Naslovna Društvo Nasilje u obitelji nije privatna stvar

Nasilje u obitelji nije privatna stvar

40

Nasilje u obitelji nije privatna stvar, poruka je kampanje „Čuješ-vidiš-znaš-reagiraj-pozovi 122“ koju su proteklih mjeseci na području Tuzlanskog kantona provodili predstavnici Udruženja „Vive žene“ i Ministarstva za unutarnje poslove Tuzlanskog kantona. Prvi pokazatelji ukazuju na to da ovakve kampanje podižu svijest građana i da se broj prijavljenih slučajeva nasilja u razdoblju nakon završene kampanje poveća.

Statistike pokazuju da će čak 90 posto susjeda  policiji prijaviti glasnu glazbu i buku, a samo 1 posto će prijaviti nasilje. Prijavite nasilje i pomozite žrtvi, poruka je kampanje koja je u Tuzli dobila i svoj mural kao stalni podsjetnik na to da je nasilje u obitelji širi društveni problem u čije se rješavanje treba uključiti cijela zajednica.

Cilj kampanje je senzibilizacija i edukacija policijskih službenika za dosljedno provođenje Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji koji predviđa obvezu da za svaku prijavu nasilja policijski službenici podnose zahtjev za zaštitnu mjeru. U ranijem razdoblju to nije bio slučaj, odnosno broj zahtjeva za zaštitne mjere nije pratio ukupni broj prijava nasilja gdje je utvrđeno da postoje elementi krivičnog djela nasilje u porodici.

„Mi smo to ovom kampanjom nastojali unaprijediti. Prvi rezultati evaluacije kampanje su pokazali da je za više od 50 posto povećan broj zahtjeva za zaštitne mjere i svakako da je ova kampanja imala za cilj i da se poveća broj prijava nasilja gdje su u tu svrhu policijski službenici zajedno sa studentima radili na promociji, na informisanju, na anketiranju građanstva i mi bilježimo da je i to dovelo do većeg broja prijava nasilja u porodici“, ističe Danijela Kaloci, socijalni pedagog u Udruženju „Vive žene“ i voditeljica Sigurne kuće koja djeluje pri udruženju, a u kojoj je trenutno smješteno šest osoba.

Podatke koje iznosi potvrđuje i Nedeljko Jurkić, socijalni radnik u Centru za socijalni rad Tuzla gdje je u pet mjeseci prošle godine evidentirano 36 prijava nasilja u obitelji, dok je za isti period ove godine taj broj znatno veći.

„Kada govorimo o proteklih pet mjeseci, u Centru za socijalni rad evidentirali smo 78 prijava nasilja u porodici od strane potencijalnih žrtava. Izrečene su 24 zaštitne mjere. 13 mjera prati Centar za socijalni rad i to onih koje je izrekao Općinski sud u Tuzli. To su pretežno obvezan psihosocijalni tretman i liječenje od ovisnosti od alkohola i narkotičkih sredstava.“

Nasilje u obitelji veliki je problem i za policiju koja, uz respresivne, poduzima i preventivne mjere na njegovom rješavanju. Uočavaju da se nakon kampanja poput posljednje u kojoj su, na inicijativu Udruženja „Vive žene“ sudjelovali i sami, svijest građana o mogućnostima sudjelovanjima u rješavanju ovog problema povećava, kaže Amra Kapidžić, glasnogovornica Uprave policije MUP-a TK-a.

„Za prvih pet mjeseci ove godine prema nadležnom Kantonalnom tužiteljstvu podneseno je 59 izvještaja za počinjeno kazneno djelo nasilja u obitelji, dok je u promatranom razdoblju prošle godine upućeno 48 izvještaja što znači da ove godine imamo 11 izvještaja više u odnosu na isto razdoblje prethodne godine.“

Veliki broj procedura nakon prijave nasilja u obitelji, čak 30 posto prema podacima Centra za socijalni rad, ne budu završene do kraja, jer zakon žrtvama daje mogućnost da odustanu od svjedočenja.

Danijela Kaloci iz Udruženja Vive žene ističe da se ovdje u većini slučajeva radi o tome da žrtve nisu informirane o tome što ustvari taj član zakona znači, a to je da one samim tim što kažu da ne žele da svjedoče obustavljaju prijavu i cjelokupan postupak, čak i kad postoje drugi dokazi. Što se tiče samog ovog kaznenog djela, trebalo bi se dosljednije postupati, smatra Kaloci, ondje gdje osim svjedočenja postoje i drugi dokazi. Odustajanje od svjedočenja ne bi smjelo prekinuti proces, jer teško je očekivati da čitav teret odgovornosti bude na žrtvi ukoliko ima i drugih materijalnih dokaza.

Žrtve najčešće ne žele da svjedoče iz razloga ekonomske ovisnosti ili trenutačnog psihosocijalnog stanja u kojem se nalaze. Da bi se svijest o potrebi za svjedočenjem kako bi započeti postupak bio doveden do kraja promijenila, prema mišljenju socijalnog radnika Nedeljka Jurkića, treba sustavno odgovoriti na potrebe žrtava nasilja u obitelji na način da se one zbrinu i ekonomski osnaže. Sigurna kuća je dobro privremeno rješenje, ali bez trajnih ne može biti napretka.

Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji propisuje obvezu svim građanima, a posebno predstavnicima institucija da prijave uočeno nasilje. Iz nadležnih institucija apeliraju na građane da, ukoliko primijete da se u susjedstvu dešava nešto neuobičajeno poput povišenih glasova, svađe, vriske, plakanja im to bude signal da obavijeste nadležne institucije, prije svega policijsku stanicu, centar za socijalni rad, a to mogu uraditi i putem besplatnog SOS telefona 1265.

E.A.