Na obronku Majevice,
K’o da redaš kamenčiće
Poredane su kućice
Lijepog sela Obodnice.
Selo čuva Gospa Lurdska i Josip Sveti,
A meni je stalno na pameti.
Tri cjeline ono broji
Od davnina gdje postoji.
Cerik Dvor i Lameše
Mala mjesta nekad bješe,
Al’ ti, pobro, vidi sad –
Ta su mjesta k’o i grad.
Tu je i čuveni Zeleni kamen –
Svima nam dragi znamen.
Tu su i moji dragi Pavići
Odakle sam mor’o ići.
Neka mi oproste svi ljudi sad
Jer otiš’o sam dok sam bio mlad.
Čežnja je ta koja me vuče
Do moga sela, do rodne kuće.
Nekim’ srce u daljini tuče
Al’ ih ipak rodna gruda vuče
Pa radosni dolaze u selo
Tad i ono postaje veselo.
Vrijedni ljudi, jaka dijaspora –
Šta ćeš, Bože, živjeti se mora.
Svakog zovu: rode, kume, pobro –
Dođi u njeg’ pa će i teb’ biti dobro.
I zato, putniče, svrati,
Domaćinu se svakom obrati.
Pitaj za proizvode eko:
Voće, jaja, sir i mlijeko.
Tu se pije najbolja rakija šljiva
Ubrana sa Majevičkih njiva.
Nije da ovo pričam bezveze
Jer tu ćeš naći i najbolje meze.
Selo moje Župe Breške
Sto sam puta iš’o pješke
I molio Gospu dragu
Da te neda nikakvome vragu.
Sa Vodice i Vrela vode ćemo piti,
Vječna ljubav ćeš nam biti.
I svima koji izginuše u tvoju čast
U Parku Mira odat ćemo počast.
Mato Pavić
