Svjesni smo da je današnji svijet moderan, ubrzan, užurban, te da je tehnologija sve dostupnija širokim masama ljudi. Mnogi ljudi danas imaju sve informacije dostupne u bilo koje doba dana na dlanu svoje ruke kroz internet pretraživače na svome osobnome mobilnom telefonu.
No, međutim, koliko često bivamo žrtvama marketinških trikova i koliko često bivamo odvučeni sa adekvatnog puta preveniranja, dijagnosticiranja i liječenja tegoba jer smo u našemu pretraživaču pročitali da određeni preparat, baš on, jedini, sadrži isključivo (s)tvari koje će baš našemu zdravlju doprinijeti umnogome, do te mjere da nam niti liječnik više neće biti potreban?
Može li se stati u kraj ili napraviti neki vid medijske kontrole reklamiranja ljekovitih supstanci koje su prikrivene pod nazivom „dodatak prehrani“, a što farmaceutskim kompanijama dopušta promociju baš njihove male, čarobne bočice sa tabletama, a što je inače, po naputku Svjetske zdravstvene organizacije i zabranjeno? O Ovoj itekako važnoj temi, za Hrvatski glasnik, razgovaramo s istaknutim doc. dr. Damirom Sabitovićem, primarius- specijalistom kliničke imunologije Univerzitetskog kliničkog centra Tuzla. Doc. dr. Sabitović je inače i predsjednik Udruženja imunologa u Bosni i Hercegovini.
Razgovarala: Blanka Đulabić, dr. med.
HG: Doktore Sabitoviću, postoji li u Bosni i Hercegovini neki vid kontrole marketinga lijekova kakva se sprovodi vani?
Dr. Sabitović: Trenutno je u procesu projekat kojim bi se to kušalo staviti pod kontrolu. Projekat se fokusira na istraživanje problema definicije i transparentnosti proizvoda koji se etiketiraju kao „hipoalergeni“ na bosanskohercegovačkom tržištu. Ova studija ima za cilj istražiti nedostatak standarda i regulacija vezanih za oznaku „hipoalergeno“, posebno u domenu dermatoloških, prehrambenih i drugih proizvoda namijenjenih djeci i odrasloj populaciji.
HG: Što znači da je neki proizvod „hipoalergen“?
Dr. Sabitović: Uvođenje termina „hipoalergeno“ na proizvodima implicira da su manje vjerojatni da će izazvati alergijske reakcije ili poticati iste. Međutim, ova terminologija nema jasne i precizne definicije, a time ni stroge protokole za primjenu. Osnovni izazov proizlazi iz nedostatka standarda i regulatornih smjernica, kako na državnom, tako i na međunarodnom nivou. Termin „hipoalergeno“ nema univerzalno prihvaćenu definiciju. Različite kompanije interpretiraju taj termin na različite načine, što rezultira konfuzijom kod potrošača. U Bosni i Hercegovini ne postoji tijelo poput Agencije za hranu i lijekove koje bi uspostavilo regulativne standarde za upotrebu termina „hipoalergeno“. Ovo stvara pravni vakuum u kojemu kompanije slobodno koriste ovaj termin bez jasnih smjernica.
HG:Kako se testira da li je neki proizvod hipoalergen ili ne?
Dr. Sabitović: Način testiranja proizvoda na njihovu hipoalergenost nije standardiziran. Nedostatak rigoroznih testova i kriterija otežava potrošačima da pouzdano prepoznaju takve proizvode. Potencijalno, potrošači nemaju lako dostupne informacije o sastojcima proizvoda, što je ključno za procjenu potencijalnih alergena.
HG: Mogu li te informacije, koje su nerijetko pisane i vrlo sitnim crnim slovima, a koje ljudi obično ne čitaju, naštetiti čovjeku?
Dr. Sabitović: Nedostatak transparentnosti koji nastaje kao posljedica nečitanja prospekata proizvoda prije uporabe ili manjkavosti gdje u samom pakiranju nedostaje prospekt, pravilo ili naputak o dodatku prehrani, npr., ograničava sposobnost potrošača da donesu informirane odluke. Nedostatak regulacija na nacionalnom nivou otežava poređenje sa standardima i praksama drugih zemalja, što dodatno komplicira identifikaciju hipoalergenih proizvoda. Naše Udruženje Imunologa teži podizanju svijesti o ovoj temi, promoviranju potrebe za naučno utemeljenim pristupima i pozivanju na uspostavljanje striktnih procedura i protokola u vezi s etiketiranjem „hipoalergenih“ proizvoda.
HG: Koliko je uputno da bez konzultiranja svoga liječnika kupujemo dodatke prehrani?
Dr. Sabitović: Unutar današnjega tržišnoga okruženja, sve veći broj proizvoda se promovira kao „sredstva za jačanje imuniteta“, privlačeći potrošače koji žele unaprijediti svoje zdravlje. Međutim, nedostatak dosljednih standarda i regulacija u vezi s ovom tematikom dovodi do ozbiljnih problema u vezi sa stvarnom učinkovitošću i sigurnošću ovih proizvoda. „Jačanje imuniteta“ postalo je poželjna karakteristika proizvoda, ali često nedostaju jasni i precizni kriteriji koji definiraju što to zapravo znači. Nedostatak uniformnih standarda omogućava proizvođačima da koriste ovu terminologiju na svoj način, često bez naučnih osnova ili stvarnih dokaza o efikasnosti. Ovo stvara konfuziju među potrošačima, često dovodeći do nerealnih očekivanja i potencijalno nepoželjnih zdravstvenih posljedica. Nedostatak transparentnosti u vezi s aktivnim sastojcima, njihovim količinama i stvarnim utjecajem na imunološki sustav otežava potrošačima da donesu informisane odluke pri kupovini proizvoda za jačanje imuniteta, stoga je uputno prilikom svake naše osobne želje da isprobamo neki proizvod zapravo neminovno obavimo jedan kvalitetan razgovor s našim osobnim liječnikom, te da se na tomu mjestu informiramo o svim mogućim detaljima od interesa.
HG: Kako stati u kraj tomu?
Dr. Sabitović: Nedostatak strožih standarda omogućava nekvalitetnim proizvodima da ulaze na tržište, što ugrožava ne samo zdravlje potrošača već i povjerenje u proizvođače i industriju u cjelini, a što u konačnici rezultira čak i nepovjerenjem prema svome liječniku sa kojim se godinama gradi prisni odnos (govorimo, dakle, sada o primarnom nivou). U cilju zaštite potrošača od dezinformacija, potrebno je razviti jasne i dosljedne standarde za etiketiranje proizvoda za jačanje imuniteta, utemeljene na naučnoj osnovi i istraživanjima.
