Naslovna Istaknuto Tuzla: Emotivan susret sadašnjih i nekadašnjih štićenika Doma za djecu bez roditeljskog...

Tuzla: Emotivan susret sadašnjih i nekadašnjih štićenika Doma za djecu bez roditeljskog staranja

100

Četrdeset i šestero djece Doma za djecu bez roditeljskog staranja Tuzla uživalo je u bajramskim radostima s nekadašnjim štićenicima Doma. Svi su jedva čekali da jedni druge upoznaju. Brojne sportske aktivnosti, zajednički ručak, darovi i druženje svima je mnogo značilo. Nekadašnji štićenici kažu da će ovakvi susreti postati tradicija. Ističu da su blagdani sjajni dani da svi budu radosni.

Dirljiv je bio susret  umirovljene učiteljice Doma, Kade Pandur i nekadašnjeg štićenika Rasima Jusića koji živi izvan granica BiH. Za Bajram je prvo posjetio Dom za djecu bez roditeljskog staranja gdje je odrastao i prisjetio se kako je to bilo nekada.

„Za Bajram smo ovdje imali hor i priredbu. Vaspitačice su nas posebno pripremale. Imali smo taj dan i bolji ručak. Ono što je bilo nekad, tad je bio lijep ručak. Posebno poslije rata. Tako da nismo osjetili da nemamo roditelja. Ja imam svoju vaspitačicu, uvijek joj odem. Kad god dođem u Tuzlu vidimo se sa svojim drugovima“, kaže nam Rasim.

Učiteljica Kada Pandur ponosna je na svu djecu iz Doma. Ona je 1993. godine, prema ratnom rasporedu došla raditi u Dom za djecu bez roditeljskog staranja gdje je ostala do kraja svog radnog vijeka 2015.godine. Ističe da je najteže trenutke provela s djecom koja su svakodnevno pristizala iz Srebrenice. Nakon završetka rata mogla se vratiti na prijašnje radno mjesto, ali ovu djecu nije željela ostaviti, nego ih je željela ostaviti sigurne kada izađu odavde.

„Ja moram reći da su te generacije, generacije koje su uspjele u životu. I ja kao odgajatelj, a u kontaktu sam s brojnim odgajateljima, pratimo ih. Hvala Bogu da imaju te društvene mreže i jako smo ponosni na njih. Ponosni smo, jer se nikada nisu libili reći da su odrasli u Domu, jer to su bila djeca ljubavi i uvijek ću to reći. Oni su danas profesori, inženjeri, arhitekti, doktori. Baš sam ponosna što ih ovako na Bajram vidim kao sretne ljude koji imaju svoje porodice“, kaže Kada Pandur.

I Zijo Ribić je u Domu za djecu bez roditeljskog staranja odrastao kao dijete kojemu su u Zvorniku ubijeni roditelji, brat i šest sestara. Danas je mirotvorac, suprug i otac kćerke Sare.

„Bilo je jako tužno kada dođe Bajram, jer mi znamo da druga djeca imaju roditelje, da dobiju neki novac, imaju neke izlaske, dok mi to nismo imali. Mi smo imali samo jedni druge. Nakon toliko godina opet smo se sreli, opet imamo samo jedni druge, ali sa svojom djecom.“

Mališani koji su danas štićenici Doma, ne mogu pred novinare. Ali radost što im dolaze sa svih strana, što će s njima imati utakmicu i družiti se, ne skrivaju.

„Možda jeste malo teško bilo, ali kada pogledamo, mi smo svi te neke slične sudbine. Onda je nama lakše, jer imamo jedni druge. Uvijek smo imali one koji nas obilaze i uvijek smo se, iskreno, radovali paketićima, bez obzira koji praznik bio“, kaže nam Mersiha Kavazović koja je u Domu živjela 18 godina.

S posebnim emocijama o svom životu u Domu govorio je Ramo Hrnjić.

„Ovo danas je izuzetno lijepa priča. Izuzetno lijepo sjećanje i druženje i sve. Znate kako, nama je UNPROFOR u ratu donosio kolačiće, čokoladice i ostale sitnice. Ovo danas mi djeci darujemo od sveg srca“, rekao je Ramo.

Djeca koja danas žive u Domu  žele pored sebe samo ljude velikog srca i blagdan pun radosti.

M. Nikolić