Razgovarala: Ivana Perić
Pred učenicima u Tuzlanskom kantonu uskoro je početak nastave, odnosno drugo polugodište. Pandemija koronavirusa donijela je ogromne promjene u proces obrazovanja, podjelu djece u skupine, ali i veliku neizvjesnost kod roditelja i profesora. Evidentan je strah od novog polugodišta, kako će mogućnost nastavka online nastave utjecati na djecu i mlade. O epidemiološim mjerama, odnosu profesora i učenika te psihološkom utjecaju pandemije na adolescente, razgovarali smo sa Alenom Matoševićem, direktorom Opće gimnazije Katoličkog školskog centra “Sveti Franjo” Tuzla.
HG: Kako su učenici Katoličkog školskog centra prihvatili novonastalu situaciju uzrokovanu pandemijom Covid-19?
MATOŠEVIĆ: Jako disciplinirano kada su u pitanju epidemiološke mjere. Online nastava nije promijenila prethodni uspjeh učenika, s učenicima imamo odličnu komunikaciju. Profesori su ažurni i dostupni učenicima. Smatramo da je zdrava komunikacija ključna u novonastaloj situaciji. Prethodno polugodište prošlo je bez problema, maske su postale sastavni dio života i učenici i profesori su ih prihvatili i pridržavaju se svih mjera koje su nam nametnute. U našoj školi smo imali nekoliko zaraženih učenika u prethodnom periodu iako su poduzete sve navedene mjere, ali moramo shvatiti da postoji život i izvan škole na koji mi kao profesori ne možemo utjecati.
HG: Možemo li reći da su roditelji jednako potrebni sada učenicima koliko i profesori, s obzirom na online nastavu koju učenici prate u svojim domovima?
MATOŠEVIĆ: Ako su učenici nižih razreda u pitanju roditelji trebaju biti posvećeni školovanju djeteta koliko i profesori, naročito sada kada djeca slušaju nastavu u svojim domovima. Obrazovanje djeteta predstavljeno je kao trokut, gdje je učenik u vrhu, a škola i roditelji čine sastavne dijelove, gdje niti jedan dio ne bi trebao zakazati. Kada su u pitanju srednjoškolci situacija se mijenja, tada roditelj ne bi trebao vršiti pritisak. Nenametljivi odgojni aspekt je najbolji pristup adolescentima, kako od strane roditelja tako i od strane profesora.
HG: Kojom tendencijom se vodite u Gimnaziji u odnosu učenik- profesor?
MATOŠEVIĆ: Otvoren odnos profesora i učenika je najbitniji aspekt. Mi u našoj školi pokušavamo s našim učenicima imati prijateljski odnos. Kada se jedan učenik upiše u našu školu prvenstveno s njim razgovor obavi pedagog, a nakon toga razrednik. Kada dobro poznajete svoje učenike, oni u vas steknu povjerenje i veoma često im pomažemo u rješavanju problema s učenjem, ali i problemima koji su psihološke prirode. Pokušavamo na inovativan način učenicima približiti nastavno gradivo, proces pripreme je ključ i najbitniji je asertivan pristup.
HG: Jesu li se profesori prilagodili online nastavi?
MATOŠEVIĆ: Profesori koji su imali iskustvo u online predavanjima rado su svoje znanje podijelili sa ostalim profesorima. Postoje profesori koji se teško navikavaju na ovakav vid nastave iz razloga što se nisu susretali sa time u prošlosti. Shvaćamo da je taj novi način predavanja neophodan u slučaju da se škole opet zatvore. Generalno je obezvrijeđen poziv prosvjetara, profesori prvenstveno u našoj školi dostupni su učenicima od jutra do večeri odgovaranjem na pojedinačna pitanja, pomažući u pripremi za kontrolne testove. Ne ograničavamo se na vremenski period od par sati koliko je prije nastava trajala, časovi i online traju isto, ali se komunikacija nastavlja neprestano.
HG: Iako su obustavljena sva natjecanja, koje uspjehe su sve postogli učenici KŠC-a?
MATOŠEVIĆ: Primorani smo obustaviti rad svih vannastavnih sekcija u školi, ali smo u dogovoru s našim učenicima odlučili da u toplini svojih domova nastave s radom pojedinačnih sekcija kao što su literarna, likovna, glazbena, foto sekcija, internetska sekcija. Učenici su se usprkos svemu javljali na natječaje i razne projekte na online platformama i uspjeli su osvojiti nekoliko nagrada, na što smo jako ponosni jer taj kreativni duh ipak nije posustao u učenicima.
HG: Koliko je Covid-19 utjecao na psihu tinejdžera?
Osjeti se tjeskoba! Online nastava je samo kostur , ali nedostaje im taj realni svijet. Socijalna smo bića, a nametnuli su nam socijalnu distancu koja nije prihvatljiva niti jednom čovjeku, a najteže je prihvaćaju tinejdžeri. Strah koji je već godinu dana neprestano prisutan i koji kod osoba u pubertetu stvara određeni pritisak koji na kraju dovodi do nervnih rastrojstava. Kada jedan učenik završava srednju školu i nije u mogućnosti otići na ekskurziju ili imati maturalnu večer, osjeća prazninu i u njegovom životu se stvara loše sjećanje na period adolescencije kada bi mu se trebale događati neke od najljepših uspomena. Smatram da je dobar, odmjeren razgovor ključan za riješavanje takvih problema.
