Prije 19 godina, 22. veljače 2002. godine, umro je Hrvoje Ištuk (1935.-2002.). Hrvoje Ištuk rođen je 8. Studenoga 1935. godine u Bugojnu. Bio je dugogodišnji član Središnje uprave Hrvatskog kulturnog društva Napredak.
Hrvoje Ištuk zalagao za jačanje političke pozicije Bosne i Hercegovine u bivšoj zajedničkoj državi, radio na očuvanju i predstavljanju baštine Hrvata i ravnopravnost hrvatskog jezika u BiH. Iza njega su ostale brojne rasprave i članci, a pisao je o jezičnoj politici, obrazovanju i izdavaštvu.
Studirao je u Sarajevu na Filozofskom fakultetu na Odsjeku za jezik i književnost. Obnašao je visoku političku funkciju. Bio je glavni ravnatelj Radio televizije Sarajevo. Suosnivač Instituta za nacionalne odnose u Sarajevu. Predsjedavao je Vijećem enciklopedije Jugoslavije za SR Bosnu i Hercegovinu. Bio je jedan od najbližih suradnika Branka Mikulića i član Olimpijskog odbora za organizaciju Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu 1984. godine.
1995. bio je član Suda časti Paneuropske unije Bosne i Hercegovine, osnovanog 27. studenog 1995. u Sarajevu. Bio je dugogodišnji član HKD “Napredak”.
1995. veljače 2002. u Kamernom kazalištu na komemoraciji pokojnog Ištuka, prof. dr. Franjo Topić, počasni predsjednik HKD Napredak rekao je:
Tužni zborovi,
Okupili smo se u ovo sjećanje na pokojnog Hrvoja Ištuka. Prije svega izražavam najdublje sućut supruzi Sofki, kćerkama Davorki i Dubravki te rodbini u ime Napretka i osobno.
Uvijek je teško razgovarati u ovakvim prilikama, a pogotovo kad se govori o prijatelju i prijatelju, tek tako.
Hrvoja Ištuka mnogi će pamtiti, to treba odmah reći s različitim sjećanjima i procjenama. To je normalno kada su u pitanju ljudi koji su zauzimali visoke položaje u vladi.
U prilog tome moram reći da neke od nas još uvijek veže uglavnom nejasno prijateljstvo. A za mene je to bila istina i nikad se nije pomaknula milimetar i nepomućena. Bilo bi mi drago da je Hrvoje takav s vama.
I sada se živo sjećam našeg prvog sastanka prije petnaest godina u bivšem Klubu delegata, u kojem je posredovao naš zajednički prijatelj pokojni Jurica Miličević, i koji je u velikoj mjeri pripremio teren kako bismo sastanak učinili što boljim.
Sjećam se, između ostalog, našeg prvog petosatnog sastanka kada sam izabran za predsjednika Napretka. Naši stavovi od tada do sastanka prije Vašeg preseljenja u drugi bolji svijet ostali su isti u raspravljenim pitanjima. Kao mnogo mlađa i neiskusnija osoba od Tebe naučio sam puno toga. Imali ste odmjerene i promišljene prosudbe o ljudima i događajima. A ono što me uvijek osvojilo za vas je da ste mogli mirno i argumentirano razgovarati o svemu i svačemu, a ne onako kako bi se moglo očekivati od pozicije vlasti ili unaprijed formiranog mišljenja.
U tim teškim ratnim danima bili ste vrijedan savjetnik mnogih od nas, posebno spominjem vaše tajništvo u Hrvatskom koordinacijskom odboru. Osnovali smo je u rujnu 1993. godine, kada je bilo pitanje dana kada će započeti sukob između Hrvata i Bošnjaka i u Sarajevu, a u njemu su bile okupljene sve važne hrvatske i katoličke organizacije.
Želio bih vam zahvaliti ovdje, dragi Hrvoje, na vašoj stalnoj i jednakoj podršci Napretku i njegovim idejama, a posebno njegovom radu od početka do smrti, koji ste dočekali kao člana njegove središnje uprave. Oduvijek ste vjerovali da Napredak ima pretežnu misiju i u hrvatskom narodu i u cijeloj Bosni i Hercegovini. A ti si bio toliko pažljiv i pažljiv da si mi svaki put rekao: Ne miješaj me u bilo koju manifestaciju ili akciju ako će to naštetiti Napretku ili Tebi.
Među Tvojim mnogim dobrim ljudskim svojstvima istaknuo bih Tvoju ljubav prema obitelji, koju sam mogao primijetiti i osjetiti.
Ne želeći duljiti, istaknut ću još nešto što me fasciniralo kod vas. Nikad niste jadikovali ni u gladnim danima rata, nikada se niste pozivali na ono zbog čega ste bili na vlasti. Također sam cijenio činjenicu da nikada, poput nekih, niste napali svoju bivšu vladu, posebno u ime dodvoravanja novoj vladi. Zatvorili ste tu stranicu povijesti, a zatim ste o njoj razgovarali mirno i iz daljine kao dio povijesti ove zemlje i tih ljudi.
Kako se naše prijateljstvo nekima činilo pravom dijalektikom, neće mi nedostajati, iako s puno obzira i tzv. Posljednje stvari. Vrijednost i Crkvu cijenili ste na neobičan način i molili ste dok ste držali misu. Smatrali ste da nije prikladno redovito ići u crkvu iz vlastitih razloga, što nikada nisam pitao, vjerujući da je ljudska sloboda važna i da postoje različiti putovi do našeg Stvoritelja. Znam da ste i prije nego što ste umrli, dali Bogu priliku da vas pobliže posjeti. Ja, zajedno s mnogim drugima, nakon Vaših preporuka, posljednjih dana posebno intenzivno preporučujem Vaše patnje Stvoritelju trešanja i da što sretnije prijeđete Modru rijeku.
Hvala Ti na svemu dobrom i znam mnoge što si učinio i neka se ono što nije bilo dobro rastavi u vatri povijesnih promjena.
Dragi Hrvoje, želim ti ponoviti s nadahnutim pjesnikom kao molitvu za Tebe: Vjerujem da ću uživati u dobru Gospodnjem u zemlji živih!
Počivaj u vječnom miru!
Ovim se završava ovo sjećanje na pokojnog Hrvoja.
HKD Napredak
