Naslovna Istaknuto Rasplesani spisatelj emocija: Josip Milanović sa prvom knjigom „Gromoglasni šapat“ niže uspjehe

Rasplesani spisatelj emocija: Josip Milanović sa prvom knjigom „Gromoglasni šapat“ niže uspjehe

1513

Za samo šest mjeseci od kako je ugledala svjetlost dana, knjiga „Gromoglasni šapat“ Josipa Milanovića iz Kiseljaka zarobila je srca mnogobrojne publike. Vidljivo je to po njegovom instagram profilu pisoJ na koji svakodnevno dolaze brojne poruke, ali i javne objave o oduševljenosti napisanim. Čime je to ovaj mladić oduševio publiku u Bosni i Hercegovini otkrivamo u razgovoru koji je dao za Hrvatski glasnik.

Razgovarala: Enisa Alibalić

HG: „Gromoglasni šapat“ sada je već knjiga koja je ušla u domove, ruke i srca tisuća ljudi. Oni te vole i zahvaljuju ti za svaku riječ koju si napisao. Jesi li mogao slutiti onda kada si pisao knjigu da će se takvo nešto desiti?

MILANOVIĆ: Moram biti iskren i priznati da, bez obzira na to koliko sam priželjkivao ovakve reakcije, da sam se stvarno plašio reakcija svih onih koji me čitaju i prate. Bojao sam da knjiga neće biti dovoljno zanimljiva ljudima, da ću ih možda razočarati sadržajem, izgledom, dizajnom knjige, naslovnom fotografijom, izabranim fotografijama koje prate tekstove i sl. I, na svu sreću, sve je to bio i ostao moj strah. Knjiga već šest mjeseci putuje svijetom, mijenja živote onih koji je čitaju, pomaže ljudima da zavole sebe i svaki svoj ožiljak, što na koži, što na duši. Knjigu već šest mjeseci kupuju ljudi iz cijeloga svijeta, poklanjaju je najdražim za rođendan, ljudi je nose sa sobom na more, na planinu, čak i bolnicu da je imaju blizu sebe i lakše podnose terapiju koju primaju. Bez ikakve lažne skromnosti, veliki je to blagoslov i nagrada za sve ono što radim – ljudi mi dopuštaju da im budem blizu u bilo kojem trenutku njihovog života i često sebe uhvatim u razmišljanju hoću li imati dovoljno vremena da im se zbog toga nekako odužim i da im na pravi način pokažem koliko sam im zahvalan zbog toga.

HG: Knjiga je predivna i po svom izgledu i po svom sadržaju. Unutar nje nalaze se zaista duboke misli koje prate odlične fotografije. Odakle sve to dolazi? Ta inspiracija i potreba da što pobliže čitateljima dočaraš svoje misli i emocije?

MILANOVIĆ: Trudio sam se zaista čitateljima iz cijeloga svijeta koji vole uživati u čistoj i iskrenoj emociji ponuditi jednu drugačiju knjigu i vjerujem kako sam uspio u tome. Kad sam razmišljao o samom izgledu knjige u početku je bila ideja da svaki tekst prati ilustracija, a kasnije u razgovoru s prijateljicom Adrianom Drljepan koja je radila grafičku pripremu knjige, došao sam na ideju da knjigu obogatimo crno-bijelim fotografijama profesionalnih i amaterskih fotografa iz BiH i regije. Tako sam raspisao natječaj na koji mi je za samo sedam dana pristiglo 10 000 fotografija koje sam kasnije sa suradnicima izabrao i povezao s tekstovima. Baš zbog toga volim reći kako Gromoglasni šapat nije samo moja knjiga, nego knjiga sjajnih i talentiranih umjetnika iz Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore, Hrvatske koji na najljepši mogući način predstavljaju čistu i iskrenu emociju – ja slovima, a oni fotografijama. Inspiracija za tekstove dolazi iz života, što moga, što ljudi koji me okružuju, koje svakodnevno susrećem na semaforu, u prolazu ili negdje na ulici. Inspiraciju crpim iz ljubavi – one koje oslobađa, koja tjera svakoga od nas da budemo sretniji, nasmijaniji, zadovoljniji, zagrljeniji. Ljubavi koja boli i ostavlja trajne ožiljke na duši, koži, u onim skrivenim pukotinama našeg života gdje se lako zavući i tamo zauvijek ostati. Ono što ja volim reći kada su u pitanju moji tekstovi je da pišem jednostavnim jezikom kojeg razumiju svi i da pišem o svemu onome što svatko od nas proživljava – život, sa svim onim što on jeste.

HG: U svakom tvom tekstu primjetna je nježnost i to naročito prema ženi. Ne čini mi se nekoj određenoj, već ženi kao majci, kao sestri, kao prijateljici… Neobično za muškog autora…

MILANOVIĆ: Nekako osjećam odgovornost da svakoj od njih koje sam u životu sreo na poseban način zahvalim. Prije svega baki, jer bez nje ne bi bilo ni moga tate, pa onda mami, jer da nije nje i tate, njihove opipljive ljubavi, ne bi bilo ni mene, sestre koja je moja vječita inspiracija, melem svakoj mojoj rani i sl. Svaka žena koju sam sreo u životu vjerujem da je na neki način utjecala na mene, promijenila me, pokazala mi koliko je ljubavi u meni koju trebam nesebično poklanjati drugima. I baš zbog toga, kroz tekstove koje im posvećujem, želim im se zahvaliti, zagrliti im dušu, reći im kako je ovaj svijet čaroban, jer ga one krase i kako one nisu samo nježniji spol, nego snaga, stijena, nečijeg života, nečije obitelji, nečijeg postojanja i razloga zbog čega se nasmijani budimo i zahvalni idemo spavati. Vjerojatno je i moje odrastanje uveliko utjecalo na odnos i poštovanje koje imam prema ženama, jer sam većinom bio okružen njima, tko zna.

HG: Ono  što je još primjetno u knjizi je utjecaj plesa na pisanje. Upravo tako izgledaju tvoji tekstovi – kao da plešu po emocijama i razumiju svakim korakom. Na koji način pronalaziš poveznicu između plesa i pisanja?

MILANOVIĆ: Prije svega hvala na ovim lijepim riječima i komplimentima. Ples i pisanje su moje dvije velike ljubavi, moj bijeg od svega ono što mi život na leđa natovari, moja psihoterapija. Plešem više od 25 godina i ples volim jer mi osigurava priliku da bez ijedne riječi ispričam svoju priču, s publikom, gledateljima podijelim svoju emociju. S pisanjem je slično, sve što nisam znao, mogao ili imao snage reći, napisao sam. I opet sam sve rekao. Previše je poveznica sigurno između ove dvije stvari, ali nekako najveća je da sam blagoslovljen što imam priliku raditi ono što volim i u što bezrezervno vjerujem u ono što radim. Što pratim ritam ili neke pjesme ili ritam srca i osluškujem što mi ono poručuje, što imam priliku onima koji me gledaju (čitaju) ispričati nešto, što živim svaki plesni korak koji napravim ili slovo koje napišem. I što bez obzira na milijun otplesanih koraka ili napisanih riječi, znam i osjećam da mogu još – iskrenije, bolje, kvalitetnije, s još više strasti, ljubavi i života, u slovu ili koraku, svejedno.

HG: Iza tebe su promocije i druženja sa ljudima koji vole to što radiš. Kakve su najčešće reakcije koje ti ljudi kažu ili napišu? Dopada li ti se kako doživljavaju tvoje pisanje?

MILANOVIĆ: Iza mene su samo dvije promocije knjige – u rodnom Kiseljaku na kojoj je bilo 350 ljudi i u Beogradu na kojoj se okupilo oko 50-ak ljudi. Druženje je najčešće u inboxu Instragram ili Facebook profila ili prilikom osobnog uručivanja knjige Gromoglasni šapat onima koji ne žele da im knjigu pošaljem poštom, nego me žele upoznati. Ljudi su prepoznali iskrenost u onome što radim, načinu na koji pišem i komuniciram s njima, pa se samim tim ne boje podijeliti ni svoju iskrenu emociju sa svim onim što pročitaju na profilu. Najčešće mi se zahvaljuju što sam im pomogao da ponovno zavole sebe, ljude oko sebe, što sam im vratio vjeru u ljubav, podsjetio ih koliko je važno biti u životu zahvalan, grliti svoje roditelje, opraštati i činiti male stvari koje će napraviti velike promjene. Neki od njih mi kažu da sam ih svojim tekstovima, odgovorima na njihove tajne izliječio od depresije, anksioznosti, da sam im pomogao da naprave neki korak koji im je promijenio život i sl. Uvijek mi bude nestvarno da je jedan takav profil na društvenim mrežama uspio pronaći mjesto i prostor u životima mnogih i da stvarno imam priliku utjecati na nečiji život. Zato, uvijek prije nego bilo što objavim razmislim o onome što sam napisao, kakvu emociju kod čitatelja može izazvati i sl. Ljudi najčešće budu šokirani što iza profila stoji muškarac koji se ne boji pokazati svoje emocije, pa ako treba i zaplakati u live druženju s pratiteljima, koji se ne boji ispričati svoju ljubavnu priču drugima i sl. I baš zbog toga svaki komentar, svaka pohvala je meni dodatni vjetar u leđa.

HG: Kakvi su planovi za dalje, kratkoročni i duogoročni? Koji je sljedeći korak u pisanju kada je prva knjiga ovakva uspješnica?

MILANOVIĆ: Kratkoročni planovi su da se malo odmorim, jer mi je zaista odmor prijeko potreban. Vrijeme odmora ću iskoristiti da snimim i audio verziju Gromoglasnog šapata jer se čitateljima i publici sviđa način na koji prenosim emociju čitajući svoje tekstove, pa vjerujem da će i audio knjiga pronaći svoje mjesto na mnogim playlistama. U planu su promocije knjige u Sarajevu, Mostaru, Prozoru, Tuzli, tako da radim i na osmišljavanju programa za ove promocije, dogovaram nova mjesta i sl. Što se tiče dugoročnih planova, razmišljam o tome da nam svima olakšam i uljepšam svakodnevni život nekim malim sitnicama, stvarčicama i iskreno vjerujem da će to biti pun pogodak. Planiram i dalje crpiti inspiraciju i pripremati novu knjigu, obogatiti svoj sadržaj na društvenim mrežama i malo aktivniji biti na novootvorenom Youtube kanalu za koji također pripremam zanimljiv sadržaj. O ovim novim stvarima u PisoJ ponudi ne bih otkrivao detalje dok ne krenem 100% u realizaciju istih, ali vjerujem da će se mnogima svidjeti. Ono što mi je svakako prioritet je potruditi se da Gromoglasni šapat stigne na sve adrese onih koji su naručili knjigu, pripremiti novi tiraž, jer se ovaj od 4 000 primjeraka skoro rasprodao za šest mjeseci, izgrliti sve ljude koji će doći na promocije, slaviti život s njima i koristiti svaku priliku da zavolim život baš onakav kakav i jeste – glasan, a opet dovoljno tih da moram prisloniti uho i čuti što mi to poručuje.

Rasplesan, a opet dovoljno miran da mogu osjetiti njegov ritam.