Današnji datum, 26. ožujka se u svijetu obilježava kao ljubičasti dan ili Dan pružanja podrške oboljelima od epilepsije. Bosna i Hercegovina se obilježavanju pridružila prije deset godina. Klinika za neurologiju UKC-a Tuzla trenutačno radi na pravljenju registra svih oboljelih od epilepsije, a uskoro će biti u funkciji i savjetovalište za oboljele, odnosno one koji o njima brinu.
Epilepsija je jedno od najčešćih neuroloških oboljenja. Ona podrazumijeva ponavljanje krize svijesti koje mogu pogoditi fizičko, mentalno ili bihejvioralno funkcioniranje osobe. Uz to što se osoba mora nositi sa epileptičnim napadima, svakodnevnim uzimanjem lijekova i prilagođavanjem života bolesti, nerijetko su pacijenti oboljeli od epilepsije stigmatizirani u društvu. Iako se u velikom broju slučajeva radi o osobama koje, uz određena prilagođavanja, imaju sasvim uredan život, svijest u javnosti o tome često nije na odgovarajućem nivou. Upravo iz tog razloga se, a na inicijativu djevojčice Megan Cassidy, njenih roditelja i Udruge za epilepsiju iz Nove Škotske u Kanadi od 2008. godine 26. ožujka obilježava kao Dan podrške oboljelima od epilepsije. Ovom obilježavanju pridružila se i Klinika za neurologiju UKC-a Tuzla.
Ove godine organizirali su druženje sa građanima na Trgu slobode u Tuzli gdje će sedam dana jedno drvo biti ukrašeno ljubičastim lampicama, a kako bi građane zainteresirala da nauče više o epilepsiji.
„Trebamo biti podrška osobama sa epilepsijom. Nema razloga da se osjeća strah od ove bolesti, a naročito ne stigmatizirati oboljele. Podrška možemo biti tako što ćemo naučiti šta je ova bolest i kako se ponašati u slučaju da se nađete u situaciji kada osoba ima epileptički napad. Osnovno što treba znati je da trebate pokušati spriječiti pad osobe i naročito udarac glavom. Potom osobu položite na stranu, oslobodite joj dišne puteve, pod glavu stavite bilo šta mekano što imate pri ruci (jaknu, torbu…), a kako se prilikom nevoljnih pokreta ne bi povrijedila”, ističe dr. Larisa Kovačević, šefica Odjeljenja za opću neurologiju Klinike za neurologiju UKC-a Tuzla.
Oko jedan posto ukupne populacije u svijetu ima neki oblik epilepsije. Ukoliko se radi o idiopatskoj epilepsiji, ona se ne može ničim preduhitriti, niti se može nečim spriječiti. Prvi put kada neki pacijent dobije epileptični napad, odnosno kada dobije krizu svijesti, radi se istraživanje u tom pravcu radi li se o epilepsiji ili ne. Ukoliko se radi o simptomatskoj epilepsiji, onda se poduzimaju koraci da se vidi što je dovelo do tog oboljenja.
„Liječenje epilepsije se obavlja farmakoterapijom. Princip kod liječenja epilepsije je go, low i slow. Dakle, krećemo sa jednim antileptikom u manjoj dozi koja se kasnije povećava. Ukoliko je potrebno, dodajemo i drugi lijek. Izuzetno važan je i psihoterapijski pristup. Naročito je to važno kod mlađih pacijenata, ispod 15 godina koji veoma teško prihvataju da imaju bolest koja je često stigmatizovana u društvu. Stepen izliječenja je veliki ukoliko se ne radi o simptomatskom obliku bolesti. Mi imamo protokol po kojem, ukoliko je pacijent bez napada dvije godine i ukoliko su potrebni nalazi u nekoliko uzastopnih provjera uredni, mi pacijenta možemo polako skidati sa terapije.“, naglašava dr. Lejla Avdić, specijalista neuropsihijar Klinike za neurologiju UKC-a Tuzla.
Pokušati povećati svijest u društvu o oboljelima od epilepsije i ove je godine glavni cilj obilježavanja 26. ožujka ili Ljubičastog dana. U najavi je otvaranje telefonske linije za podršku na Klinici za neurologiju UKC-a Tuzla, a do naredne godine trebao bi biti završen i registar pacijenata oboljelih od epilepsije.
E.A.
