Donosimo prijevod razgovora s Hansom Joasom, uglednim njemačkim sociologom i socijalnim filozofom. Joas odgovara na pitanja kako steći uvjerenost i sigurnost u dobro djelovanje i zašto vrednote imaju sakralni karakter? Ova su pitanja pratila Hansa Joasa cijeli njegov istraživački životni put, sa značajnim rezultatima. Njegova knjiga Vjera kao opcija (Glaube als Option, iz 2012. godine) kritizira, što ponavlja i u ovome razgovoru, pozicije koje bi mogle zaustaviti dijalog vjernika i nevjernika. Ovaj dijalog osobito je važan, smatra Joas, naočigled prisutnoga religioznog naboja u različitim političkim sučeljavanjima. Ovaj 75-godišnji uvjereni katolik jedan je od najpoznatijih današnjih sociologa u Njemačkoj, profesor je i socijalne filozofije na Teološkom fakultetu Humboltova Sveučilišta u Berlinu. Za KNA s Joasom razgovarao Christoph Scholz
KNA: „Hans Joas pomiruje demokraciju sa Svetim“, stoji na prvoj stranici književnoga podliska francuskoga časopisa „Le Monde“. Je li to poklon za Vaš 75 rođendan, profesore Joas?
Prof. dr. Hans Joas: To sigurno nije, ali me je silno obradovalo. Očito je tema pogodila nerv našega vremena.
KNA: Na koji način?
Joas: Radi se o preduvjetima moralnog djelovanja u pluralnom svijetu. Postoji mnoštvo vrednota i svaka od njih je na prvi pogled jednoznačna. Pogledamo li praksu, tad postaje teško.
KNA: Zašto?
Joas: Uzmimo na primjer temu rata. Što u tom smislu znači zapovijed kršćanske ljubavi prema bližnjemu? Striktni pacifizam ili spremnost na upotrebu oružja? Što u jednom slučaju, a što u drugom, i zašto?
KNA: Kako onda dolazi do toga da ljudi drže nešto na jasan način dobrim ili zlim?
Joas: Ne vjerujem da se to u pravilu događa racionalnom argumentacijom. Kad procjenjujem npr. zlostavljanja djece ili nasilje općenito, to nije rezultat samo moga sveobuhvatnoga razmišljanja. Određene stvari doživljavamo sa subjektivnom jasnoćom i prema osjećaju ih vrlo intenzivno prihvaćamo kao dobre ili zle. Međutim, ne radi se ovdje jednostavno o prosudbama na temelju sviđanja. To se vidi iz toga da nam u takvim slučajevima prijete pogreške i da valjanost naše prosudbe tražimo izvan sebe.
KNA: Kako nastaju onda pozitivne uvjerenosti o dobru?
Joas: Osnovni sloj (tih uvjerenja, prim. prev) dobivamo tijekom odrastanja – kroz identifikaciju s roditeljima, na primjer. Ali tu se ne staje. Ima i kasnijih iskustava koja me otrgnu od granica moje svakodnevice i mene samoga: na primjer kad se zaljubim ili me obuzme osjećaj jedinstva s prirodom. Takvo se nešto ne može planirati i ono nam se jednostavno događa. U tom smislu, izvjesnosti o dobru mogu nas zahvatiti i promijeniti. Zahvaćenost sadrži osjećaj susreta sa snagom koja me obuzima. Za ovo koristim pojam sakralno.
KNA: Nije li sakralnost nešto što proizlazi iz religije?
Joas: Ne. Ja mislim, kao i klasik francuske sociologije Emile Durkheim, da je zapravo obrnuto: sakralnost proistječe iz ljudskog iskustva. Fenomen je univerzalan, dakle vlastit svakom čovjeku.
KNA: Onda postoji i neka sakralnost i za ateiste?
Joas: Točno. Pogledajte samo radnički pokret, dok je bio orijentiran prema marksizmu. Spisi Marxa i Engelsa tamo su bili kao quasi Sveto Pismo, misaone vođe sveci, a žrtve mučenici.
KNA: Kako Vi onda objašnjavate religije?
Joas: Budući da religije provociraju iskustava samonadilaženja i svetog na misaono shvaćanje, na ponavljanje i prenošenje našoj djeci, stvara se nešto što je trajno. Razvijamo rituale u svojim životima, na primjer kada bračni parovi slave godišnjice braka ili dan kada su se prvi put upoznali. Mjesto i vrijeme također nisu neutralni. Kolektivna iskustva mogu se povezati s ritualima i postati trajna tijekom vremena. Uvijek postoje novi procesi sakralizacije; tako nastaju ili zaživljavaju religije i sveobuhvatni sustavi vrijednosti.
KNA: Leži li onda ovdje temelj za odbacivanje teze Maxa Webera, prema kojoj gospodarski i znanstveno-tehnološki napredak u moderni nezaobilazno vodi prema gubitku značenja religija?
Joas: Kod Maxa Webera je to kompliciranije. Kod njega se radi više o pretpovijesti europske sekularizacije još od vremena proroka. Međutim i ja također poričem neizbježnost ovakvog razvoja događaja.
KNA: Ali velike crkve sve više gube popularnost, vjera u Boga ili vječni život nestaje.
Joas: Ne poričem to za Njemačku ili velike dijelove Europe. Samo pretpostavljam da postoje i drugi razlozi, pogotovo jer broj kršćana u drugim dijelovima svijeta zapanjujuće raste.
KNA: Gdje vidite razloge za val istupa iz Crkve?
Joas: Ne vidim slabosti religija u odnosu prema moderniziranju, nego u odnosu prema povijesti i sadašnjosti njihovih pozicioniranja prema središnjim političkim i društvenim pitanjima, kao i u diskrepancijama njihova nauka i prakse.
KNA: Ali društveno-politički angažman pripada poslanju Crkve?
Joas: Naravno, ali ona ne smije izgubiti svoj karakter, koji u biti uključuje moralni univerzalizam kršćanstva: poruka ljubavi Isusa Krista tiče se dobrobiti svih ljudi i treba je i dati svim ljudima. Univerzalistički zadatak u ovom smislu može biti promašen bliskošću s dominantnim političkim institucijama u nekoj državi.
KNA: Ne postoji li odatle opasnost da se crkva doživljava samo kao moralna agentura?
Joas: Usredotočenost na moral doista je vrlo problematična i nevjerodostojna ako se provodi selektivno. Također mislim da je upitno vidi li Crkva svoj raison d’etre u osiguravanju moralne kohezije društva.
KNA: Što je onda njezina zadaća?
Joas: Njezina poruka nije prvenstveno moralna. Polazi od ideala koji nadahnjuje. Moral je prije restriktivan, dok su ideali privlačni. Kršćani su ljudi čiji je stav prema životu prožet iskustvom da Bog voli ljude i da Isus Krist utjelovljuje tu božansku ljubav u ljudskom obliku. To ne poništava zahtjeve pravde ili političke mudrosti, ali ih nadilazi. Ono što mora biti ključno je duh univerzalizma i ljubavi.
KNA: Sudjelovali ste kao delegat u procesu crkvene reforme na Sinodalnom putu. Mogu li same reforme prevladati krizu Crkve?
Joas: Same reforme ne. Ali mogu utrti put za to. Za obnovu je potrebno kolektivno sjećanje na ono zbog čega je Crkva uopće nastala. Želim crkvu koja je oduševljena vjerom, koja je globalno orijentirana, sposobna za kompromis i koja je voljna učiti od drugih tradicija, onih kršćanskih, ali od drugih religija i sekularnih tradicija.
Izvor: www.kna.de
Preveo i priredio: Franjo Ninić
