeva, od Stoca i Sarajeva preko Podgorice i Bitole pa sve do Čakovca, Lumbarde i Novske. Osobno mi je drago što će upravo Tuzla biti domaćinom prve gostujuće izvedbe nakon ljetne u prekrasnom Sućurju.
HG: Koliko je izazovno raditi s mladim pjevačima koji tek ulaze u svijet opere?
IVEZIĆ: Uz rad u matičnoj kući, Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu, imam priliku raditi s mladim pjevačima i unutar nekoliko kolegija na Muzičkoj akademiji, gdje sam vanjskim suradnikom Odsjeka za pjevanje. Ponajviše je taj odnos vidljiv kroz Studij opernih uloga i Opernu glumu. Velika je čast i istovremeno odgovornost mladim pjevačima prenijeti vlastito iskustvo o izgovoru teksta, poznavanju raznih glazbenih stilova, ali i vlastito viđenje detalja operne tehnike, odnosno estetike unutar određenih razdoblja. Dodatni je izazov, zajedno s njihovim mentorima, odabrati prikladne uloge za njihov razvoj – kako glazbeno-tehnički, tako i interpretativni, odnosno emotivni. U tom duhu mi je drago da su se upravo dvije kolegice sa studija prijavile i na Ljetnu opernu školu, tijekom koje su pokazale osjetni napredak u navedenim aspektima, što dakako svakog mentora iznimno veseli. Dirigent mora imati razumijevanja za mlade kolege, budući da ih određena znanja i ponajprije iskustva tek očekuju, ali mnogi upijaju informacije velikom brzinom i, uz dodatak vlastitog talenta, dižu ljestvicu i od sebe samih, ali i od nas ponešto starijih kolega.
HG: “Carmen” je opera prepuna strasti, emocija i temperamenta. Kako to prenijeti publici i izvođačima koji su još na početku karijere?
IVEZIĆ: “Carmen”, kao sjajan primjer romantičarske opere, svojevrsni predvodnik tzv. verismo stila u glazbi, pred pjevače stavlja visoke zahtjeve. Većina je uloga prikladna mladim glasovima, uz dodatni izazov scenskog pokreta zbog same španjolske melodike i ritma u orkestralnom materijalu, ali i zbog većinom višeglasne glazbene strukture, koja podrazumijeva konstantno osluškivanje kolega i svoje pozicije unutar harmonijske strukture. Dvije glavne uloge, Carmen i Don José, uz sve navedeno imaju i veliki dramaturški raspon i zahtjevnost, gdje je iznimno važno ulogu prvenstveno posložiti glazbeno i vokalno-tehnički, a potom se tek upustiti u snažnu emotivnost likova, ponajviše u zajedničkim scenama u drugom i četvrtom činu.
HG: Što je po vašem mišljenju ono što ovu operu čini bezvremenskom i bliskom publici i danas?
IVEZIĆ: “Carmen” će zasigurno živjeti još 150 godina, koliko se obilježava od njene praizvedbe, odnosno možemo reći – dok je operne umjetnosti. Zasluga je to dakako njenog skladatelja, Georgesa Bizeta, koji praizvedbu nažalost nije doživio, a koji je glazbeni jezik opere bazirao na španjolskom folklornom idiomu te sjajnom libretu Ludovica Halévyja i Henria Meilhaca koji ne ostavlja prostora za predah – niti publici, a niti izvođačima. Svaki čin “Carmen” zaista proleti u jednom dahu, a svaki je glazbeni broj istovremeno i svojevrsni “hit” sam za sebe. Svaka je uloga, od one najmanje do naslovne veliki zalogaj, ali i gušt, opernim umjetnicima i svaka je produkcija nova radost i novo iskušenje. Koliko su opće poznate melodije svojevrsno olakšanje, zapravo je pred izvođačima veća zahtjevnost kako nešto toliko ukorijenjeno u našu baštinu predstaviti na iskren i spontan način.
HG: Koliko je važno da gradovi poput Tuzle imaju priliku vidjeti i čuti ovakve projekte, posebno s mladim umjetnicima?
IVEZIĆ: Gostovanja opernih projekata u sredinama koje nemaju svoje glazbeno kazalište od iznimne je važnosti, kako za publiku, tako i za nas izvođače. Nebrojeno mi je puta netko iz publike prišao i osobno se zahvalio na glazbenom iskustvu koje smo im pružili, jer ga nemaju prilike osjetiti svaki dan. Nema ljepšeg komplimenta za umjetnika, nego kad energija i emocija dođu direktno do slušatelja i ostanu u uhu i duši još dugo vremena. Takvo je iskustvo posebno i mladim umjetnicima, koji tako uče nešto i o sebi kao glazbenom mediju, ali i o važnosti predanosti ovome pozivu koji nas sve okuplja. Smatram važnim kontinuitet prisutnosti kazališne umjetnosti i u manjim sredinama, jer se samo tako sadi sjeme novih glazbenih nada i talenata, a koji se zaista mogu pronaći i u najmanjim mjestima.
HG: Kakve su reakcije na dosadašnje probe i pripreme? Osjeća li se uzbuđenje?
IVEZIĆ: Kraj kolovoza na otoku Hvaru je posebno iskustvo, koje se teško riječima može opisati, a ponajviše zbog gostoprimstva naših domaćina na otoku te idejne začetnice, prof. Šimić. Projekt će vječno ostati u sjećanju po obiteljskoj atmosferi, zajedničkom radu na glazbi, ali i druženju te brojnim razgovorima. Svaka prilika ponovnog okupljanja nova je radost i novo uzbuđenje, a posebno zbog nove publike u sredini gdje većina nas dolazi po prvi puta. Dodatne ćemo korekcije, kako dolikuje glazbenicima, održati i u Zagrebu, a potom i prije same predstave, kad ćemo se svi zajedno okupiti. Mladi su umjetnici već u karijerama pa je uvijek izazov pronaći termin koji svima odgovora – ali srećom, uspjeli smo bez puno brige.
HG: Šta biste poručili publici koja će doći pogledati “Carmen”?
IVEZIĆ: Glazbeni jezik opere “Carmen” odvest će vas u Sevillu krajem 18. stoljeća već u prvom taktu uvertire, koja je nerijetko i samostalna točka koncertnog programa simfonijskih orkestara. Atmosfera radnika tvornice duhana, vojnika te građana, zajednički okupljenih kod krčmara Lillas Pastie, ne popušta sve do završnog dueta Carmen i Don Joséa, iako Bizet majstorski drži slavljeničku atmosferu do samog kraja opere, ovoga puta kao pozadinska zvučna slika toreadora Escamilla i koride. Naša je produkcija “Carmen” nešto kraće forme, ali su zadržani svi najvažniji glazbeni ulomci, te kao takva zaista proleti u tren oka. Veselimo se brojnoj publici i ponajviše prvom posjetu prekasnoj Tuzli.
