Narodna kuhinja „Imaret“ Tuzla trenutačno priprema 2522 obroka. U odnosu na kraj prošle godine kada je broj korisnika bio 2400, ovo je povećanje za 150 osoba koje su u protekla dva tjedna potražile topao obrok. Ukazuje to na sve težu socijalnu sliku društva, a od ove narodne kuhinje zahtijeva dodatne napore za osiguranje svih potrebnih namirnica za pripremanje obroka i resursa za njihovo isporučivanje korisnicima. Osim u Tuzli, obroci se služe još u Lukavcu, Gračanici i Kalesiji na ukupno 20 punktova. Ovaj tjedan na otvorenom punktu u Kiseljaku, svakodnevno se prijavi oko 50 novih korisnika.
Loš standard građana u Bosni i Hercegovini svakodnevno sve veći broj njih navodi da barem jedan topao obrok pronađu u Narodnoj kuhinji. Iako je do sada struktura korisnika Narodne kuhinje u najvećoj mjeri obuhvačala osobe starije od 60 godina, a obroci se dijelili najvećim dijelom u Tuzli, sada se situacija znatno izmijenila.
„Sada imamo veliki broj kompletnih porodica sa djecom. 2522 obroka svakodnevno dijelimo na 20 punktova. Zatim, 230 obroka vozimo i na kućni prag. To su osobe starije od 60 godina, bolesne i iznemogle. Kada god odemo na teren, uočimo nove potrebe i jave nam se ljudi sa novim zahtjevima za obrok. Ovu praksu uveli smo s početkom pandemije kada mnogi ljudi nisu mogli dolaziti po svoj obrok, ali se ukazala potreba da ona i ostane“, navodi direktorica Regionalnog odbora „Merhameta“ Tuzla, Mensura Husanović.
Poskupljenja osnovnih životnih namirnica utjecala su, između ostalog, na povećan broj korisnika Narodne kuhinje s jedne strane, ali i na samo pripremanje obroka s druge strane. Stoga su iz tuzlanskog „Merhameta“ pozivali pojedince i gospodarske subjekte da se pridruže pomoći pripremanja obroka za njihove najugroženije sugrađane.
„Broj korisnika se i dalje svakodnevno i ubrzano povećava. Apeliramo na naše sugrađane da, ukoliko su u mogućnosti, pomognu. Prvenstveno nam je potrebno brašno, jer u sklopu kuhinje imamo i našu pekaru. Zatim krumpir, ulje, grah, riža, tjestenina…“
Iako ističe da Vlada Tuzlanskog kantona i gradovi u kojima postoje punktovi izdvajaju sredstva za pripremanje obroka i rad Narodne kuhinje, Husanović kaže da je to tek 30 posto od ukupnih troškova koje imaju. Postoje i brojni redoviti i povremeni donatori, ali s obzirom na svakodnevni povećani broj korisnika, upitno je do kada će zalihe biti dovoljne, odnosno hoće li se ovim tempom uspjeti odgovoriti sve izraženijim potrebama korisnika.
E.A.
