Naslovna Istaknuto Svečanim misnim slavljem na Tetimi proslavljen blagdan Svetog Ivana Krstitelja

Svečanim misnim slavljem na Tetimi proslavljen blagdan Svetog Ivana Krstitelja

388

Svetim misnim slavljem je u petak, 24. lipnja, na Tetimi proslavljen blagdan Svetog Ivana Krstitelja, nebeskog zaštitnika ovoga podmajevičkog sela.

Najveći je to događaj u životu mještana Tetime koji ovih dana žive drukčijim životom, ne samo zbog toga što su počeli ljetni odmori nego zato što su se bližili, za njih posebni i sveti dani – trodnevna priprava i središnja proslava njihova nebeskog zaštitnika. Svete mise trodnevnice su trebale pobliže duhovno vjernike uvesti u proslavu i obilježavanje blagdana Svetog Ivana Krstitelja. Trećeg dana misnoga trodnevlja – pred misu bdjenja – Tetimljani, hodočasnici iz okolnih sela i vjernici iz Tuzle, tradicionalno sudjeluju u jedinstvenu događaju, kada od mjesta stare tetimske kapele – kod križa, hodajući u procesiji i noseći kip svetog Ive uz molitvu krunice, traže zagovor svojeg zaštitnika i ištu njegovu pomoć u nošenju životnih križeva. Narod s likom svojega svetca – koji drži uzdignutu ruku kao da pokazuje pravi put – prolazi svojim selom pri čemu svjedoči vjernost Bogu i odanost rodnoj grudi.

Svetu misu je na dan proslave Svetog Ive Krstitelja slavio samostanski i župni vikar tuzlanske župe i samostana fra Mario Katušić. Prije početka svete mise vjernici su sudjelovali u molitvi blagoslova polja, kao i njihovi pretci u prošlosti koji su se uzdali u Božji blagoslov dok su radili na svojim poljima i sabirali plodove vlastitog rada.

Fra Mario je u propovijedi želio još više osvijetliti lik svetog Ivana Krstitelja kojeg je nazvao velikanom i istaknuo kako on stoji na prijelazu iz Staroga u Novi zavjet. Dodao je kako Isus za njega kaže da među rođenim od žene ne usta veći od Ivana Krstitelja.

„Ivan je bio iznimno skroman i ponizan, priznajući Isusovo prvenstvo. Veliki ljudi su uvijek ponizni. U današnjem čitanju prorok Izaija govori o sebi, ali Crkva te riječi posebno primjenjuje na Ivana Krstitelja. Gospodin me pozvao od krila materina, od utrobe majke moje on me imenovao. Znamo kako Lukino evanđelje opisuje da je anđeo Ivanovu ocu Zahariji najavio čudesno Ivanovo rođenje. Na primjeru Ivana Krstitelja vidimo kako kod Boga ništa nije slučajno, sve čini s namjerom, već prije samoga rođenja. Nije samo Ivan Krstitelj bio pozvan biti suradnikom Božjim na putu spasenja, nego i nas je Bog na jednak način pozvao. Bog nas u Kristu sebi izabra prije postanka svijeta da budemo sveti i bez mane pred njim. Ivan Krstitelj je cijeli svoj život privlačio ljude. Nije ih okupljao zbog čudesa i izlječenja bolesnih, nego zbog snažnog svjedočenja Božje prisutnosti. Mnogi su dolazili želeći se krstiti jer je svojim jednostavnim životom i svjedočenjem utjecao na njihov život. Ivan je bio poseban u Božjim očima, imao je cilj za kojim je išao, uvjeren u poslanje svoga života. I nama danas kažu da smo posebni, ali to nam kažu potrošačke kulture koje nas žele prisvojiti. Njihov je cilj prisvojiti nas i privući za svoje viđenje svijeta i života te postoji opasnost upadanja u njihove zamke čime postajemo robovi krivih ciljeva. Brojne marketinške tvrtke nas privlače da kupimo njihove proizvode i da ćemo tako nešto postići, a Ivan nije ništa obećavao doli spasenje ako se čovjek obrati i promijeni svoj život“, neki su od naglasaka fra Mariove propovijedi. Također je kazao kako je Ivan Krstitelj primjer kako ono duhovno treba imati najvažniju ulogu u našem životu i naglasio kako smo svi pozvani, po primjeru Ivana Krstitelja, na skromnost koja nas spušta do onih ljudi koji su negdje daleko, kako smo pozvani na propovijedanje kojim donosimo Božju riječ do mnogih ljudi, osobito onih koji su izgubili nadu u život i na vjernost Kristu čime pokazujemo koliko je velika Božja ljubav koja daje Sina žrtvovati da bi svijet otkupio.

Nakon misnog slavlja vjernici su se zadržali u crkvenom dvorištu u kojem se nalazi novopostavljeni zavjetni križ, dar  tetimske obitelji, koji je na misi uočnici blagoslovio gvardijan fra Željko Nikolić i tom ga prigodom nazvao zalogom vjerničke posvećenosti Bogu i potporom u svim životnim potrebama.

Kako Tetimljani drže do svoje crkve, pokazuje i nedavna ugradnja automatskog električnog zvona u zvonik crkvice koje će vjernike  tri puta dnevno podsjećati na njezinu važnost i postojanje u selu – crkvice  s kojom se rađaju, koju stasajući posjećuju i u njoj upućuju Bogu svoje usrdne molitve, a ako odu iz rodnog kraja, njoj se uvijek mogu vratiti i osjećati se svoji na svome.

M. Bosankić