Mozak je vladar naših misli i pokreta. Moždani udar i demencija najčešći su – prevencija ključna.
Ono što bi trebali znati je da se čak 90 posto moždanih udara može spriječiti ako kotroliramo 10 čimbenika rizika na koje možemo utjecati, a od tih deset čimbenika možda su najvažniji redovita tjelesna aktivnost i adekvatna prehrana.
Mentalna i tjelesna aktivnost sprečavaju starenje i propadanje mozga.
Tjelesna aktivnost od 30 minuta tjedno u kojem je slična frekvencija, otprilike 85 posto od maksimalne, smanjuje smrtnost za 40 posto, a pojavu neurodegenerativnih bolesti za 30 do 40 posto.
Kada imamo neke probleme s osjećajima i mislima, kažemo da ćemo izaći na zrak da malo “razbistrimo mozak”. Je li to samo uzrečica ili je to stvarnost?
Nema osobe koja to nije probala, bar jednom u životu, koja nije otišla trčati ili nekakvu aktivnost malo žustriju. Kada smo preplavljeni emocijama, zapravo smo preplavljeni prevelikom količinom tih hormona. Dešava se to da se osjećamo napeti i samo tijelo osjeća potrebu za kretnjom. Vjerojatno će se osoba podići sa stolca, počet će hodati, zato što stvarno kroz tjelesno vježbanje možemo vratiti balans tih hormona gdje će zapravo količina dopamina i kortizola se smanjiti brže, nekako se iščistiti, mozak može početi lučiti serotonin što će nas pomalo smiriti i zapravo će se desiti jedan pomak između dominacije limbičkog emocionalnog mozga prema aktivaciji prefrontalnog korteksa koji je odgovoran za naše racionalno razmišljanje.
Kad govorimo o ljubavi, zaljubljenosti i privlačnosti, skloni smo pričati o tome kako nam srce titra, kako rade naši osjećaji, a zapravo radi – mozak.
Jer, živčani sustav je glavni sustav koji monitorira sve dijelove tijela i rad svih organa. Znači, dok mi ovdje sad razgovaramo, mi koristimo naš voljni, svjesni mozak za stvaranje rečenica, prenošenje misli i međusobnu komunikaciju. U to vrijeme u našem organizmu sve funkcionira. Srce radi, normalno disanje radi, normalno probavni sustav radi, jetra, bubrezi, sve radi autonomno i postoji jedan dio živčanog sustava koji se tim bavi tako da mi imamo ovaj svjesni i voljni, i autonomni živčani sustav koji funkcioniraju paralelno.
Jedno od pitanja koje se često postavlja neuroznanstvenicima je i – na koji način mozak prepozna da mu se netko sviđa i prema nekom pusti te “kemijske strelice”?
To je zapravo kemija koja se često spominje, koja nam je u ovom trenutku užasno zanimljiva i kojom se bavi ogroman broj znanstvenika u ovom trenutku, ali koja je izuzetno kompleksna i možemo vidjeti ogroman broj takozvane neuralne kemije koja se u nama proizvodi, znači to nije nešto izvana doneseno, to su neuroprijenosnici koje proizvode naši neuroni, naš mozak ih proizvodi za našu potrebu. U određenom trenutku, kad se stvori emocija prema nekoj osobi, dakle naš vidni sustav ugleda nekoga ili osjeti miris neke osobe, u tom trenutku se događa nekakav šou ove naše neurokemije. Mi nekad volimo simplificirati pa reći “hormoni sreće”, pa nabrojimo jedan, dva, tri, četiri hormona. Oni su svi u jednom koktelu, oni su svi u jednom miksu i nekad su eksponirani u jednoj fazi, nekad su eksponirani u drugoj.
Mi danas možemo pratiti putem suvremenih slikovnih i drugih metoda istraživanja, gledati kako izgleda netko koji je u nekakvoj vezi emocionalno, a netko koji je samo u prijateljskoj vezi
Neuroznanost može unaprijediti i umjetnu inteligenciju. Snažan je to alat koji nam može pomoći u razvoju i kreativnosti.
Naš mozak radi po potrebi, samo dijelovi mozga rade za razliku od umjetne inteligencije koja troši milijune dolara i resursa da bi uopće mogla funkcionirati. Ono što je možda sada intrigantno je što je veliki dio te visoke tehnologije u privatnim rukama, a to znači da je orijentirana stvaranju profita, a to ne bi smjelo u budućnosti tako biti.
Odluke socijalnog mozga uzrok su svega dobrog i lošeg na svijetu. Ratovi pokazuju da nije uravnotežen kod svjetskih vođa.
Tehnologija je napredovala, a mozak je ostao manje više isti od pećinskog čovjeka. Jedino riješenje je odgoj od malih nogu. Znači većina sudbine čovječanstva je u rukama majke i obitelji.
Jer budućnost čovječanstva ne ovisi o tehnologiji koju stvaramo, nego o ljudima koje odgajamo.
