Naslovna Istaknuto Note ljepote Ivone Grgić: Dunje, đumbir i sjećanja

Note ljepote Ivone Grgić: Dunje, đumbir i sjećanja

Bake i djedovi su u životima nas djece iz podmajevičkog kraja uvijek zauzimali veoma bitnu ulogu. Njima nije bio bitan broj jedinica u dnevniku i isti nikada nisu isticali pred drugima. Ta je brojka za njih bila popravljive prirode, iako su nam suptilno sugerisali šta znači slomiti leđa i kako u životu izbjeći te neke buduće, nepopravljive lomove. Rado smo im išli čim nešto zaškripi, a vala i kada ne zaškripi. Jedne je prilike baka dobila od inostrane rodbine neki čaj koji se zvao ingwer tee, XXL pakovanje, a na njemu je bila nekakva nepoznata biljka čudne vanjštine sa mnoštvom grba i izrasta o kojoj ama baš ništa nismo znali. Pošto je baka imala veliko stablo dunje, pravila je šerpe i šerpe džemova, a nalazilo se dunja i za metnit’ na kredenac, a i za kompota. Padne njoj na um da isiječe dunju, zalije slatkom vodom i skuha, pa da u to sluhano pri kraju doda kao i uvijek malo vanilinog šećera plus dvije kesice čaja od nepoznatog. Iznijela nam je po šolju novokomponovanog kompota, jer se nismo imali kad izuvati i ući u njenu kuću napravljenu od pečene cigle da nas kod naše kuće ne bi ‘sovali što kasnimo. Oduševljeno smo se najavili da ćemo sutradan u isto vrijeme opet doći na ovaj kompot, jer ništa bolje dugo nismo probali. Ritual ispijanja na natkrivenoj ploči ispred vrata se nastavio i narednih dana dok je majevički vjetar pokušavao da nam se useli u kosti nagovještavajući obilne, snježne padavine.

Kada sam porasla i mogla svraćati gdje god sam htjela bez bojazni da će me neko ‘sovat’, ukaza mi se prilika da krajem jedne jeseni zaradim neke parice od kojih sam između ostalog naumila kupiti sebi i neki parfem. Privukao me Elizabeth Arden provocative woman, ali nije bilo testera, pa sam se prilikom kupovine vodila nazivom, jer su to bile te neke godine koje se opisuju riječima mladost ludost. Malo sam se razočarala na prvi njuh i svakako pokajala, ali eto šta je tu je. Nakon pola sata na vunenom šalu nastanjenom oko vrata razvi se parfem u koji sam maloprije bila razočarana i ispred mene se ukaza baka sa kompotom od dunja i nama tada nepoznatog đumbira iz XXL pakovanja, a odnekud izbi i miris ljekovitih biljaka ubranih za ne daj Bože, zlu ne trebale, biljaka koje su sa vrelom vodom bile u stanju da izliječe i sandžiju i žlicu i čireve koji se ukažu na koži ako koga udariš na Badnji dan i mamurluk i sve glavobolje bez obzira na to šta ih je izazvalo. Potkrade se na šalu i miris pokojeg cvijeta, onog prkosnog što cvjeta tik pred zimu. Provocative woman nije bio ono što sam tražila, ali je svakako postao mnogo više od onoga što mi je baš tad trebalo, jer je ona koja me dočekivala sa kompotom čim sjeverac siđe sa Majevice odavno na nekom ljepšem svijetu, a i drvo dunje je posječeno nedugo nakon njene smrti. Eh, da postoje bogdom neke trave koje liječe nedostajanje i krpe ove rupe na duši…
I na kraju krajeva, život nam uvijek donese ono što nam baš tad treba, pa čak i onda kad na prvu na promašaj liči.