Na današnji je dan prije 120 godina rođen Dobriša Cesarić, omiljen pjesnik generacija osnovnoškolaca i srednjoškolaca. Uz Voćku, čuvene su njegove pjesme Pjesma mrtvog pjesnika, Mrtva luka, Balada iz predgrađa, Vagonaši, Kasna jesen i mnoge druge.
Rođen je 10. siječnja 1902. u Požegi, ali je prvo, školsko djetinjstvo proveo u Osijeku, gradu za koji su vezane njegove najranije uspomene. Propjevao je brzo: već 1916., kada objavljuje prvu pjesmu i otada živi, studira i radi u Zagrebu. Godine 1932. objavljuje, u vlastitu izdanju, knjigu stihova Lirika koju odmah Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti nagrađuje kao najbolju pjesničku zbirku godine.
Najviše je pjesama objavo u Krležinu časopisu Republika, a ukupno je napisao 165 pjesama od kojih je za života objavljeno 127 u 15 samostalnih zbirki. Od 1951. redoviti je član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, a dva je puta dobio i prestižnu Nagradu Vladimir Nazor: 1965. za zbirku Izabrane pjesme i 1969. za životno djelo. Umro je nakon duge bolesti, 18. prosinca 1980. u Zagrebu.
Dobriša Cesarić jedan je od najprevođenijih hrvatskih pjesnika. Osim na sve slavenske jezike, pjesme su mu prevođene na engleski, njemački, francuski, talijanski, španjolski, mađarski, rumunjski, turski, albanski, latinski i esperanto. Osim lirike, objavio je i niz napisa kritičkoga i memoarskoga značaja, kao npr. O A. B. Šimiću, Prije trideset godina, Prve moje uspomene na Krležu, Sjećanje na Gorana, Moje osječko đakovanje. Zastupljenost u domaćim i stranim antologijama lirike, prevođenje na strane jezike, kritičke ocjene, društvena priznanja, nagrade i odlikovanja, samo su vanjski izraz neprekinute, više nego stoljetne nazočnosti Cesarićeve umjetnosti u našoj književnosti i kulturi te, što je za pjesnika ponajvažnije, u brojnom čitateljstvu kojemu Cesarićevo ime, vrlo često, znači sinonim same poezije.
Cesarićeve su pjesme brižljivo dotjerane forme i jednostavna izraza. U njima je toliko obične istine, svakodnevnog iskustva i bliskosti uobičajenom izrazu da se i danas, 120 godina nakon pjesnikova rođenja, čitaju s oduševljenjem i razumijevanjem.
Čitatelji su s oduševljenjem i razumijevanjem prihvatili njegovu poeziju jednostavnih istina i dubokih iskustava (Voćka poslije kiše, Oblak, Mrtva luka), proživljenog, istinskog ljubavnog čuvstva (Povratak, Slutnja, Mala kavana, U svjetlosti), iskrene čovječnosti i snažnog socijalnog protesta (Vagonaši, Mrtvačnica najbjednijih, Balada iz predgrađa), čudesne, sudbinske povezanosti čovjeka s krajolikom i izmjenom godišnjih doba u njemu (Početak proljeća, Predjesenji dan, Jesenje jutro, Zapis o zimi, U suton, Mjesečina).
Cesarićeva lirika na umjetnički sugestivan način poništava jaz između običnoga i uzvišenoga te pokazuje da su svakodnevne, banalne stvari zapravo sudbinske.
