Zaklada Friedrich Naumann objavila je priručnik naslovljen ”Kvalitetno novinarstvo u Jugoistočnoj Europi”, autora Thomas Breya koji bi trebao postati nezaobilazno štivo za sve mlade novinare, ali i za one malo iskusnije te sve koji žele biti prisutni na medijskom prostoru na kvalitetan način.
Dr. Thomas Brey poznati je njemački novinar, a velik dio svog novinarskog rada proveo izvještavajući o događanjima iz zemalja bivše države, ponajviše iz Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske i Srbije. S obzirom na veliko iskustvo stečenom u ovim zemljama, i odlično poznavanje jezika ovih država, Brey je mogao objektivno promatrati društven zbivanja očima novinara i predavača nas studijima novinarstva i političkih znanosti na njemačkim sveučilištima.
Ovaj ”udžbenik i priručnik za uvježbavanje novinarskih tehnika rada” koncipiran je na zanimljiv način, a sam autor ističe da novinarstvo nije ni znanost ni filozofija, već zanat koji svaki budući novinar treba izučiti i sa godinama rada ”ispeći”.
Na početku udžbenik autor daje pregled aktuelnog stanja u medijima te ističe kako je naklada tiskanih dnevnih novina desetljećima u padu, a pandemija i globalna korona kriza koja traje već više od godine dana samo je ubrzala ovaj trend. Tako je u npr. u Hrvatskoj u razdoblju od 2013. do pretkrizne godine 2019. naklada tiskanih dnevnih novina pala sa 100 na 53 milijuna, čime se ukupna godišnja naklada tiskovina gotovo prepolovila.
Brey prateći rad televizije i radija u Srbiji ističe kako je većina lokalnih medija postala ”propagandni servis vlasti i ekonomskih moćnika” te da samo 16% građana Srbije smatra da su mediji potpuno slobodni i neovisni. Posebno se ističe važnost digitalnih medija u čijoj se eri nalazimo, te su upravo digitalni mediji dokinuli monopol onih klasičnih, prethodno navedenih.
U poplavi raznih informacija vijesti, točnih i lažnih ”fake newsa”, traži se da vijest bude ”upadljiva” i senzacionalistička, jer će u protivnom proći nezamijećena. Brey u svom udžbeniku daje posebne upute mladim ljudima da kako da razviju medijsku pismenost kako bi razlučili prave vijesti od ”f’ake newsa”’. Ove upute su upućene mladima jer su upravo mladi najveći korisnici digitalnih medija, te im zbog neiskustva često nedostaje sposobnost procjene kvalitete informacija koje im se nude. Zanimljiva su i Breyove preporuke mladim novinarima o tome kako strukturirati vijesti, sastaviti naslov, tizer i uvod vijesti, kako napisati komentar, reportažu, intervju i portret, koju pozadinu, jezik i stil te koje strane riječi koristiti.
Glavna vrijednost ovog priručnika ipak su praktične vježbe koje donosi, a koje zauzimaju dvije trećine sadržaja knjige. Na 120 primjera iz Srbije, Hrvatske, Crne Gore i Bosne i Hercegovine pokazuju se načini na koji novinari griješe u svojem izvještavanju, odnosno krše principe novinarskog zanata. Tako se npr. navodi vijest iz Crne gore o zatvorenim skijalištima na Kolašinu zbog nedostatke snijega, praćenu fotografijama istog skijališta pod debelim snježnim pokrivačem. Obrađeno je i mongo primjera izvještavanja iz svih zemalja regije o korona krizi, gdje se navode neprovjerene informacije o borju zaraženih, mrtvih te broju cijepljenih. Za Hrvatsku su zanimljivi neprimjereni načini izvještavanja u aferi ”Janaf” te aferi sa vjetoparkom Krš-Pađene, u kojima se ističe isticanje prevelikog broja detalja i sudionika afere, pri čemu nejasno izražavanje doprinosi nemogućnosti čitatelja da shvati bit i poantu navedenih afera.
U situaciji u kojoj se čitava Europa nalazi zatvorena uslijed mjera za suzbijanje pandemije Covid-19, u kojoj su građani izloženi brojnim često proturječnim informacijama o učinkovitosti ovih mjera, uzrocima pandemije, stvarnoj opasnosti koju predstavlja virus Sars-Cov-2, te učinkovitosti cjepiva za zaštitu od ovog virusa, ovaj priručnik zaista može poslužiti kao koristan alat za odijeljivanje istine od lažnih vijesti.
Friedrich Naumann zaklada s kojom je Brey surađivao u izdavanju ovog udžbenika nije poznata u Hrvatskoj kao neke druge njemačke zaklade npr. Konrad Adeanuer ili Hanns Siedel, ali radi se o zakladi vrlo značajne njemačke Liberalno-demokratske stranke (FPD – njem. Freie Demokratische Partei) koja u aktuelnom sazivu njemačkog Bundestaga ima 80 zastupnika, a sudjelovala je u vlasti zadnji put tijekom druge vlade kancelarke Angele Merkel od 2009. do 2013. godine.
Dr. Thomas Brey, rođen je 1953., studirao je istočnoeuropsku povijest i komunikacije u Bochumu, Meinzu i Münsteru. Doktorirao je 1979. na Sveučilištu Bochum sa radom o jugoslavenskom samoupravnom socijalizmu i njegovoj recepciji u Njemačkoj, koji je ocjenjen sa ”summa cum laude.” Od 1980. urednik je njemačke novinske agencije dpa u Essenu i Hamburgu. Od 1983. dopisnik je dpa za balkanske zemlje sa sjedištem u Beogradu. Od 1993. prvo je dopisnik u dpa-uredu u Beču, a potom i direktor iste sa pregledom zbivanja na Balkanu. Od 2004. direktor je ureda dpa u Beogradu te pokriva prostor bivše Jugoslavija i Albanije. Od 2012. rukovoditelj je regionalnog ureda dpa za čitavu Jugoistočnu Europu. Krajem 2018. odlazi u mirovinu. Od 2012. predaje na njemačkim sveučilištima u Duisburgu i Regensburgu na studijima političkih znanosti. Od 2019. predavač je na visokoj strukovnoj školi Wilhelmshaven u području novinarstva. Redovno predaje o problemima Jugoistočne Evrope na sveučilištima u Münchenu, Tübingenu i Bonnu. Objavio je desetke publikacija u znanstvenim časopisima na balkanske teme te brojne recenzije aktuelnih knjiga o problemima u Jugoistočnoj Europi.
Internetska poveznica za besplatno preuzimanje digitalnog izdanja knjige:
https://www.freiheit.org/sites/default/files/import/2020-12/24875-kvalitetnonovinarstvo6mb.pdf
