Naslovna Istaknuto Prekrasni životni stihovi Mate Pavića posvećeni Obodnici Gornjoj

Prekrasni životni stihovi Mate Pavića posvećeni Obodnici Gornjoj

POSVEĆENO SELU MOM OBODNICA GORNJA 

 

Na obronku Majevice,

K’o da redaš kamenčiće

Poredane su kućice

Lijepog sela Obodnice.

 

Selo čuva Gospa Lurdska i Josip Sveti,

A meni je stalno na pameti.

Tri cjeline ono broji

Od davnina gdje postoji.

 

Cerik Dvor i Lameše

Mala mjesta nekad bješe,

Al’ ti, pobro, vidi sad –

Ta su mjesta k’o i grad.

 

Tu je i čuveni Zeleni kamen –

Svima nam dragi znamen.

Tu su i moji dragi Pavići

Odakle sam mor’o ići.

 

Neka mi oproste svi ljudi sad

Jer otiš’o sam dok sam bio mlad.

Čežnja je ta koja me vuče

Do moga sela, do rodne kuće.

 

Nekim’ srce u daljini tuče

Al’ ih ipak rodna gruda vuče

Pa radosni dolaze u selo

Tad i ono postaje veselo.

 

Vrijedni ljudi, jaka dijaspora –

Šta ćeš, Bože, živjeti se mora.

Svakog zovu: rode, kume, pobro –

Dođi u njeg’ pa će i teb’ biti dobro.

 

I zato, putniče, svrati,

Domaćinu se svakom obrati.

Pitaj za proizvode eko:

Voće, jaja, sir i mlijeko.

 

Tu se pije najbolja rakija šljiva

Ubrana sa Majevičkih njiva.

Nije da ovo pričam bezveze

Jer tu ćeš naći i najbolje meze.

 

Selo moje Župe Breške

Sto sam puta iš’o pješke

I molio Gospu dragu

Da te neda nikakvome vragu.

 

Sa Vodice i Vrela vode ćemo piti,

Vječna ljubav ćeš nam biti.

I svima koji izginuše u tvoju čast

U Parku Mira odat ćemo počast.

Mato Pavić