Židovsko groblje u Tuzli, kao rijetkost u Bosni i Hercegovini, jedno je od najvrednijih nacionalnih kulturno-povijesnih spomenika u Bosni i Hercegovini. Nastao krajem 19. stoljeća na lokalitetu Borić, svjedok je vremena i povijesti postojanja Židova na području Tuzle.
Prostire se na površini od oko 2.760 m2 sa ukupno 161 grobnicom. Na groblju su zabilježene grobnice iz druge polovice 19. stoljeća, najstariji nadgrobni spomenici datirani su 1868., 1892., 1893., 1894., 1897., a groblje je aktivno i danas.
Oblici i oblici nadgrobnih spomenika su raznoliki. Osim nekoliko njih, koji se u vidu položenih kamenih sanduka mogu odnositi na najstarije, ali i sefardske spomenike, zastupljene na mnogim židovskim grobljima u BiH, dolaskom Aškenaza u drugoj polovini 19. stoljeća, moderni oblici nadgrobnih spomenika pojavio u zapadnoj Europi. Grobljem dominiraju dva oblika nadgrobnih spomenika, a to su nadgrobni spomenici u obliku stela i obeliska koji se pojavljuju kao samostojeći, na postolju ili u kombinaciji s vodoravnom pločom.
Natpisi na spomenicima ispisani su na bosanskom i njemačkom jeziku. Neki od nadgrobnih spomenika vrijednosno su vrijedna i značajna umjetnička i spomenička baština, bilo da su stari, karakteristični arhitektonski elementi, oblici, natpisi ili drugo. Sačuvan je veliki broj natpisa, što je važan dokument o obiteljima koje su u tom periodu živjele u Tuzli. Natpisi su dvojezični, isklesani hebrejskim kvadratnim pismom i latiničnim pismom. Oblici, ornamenti, simboli kao i natpisi predstavljaju jedno od najbolje dokumentiranih svjedočanstava o razvoju tradicije i kulture židovske zajednice u Bosni i Hercegovini.
Predsjednica židovske općine Tuzla Marina Rajner u razgovoru za Fenu istaknula je da postoje indicije kako su se Židovi tu pokapali ranije. Ona podsjeća da su u Tuzlu prvo nakon famoznog progona iz Španjolske došli Sefardi, a potom i Aškenazi s Austro-Ugarskom. Kako je Tuzla rudarski i radnički grad, Jevreji koji su se tamo doselili nisu bili podijeljeni kao u drugim gradovima, pa im je groblje bilo zajedničko.
“To se najbolje vidi po više različitih stilova nadgrobnih spomenika. Groblje je još aktivno jer ima mjesta, ne mnogo, ali ima”, kazala je Rajner.
Projekt Menuha realiziran je 2006. godine uz sudjelovanje mladih Židova s područja bivše Jugoslavije sa zadatkom uređenja i popisivanja grobnih mjesta. Također, u 2018. godini u Tuzli su s istim zadatkom boravili mladi (nežidovi) iz Europe – Njemačke, Poljske, Bosne i Hercegovine. Zatim su otkrili neke spomenike-ploče koje su bile potpuno zatrpane zemljom.
“Na njima su se nalazila nama nerazumljiva slova i crteži šestokrake zvijezde i žalosne vrbe. Na groblju ima i velikih, mermernih spomenika iz epohe art deko (dekorativna umjetnost, između dva rata) i naravno savremenih. S obzirom na to da ima vrlo malo preživjelih potomaka, neki spomenici vape za obnovom. Od poznatih tuzlanskih Jevreja, tu je sahranjen sa suprugom prim.dr Egon Rajner, osnivač Psihijatrijskog odjeljenja pri bolnici u Tuzli”, ustvrdila je Rajner.
Osim natpisa, na nadgrobnim spomenicima se pojavljuju i razni motivi – Davidova zvijezda, Ruke kao simbol koji se često pojavljuju na spomenicima potomaka Cohena kao simbol njihovog prava na blagoslov (Ruke su postavljene u položaj za svećenički blagoslov), vrč je simbol Levi (vrč je simbol njihove funkcije u hramu, imaju određene povlastice za vrijeme bogoslužja u sinagogi, jedna od njih je pranje ruku svećenicima prije službe), a Tužna vrba kao simbol tuge i žalosti.
Na groblju su postavljeni nadgrobni spomenici žrtvama logora Jasenovac i Stara Gradiška. Komentirajući je li se išta promijenilo kada je riječ o zaštiti Jevrejskog groblja nakon što je 2018. godine proglašeno nacionalnim spomenikom BiH, Marina Rainer ocjenjuje da nije. Kao najveći aktuelni problem navodi košnju trave na području mezarja, imajući u vidu dobnu i materijalnu strukturu pripadnika Židovske zajednice Tuzla.
“Imali smo i imamo želju da se naprave staze, srede spomenici, podignu oni koji su pali, podupre zemljište koje klizi….Ali povremeno nam kada je riječ o košenju trave pomognu iz Islamske zajednice Tuzla, na čemu smo im veoma zahvalni”, podvukla je ona.
Govoreći o tome da je Tuzla nekada imala dvije sinagoge, a danas nažalost nijednu, što Židovima ovog grada predstavlja problem u obavljanju vjerskih aktivnosti bez sakralnog objekta, Rainer smatra da se čovjek ako je vjernik može bilo gdje obratiti Bogu. – u šumi, polju, sobi…
“Članovi Jevrejske opštine Tuzla okupljaju se i obilježavaju praznike u hotelu “Tuzla” gdje su nam i radne prostorije 30 kvadratnih metara. Nama starijima bitno je da mladi nauče nešto, da znaju da još negdje pripadaju. Što se tiče sinagoge, malo-malo se pojavi ideja o, na primjer, maketi zgrade koja je zapaljena 1942. i srušena ili replika te iste zgrade na mjestu gdje je bila sa drugom namjenom ali sve se završi na želji, ideji, obećanju… ” podvukla je.
Nakon terenskog istraživanja i dokumentacije utvrđeno je da trenutno stanje groblja nije zadovoljavajuće. Neredovito održavanje i neodgovarajući popravak grobnica doveli su do rušenja i uništavanja spomenika. Uz ljudski faktor, razlog uništavanja pojedinih grobnica je i pomicanje tla.
Veliki broj nadgrobnih spomenika je oštećen, srušen, razbijen ili utonuo u zemlju. Zabilježena je prisutnost mikropukotina, manjih i većih pukotina na kamenim površinama nadgrobnih spomenika kao i veća oštećenja. Groblje je u cijelosti obraslo niskim raslinjem, a oko nadgrobne ploče je mnogo većeg samoniklog bilja. Na nadgrobnim spomenicima zabilježena je i prisutnost mahovine i lišajeva. Neki su nadgrobni spomenici nagnuti ili pomaknuti sa svog mjesta. Oštećenja grobljanske ograde primjetna su na više mjesta, što zahtijeva potpunu sanaciju. Vrata koja čine ulaznu kapiju na groblje su oronula.
Danas Židovska općina Tuzla broji 117 članova. Prema Statutu, član općine može biti onaj kome je u braku ili braku majka ili otac Židov. Od navedenog broja članova, jedna veća obitelj živi u Brčkom, manje obitelji u Kladnju, Puračiću i Živinicama, dok 101 član živi u Tuzli.
