Naslovna Društvo Na današnji dan rođen Dobriša Cesarić, pjesnik čije pjesme uvijek rado čitamo

Na današnji dan rođen Dobriša Cesarić, pjesnik čije pjesme uvijek rado čitamo

88

Na današnji je dan prije 120 godina rođen Dobriša Cesarić, omiljen pjesnik generacija osnovnoškolaca i srednjoškolaca. Uz Voćku, čuvene su njegove pjesme Pjesma mrtvog pjesnika, Mrtva luka, Balada iz predgrađa, Vagonaši, Kasna jesen i mnoge druge.

Rođen je 10. siječnja 1902. u Požegi, ali je prvo, školsko djetinjstvo proveo u Osijeku, gradu za koji su vezane njegove najranije uspomene. Propjevao je brzo: već 1916., kada objavljuje prvu pjesmu i otada živi, studira i radi u Zagrebu. Godine 1932. objavljuje, u vlastitu izdanju, knjigu stihova Lirika koju odmah Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti nagrađuje kao najbolju pjesničku zbirku godine.

Najviše je pjesama objavo u Krležinu časopisu Republika, a ukupno je napisao 165 pjesama od kojih je za života objavljeno 127 u 15 samostalnih zbirki. Od 1951. redoviti je član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, a dva je puta dobio i prestižnu Nagradu Vladimir Nazor: 1965. za zbirku Izabrane pjesme i 1969. za životno djelo. Umro je nakon duge bolesti, 18. prosinca 1980. u Zagrebu.

Dobriša Cesarić jedan je od najprevođenijih hrvatskih pjesnika. Osim na sve slavenske jezike, pjesme su mu prevođene na engleski, njemački, francuski, talijanski, španjolski, mađarski, rumunjski, turski, albanski, latinski i esperanto. Osim lirike, objavio je i niz napisa kritičkoga i memoarskoga značaja, kao npr. O A. B. ŠimićuPrije trideset godinaPrve moje uspomene na Krležu, Sjećanje na Gorana, Moje osječko đakovanje. Zastupljenost u domaćim i stranim antologijama lirike, prevođenje na strane jezike, kritičke ocjene, društvena priznanja, nagrade i odlikovanja, samo su vanjski izraz neprekinute, više nego stoljetne nazočnosti Cesarićeve umjetnosti u našoj književnosti i kulturi te, što je za pjesnika ponajvažnije, u brojnom čitateljstvu kojemu Cesarićevo ime, vrlo često, znači sinonim same poezije.

Cesarićeve su pjesme brižljivo dotjerane forme i jednostavna izraza. U njima je toliko obične istine, svakodnevnog iskustva i bliskosti uobičajenom izrazu da se i danas, 120 godina nakon pjesnikova rođenja, čitaju s oduševljenjem i razumijevanjem.

Čitatelji su s oduševljenjem i razumijevanjem prihvatili njegovu poeziju jednostavnih istina i dubokih iskustava (Voćka poslije kiše, Oblak, Mrtva luka), proživljenog, istinskog ljubavnog čuvstva (Povratak, Slutnja, Mala kavana, U svjetlosti), iskrene čovječnosti i snažnog socijalnog protesta (Vagonaši, Mrtvačnica najbjednijih, Balada iz predgrađa), čudesne, sudbinske povezanosti čovjeka s krajolikom i izmjenom godišnjih doba u njemu (Početak proljeća, Predjesenji dan, Jesenje jutro, Zapis o zimi, U suton, Mjesečina).

Cesarićeva lirika na umjetnički sugestivan način poništava jaz između običnoga i uzvišenoga te pokazuje da su svakodnevne, banalne stvari zapravo sudbinske.