Naslovna Istaknuto Posjetili smo zanimljivu umjetničku radionicu u Tuzli koja odiše našom poviješću

Posjetili smo zanimljivu umjetničku radionicu u Tuzli koja odiše našom poviješću

305

Tuzlanski fotograf, planinar i strastveni ljubitelj prirode Munever Salihović  bavi se zanimljivim hobijem. Izrađuje prirodni drveni pribor za jelo u oblicima kojeg su različiti narodi koristili na ovim prostorima.

„ Ja pokušavam od ilirskog vremena izvući šta nam se dešava na Balkanu. Zašto smo ovakvi kakvi jesmo?  Pokušavaju nas uporno promjeniti,  a ustvari nas ne treba mjenjati već nas ostaviti ovakve kakvi jesmo. Mi smo endemi. Pustite nas i ne pomažite nam. Ne postavljajte norme koje ne možemo prihvatiti“, kaže  ovaj vrsni umjetnik  dok pokazuje pribor za jelo koji su koristili ilirski ratnici.

Kašike i vilice, izgledom simboliziraju  muškarca i ženu, kaže.

„ To je priča koju ja pričam o Ilirima. To su likovi s bradama, tetovirani, sposobni, spremni za ratovanje. Ali ustvari ratovanje  im nije norma već hedonizam. Znači, s najmanje na najviše. Ovo je nešto što je jako praktično. Hodajući kroz planine,  meni je uvijek trebao neki pribor koji je mali. Skontao sam da bih ja mogao napraviti nešto što je malo i može stati u bilo kakav džepić. Ovo je funkcionalni pribor.  I to je ta neka priča o Ilirima“, pojašnjava.

Na priču o ilirskom narodu, nadovezuju se Slaveni. Munever  Salihović ima svoju teoriju o njima i daje odgovor kako su Slaveni preuzeli dominaciju na ovim područjima kada ih je bilo znatno manje od Ilira.

„Šta se desilo? Ja kažem: Žene. Slavenske žene su najljepše žene. Kada opisujete boginju, ona se opisuje kao Slavenka sa plavom kosom i plav im u očima. Ilirski ratnik koji je sposoban napraviti sve, treba pridobiti takvu ženu. Onda je on dizajnirao izradio ovaj pribor namjenjen slavenskoj ženi. To je poklon za nju. Ustvari, ovo je simbol slavenske žene. Poklon ilirskog ratnika slavenskoj ženi. Za svaku od ovih stvari, postoji povijesna priča i ja tako prolazim kroz povijest. Kroz ove predmete pričam povijesne priče i pokušavam da objasnim sebi zašto smo mi ovakvi kakvi jesmo“,  kaže umjetnik Salihović.

Osim različitih vrsta kašika, vilica  i noževa,  u  Muenverovoj radionci može se vidjeti i mjerica za hranu i piće, zvana kuksa, koja podjeća na kutlaču. Tu je i specifična duguljasta  mjerica za kavu,  ali  i još dosta zanimljivih predmeta.  Sve njih, Munever prvo skicira. Potom grubo obradi na tri mašine koje ima u radioncii i koje su veoma stare,  ali još korisne. Završni dio je ručna obrada, struganje, oblikovanje. Svi predmeti su potpuno prirodni, a neki premazani lanenim uljem. Sve premdete, Salihović  pravi od recikliranog drveta, komada već posječenog drveta iz  svoga ili susjedovog dvorišta.

„Cilj mi je da idem u pravcu izrade predmeta od bukve.  Sada izrađujem predmete od jasena i kruške. Kruška je ovdje rasla,  počela je dizati korijenje pa smo je oborili i  ja sam  rekao da ću je pretvoriti u neki predmet.  Također, ima predmeta od drveta šljive  koja je podrezana i još je tu, ali sam uzeo granu i to će biti drška noža. Ovo  komšijski orah, komšija je oborio orah i ja sam uzeo komad. To je ustvari način kako ja dolazim do drveta“, pojašnjava on.

Ovaj zanimljivi majstor kaže da ne želi masovnu produkciju pribora već razviti brend  „Muneverest“  koji podrazumjeva domaći i prirodni proizvod. Za sada, potražnja je velika.

„ Ovo je više umjetnički rad. Ovo su predmeti u koje se utroši jako puno energije. Ja bih volio da to budu predmeti koje ljudi upotrebljavaju i imaju puno veću vrijednost kao ručni rad.  Ja sam trenutno u fazi testiranja malo većeg broja predmeta u samoj proizvodnji,  zato jer sam shvatio da puno više ljudi traži te predmete i mislim da se od ovog posla u BiH može živjeti. Morate napraviti proizvod koji je konkurentan bilo čemu, a mi s obzirom na neki lokalpatriotizam trenutno, ustvari smo u velikoj potražnji za predmetima koji imaju vrijednost i koje može

mo nositi negdje na Zapad i reći da je to bosanski proizvod. Meni je cilj da mi vrhunsko dizajnirani proizvod ručne izrade, pokazujemo Evropi i kažemo da Balkan vrijedi i u tom smislu“, smatra on.

Mnoge njegove rukotvorine odlaze van granica BiH,  ali autor poručuje da on ostaje. Njegova ideja je pokazati puni kapacitet Balkanaca.  Kroz povijest t o se i pokazuje, ali i ostaje po strani, negdje u kutu.

„ Ova područja su iznjedrila vrhunske umove. I dan danas. Ta priča da najbolji odoše, ne bih se složio. Ja sebe ne smatram lošim likom, a ne planiram ići. Bio sam i znam kako izgleda Evropa. Većini ljudi ta Evropa izgleda puno šarenije nego jest i to će se pokazati u narednom periodu“, poručio je vlasnik male i veoma zanimljive radionice u Tuzli  koja odiše šarolikom poviješću ovih prostora.

Nataša Tadić