Sve češće se u javnosti govori o nestašicama hrane, kako u Bosni i Hercegovini, tako i u svijetu. Svjedočimo stvaranjima zaliha za koje je upitno mogu li se adekvatno skladištiti i iskoristiti. Rezultat je vještačko povećanje cijena koje građanima naravno ne pogoduje. Spas bi se mogao potražiti u vlastitoj proizvodnji hrane za što se u posljednje vrijeme osigurava veći novac i dodjeljuju zemljišta. Mogu li poljoprivrednici u ovim uvjetima osigurati dovoljne količine hrane za domaće potrebe, kako im osigurati dovoljnu podršku, razgovarali smo sa Suadom Selimovićem, tajnikom Udruženja za poljoprivredu i prehrambenu industriju Kantonalne privredne komore Tuzla.
HG: Kada je u pitanju poljoprivreda u Bosni i Hercegovini, nalazimo se u izuzetno teškoj situaciji, a upravo vlastita proizvodnja hrane može i treba biti naš spas. Koji su to ključni problemi i u kojem pravcu krenuti sa rješavanjem?
SUAD SELIMOVIĆ: Ključni problem jeste da su oni ljudi koji se bave profesionalno poljoprivrednom proizvodnjom i koji su pravi robni proizvođači, zanemareni. Mi moramo posvetiti posebno pažnju tim gazdinstvima, pomoći im, a kako bi oni dalje sa svojom mehanizacijom mogli pomoći stanovništvo koje zasijava manje površine i pravi vlastitu hranu za porodične potrebe. Ključno u ovom momentu je da zasijemo svaki hektar površine predviđene za to.
HG: Vlada Tuzlanskog kantona je usvojila Plan proljetne sjetve, Grad Tuzla je raspisao javni poziv za dodjelu poljoprivrednog zemljišta. Čini se da se na nešto intenzivniji način pristupa rješavanju problema poljoprivrednika. Je li to dovoljno?
SUAD SELIMOVIĆ: Mi smo već imali jedan sastanak sa kantonalnim resornim ministrom i razgovarali smo o problemima proizvodnje hrane na području Tuzlanskog kantona. Međutim, mi imamo vladu koja je tek formirana tako da su naši prijedlozi saslušani, evidentirani, a kakvi će potezi uslijediti mi to još ne znamo. Imamo obećanja da će poticaji u poljoprivredi i generalno ulaganja u poljoprivredu biti uvećani. Međutim, na tržištu stalno rastu cijene goriva, đubriva i ostalih repromaterijala. To ulijeva nervozu među poljoprivrednike, a i mešu stanovništvo koje će kasnije kupovati proizvode. Mi već imamo najave nova poskupljenja mlijeka i hljeba. Mi zato moramo djelovati brzo da se na teren stavi što više đubriva i goriva i da se vidi da se na tereni nešto dešava.
HG: S obzirom na poskupljenja o kojima se govori, kako plasirati proizvode na tržište i kako potaknuti one koji se tek trebaju uključiti u proizvodnju hrane da to i urade?
SUAD SELIMOVIĆ: Mi smo iznijeli potrebu da se pod hitno uključe robne rezerve kada je u pitanju ova godina, jer ukoliko uključimo dosta površina, imaćemo i dosta viškova, a funkcija robnih rezervi i jeste da, u periodu žetve i berbe, otkupe viškove poljoprivrednih proizvoda i povuku u skladišta. Na taj način čuvamo od bankrota poljoprivredne proizvođače, jer oni te niske cijene neće moći podnijeti. Robne rezerve služe i u ovakvim situacijama kada je nedostatak poljoprivrednih proizvoda, da ih izvučemo iz robnih rezervi, stavimo na police i spriječimo rast cijena. Bez funkcionisanja robnih rezervi ne možemo govoriti o ozbiljnom pristupu problemima u poljoprivredi. To je ono što nas najviše zabrinjava, jer su u Republici Srpskoj robne rezerve u stečaju, a u Federaciji BiH se ne može doći do informacije šta se u robnim rezervama nalazi.
HG: Kako se ponašati u ovim uvjetima? Što biste poručili onima koji su se u ovom trenutku odlučili da počnu sa vlastitom proizvodnjom hrane?
SUAD SELIMOVIĆ: Ko god je u prilici, trebao bi zasijati barem porodičnu baštu i da tokom ljeta imamo dovoljno povrtlarskih kultura za ličnu konzumaciju. Najvažnija kultura koju bih preporučio da se zasije je krompir. Ono što nas očekuje jeste da, kada dođu na tržište proizvodi koji su proizvedeni sa ovim inputima, onda ćemo vidjeti da će cijena tih proizvoda biti do tri i četiri puta veća.
E.A.
